Traži

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!« (Iv 20, 19-31). Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!« (Iv 20, 19-31). 

Razmišljanje o misnim čitanjima 2. vazmene nedjelje

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!« (Iv 20, 19-31).

Ivica Hadaš - Vatikan

Evanđelje nam sutrašnje nedjelje govori o prvom ukazanju uskrslog Isusa učenicima, u dvorani Posljednje večere, navečer na Uskrs i o drugom ukazanju koje se dogodilo nakon osam dana.

Vrata dvorane u kojoj je bila Posljednja večera, zbog straha od Židova, bila su zatvorena. Uskrsli Isus došao je među učenike unatoč zatvorenim vratima i već je prva riječ koju im je uputio bila značajna. Mogao ih je strogo prekoravati, jer su ga svi učenici napustili i Petar ga je zanijekao; međutim, rekao im je: „Mir vama!“ To je mir koji dolazi nakon pobjede. Isus je pobijedio zlo i smrt, mržnju i svaku sebičnost; stoga nam je mogao donijeti pomirenje i mir. Umjesto prijekora, poželio je učenicima da u njima bude mir.

Potom im je pokazao svoje ruke i svoj bok, to jest rane kojima je postigao pobjedu. To su rane koje su svjedočile njegove patnje koje je podnio s ljubavlju, kako bi upravo po ljubavi pobijedio zlo i smrt.

Učenici su se obradovali vidjevši Gospodina. Uskrsli Isus im je, zajedno s mirom, dao svoju radost. To je radost zbog njegove pobjede, radost osobito zbog njegove ljubavi koja je pobijedila našu sebičnost i zloću. Isus je učenike učinio sudionicima svoje pobjede.

Ponovo je izrazio svoju želju: „Mir vama!“ i dodao zadatak učenicima: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. Isusovo uskrsnuće nije individualna činjenica koja se tiče samo njega, nego uključuje sve vjernike. Isus nam je priopćio svoj novi život; život snažne ljubavi koja želi promijeniti svijet. Uskrsli Isus najprije je Mariji Magdaleni i ženama, a onda apostolima povjerio poslanje koje treba izvršiti.

Kako bi dao potrebnu snagu za izvršenje toga poslanja koje je nastavak njegova poslanja (Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.), Isus je darovao Duha Svetoga, govoreći apostolima: „Primite Duha Svetoga!“ Evanđelist nam na taj način pomaže shvatiti da je Duh Sveti dar Uskrsloga, dar koji nam je priskrbio Isus svojom pobjedom nad smrću.

Taj se dar na izvanredan način očituje na Pedesetnicu; no tada je i Petar istaknuo da je Duha Svetoga Isus zadobio svojim uskrsnućem, te da nam ga je On prenio.

Stoga Isusovo uskrsnuće svima nama donosi neizmjerno dobročinstvo, a to je novi život u Kristu, život u Duhu Svetom koji nam je dan i koji želi obnoviti cijeli naš život.

Ivan evanđelist na kraju je toga događaja zabilježio da apostol Toma nije bio s drugim učenicima kada je došao Isus, te da nije htio vjerovati njihovim riječima. Govorili su mu: „Vidjeli smo Gospodina!“, no Toma je rekao: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“.

Toma nije želio vjerovati dok ne vidi. Ipak, uvjet koji je postavio da bi povjerovao, pokazao se da je nadahnut. Naime, da bi vjerovao, tražio je da vidi znak čavala i probodeni bok. Isus je dao da ga njegovi učenici prepoznaju upravo po tim znakovima, pokazujući im svoje ruke i bok. Dakle, njegov je identitet prepoznat po njegovim ranama i ljubavi koju je očitovao. Isus je išao sve do krajnjih granica ljubavi, prihvaćajući neizreciva trpljenja, samu smrt i nakon nje probodeni bok. Po tim ga je znakovima već bilo moguće prepoznati.

Isus se nakon osam dana ponovo ukazao učenicima. Zaustavio se među njima i kazao: „Mir vama!“ Nije se umorio učenicima donositi svoj mir, kao što je obećao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!“ Potom se obratio Tomi i rekao: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“. Isus, da bi pobijedio Tominu nevjeru, prihvatio je uvjete koje je postavio.

Toma je u tom trenutku prihvatio Isusovo očitovanje i kao uskrslom Gospodinu izrazio mu najčišću i najsnažniju vjeru, govoreći: „Gospodin moj i Bog moj!“ U cijelom Novom zavjetu nema tako velike ispovijesti vjere kao što je ta. Toma je prepoznao Isusa ne samo kao Mesiju, nego i kao Božjega Sina. To je nadahnuće primio zahvaljujući dodiru s Isusovim rukama i probodenim bokom. Isusovo srce dalo mu je veliku i snažnu vjeru.

Isus mu je stoga rekao: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Pouka koju je dao Tomi, i nama je korisna.

Taj nas događaj može potaknuti da pomislimo da su apostoli u ukazanjima Uskrsloga bili privilegirani, te se u nama na neki način može pojaviti zavist u odnosu na njih koji su izravno vidjeli uskrslog Isusa. Isus je rekao:  „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Tako nam je pokazao da nas vjera dovodi u mnogo ljepši i snažniji odnos s njim od materijalnog pogleda na njegovo uskrslo tijelo. Zapravo, naš odnos s Isusom mora biti odnos vjere. Što je vjera čišća, to je više naš odnos s njim jači i autentičniji.

Bog nam je dao vjeru u njegovog Sina i zbog toga moramo biti sretni, dapače ponosni. Vjera je prekrasan dar koji nam Bog daje, jer nas stavlja u intiman odnos s Isusom, a po njemu s Ocem u Duhu Svetom. Dakle, moramo postati svjesni ljepote svoje vjere.

Sveti Ivan u drugom čitanju sutrašnje liturgije kaže da je vjera naša pobjeda. Po njoj sudjelujemo u Isusovoj pobjedi nad zlim svijetom: „I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša“. Tko zaista vjeruje u Isusa, pobjednik je; od njega prima svu potrebnu snagu kako bi pobijedio zli svijet, to jest kako bi pobijedio sve sebične sklonosti, grešne napasti i mržnju.

Isus je došao kroz vodu i krv koje su izlivene iz njegovog probodenog boka i koje očituju plodnost njegove žrtve.

Kada Isusa kontempliramo u meditaciji, naša vjera raste i naša pobjeda postaje sve potpunija.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije pokazuje u čemu se sastoji kršćanska pobjeda. Za apostole se sastoji u hrabrom svjedočenju Isusovog uskrsnuća. U Djelima apostolskim piše: „Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa“.

Tijekom Isusove muke apostoli su se bojali, napustili su svojeg Gospodina, Petar nije imao hrabrosti priznati svoj odnos s njim. No nakon Isusovog uskrsnuća i nakon što su primili Duha Svetoga, apostoli su pred vlastima hrabro svjedočili za Isusa, ne bojeći se svih prijetnji zbog vjere, riskirajući svoje živote. Vjera ih je učinila pobjednicima. To je prva dimenzija pobjede vjere: svjedočanstvo za Isusa.

Druga se dimenzija tiče milosrdne ljubavi. U Djelima apostolskim piše: „U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša“. To je savršeno jedinstvo u bratskoj ljubavi, po Isusovoj ljubavi koju je Duh Sveti izlio u srca. To jedinstvo nije samo teoretsko, nego se očituje na mnogo konkretniji i vidljiviji način: „I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko“.

Ta je milosrdna ljubav uistinu upečatljiva pobjeda vjere. Naime, svi po naravi želimo posjedovati i teško svoje stvari dijelimo s drugima. Međutim, prvi su kršćani imali tako snažnu vjeru da su sve svoje stvari mogli staviti na zajedničko raspolaganje. Pisac tumači da oni koji su posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali su ih i utržak donosili pred noge apostolima, te se potom dijelilo svakome koliko je trebao. Plod je toga bio da nitko među njima nije oskudijevao. Dobra su se zaista u prvim kršćanskim zajednicama međusobno dijelila. To je bio, stoga, život za primjer, slobodan od svake sebičnosti, sretan život, jer nitko nije oskudijevao.

Dakle, vidimo da nam uskrsli Krist daje da budemo sudionici njegove pobjede na dva načina: svjedočanstvom vjere i svjedočanstvom bratske ljubavi.

Molimo Gospodina da nam pomogne kako bismo bili otvoreniji snazi vjere, hrabriji u njenom svjedočenju i velikodušniji u prakticiranju bratske ljubavi koju primamo iz probodenog Isusovog srca i njegova uskrsnuća. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima 2. vazmene nedjelje
10 travnja 2021, 13:49