JRS provodi istraživanje o mentalnom zdravlju izbjeglica u Republici Hrvatskoj, u doba potresa i pandemije
Martina Prokl Predragović
Uz podršku Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj Isusovačka služba za izbjeglice započela je s provedbom tromjesečnog istraživačkog projekta u kojemu će problematizirati mentalno zdravlje i lokalnu zajednicu, s fokusom na izbjegličku populaciju.
U ožujku 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je pandemiju bolesti COVID-19, koja je dovela do porasta anksioznosti u populaciji i do povećane potrebe za psihijatrijskom podrškom. U vrijeme kad je proglašena pandemija uslijedio je snažan potres u Zagrebu (ožujak 2020.), a krajem 2020. i početkom 2021. godine potresom su, uz grad Zagreb, pogođeni i drugi dijelovi Hrvatske (Sisačko-moslavačka, Karlovačka i Zagrebačka županija) što je uzrokovalo ozbiljnu materijalnu štetu, fizičke povrede stanovništva, i smrt nekolicine. Kao odgovor na takvu situaciju reagirale su grupe stručnjaka za mentalno zdravlje koje pružaju besplatnu psihološku pomoć pogođenom stanovništvu.
Voditeljica projekta, psihologija Dijana Đapić, objašnjava da su županije pogođene potresom upravo županije u kojima su smještene izbjeglice koji su dobili neki oblik međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Time je najveći broj izbjegličke populacije u Republici Hrvatskoj također izložen ugrozi fizičkog zdravlja, ali i u riziku od slabijeg psihološkog funkcioniranja zbog cjelokupne situacije obilježene pandemijom i prirodnim katastrofama. Iskustvo preživljavanja katastrofe također obuhvaća doživljavanje cijelog raspona gubitaka, izazivajući time značajan psihološki distres cijelog stanovništva na pogođenom području, podsjeća Đapić i napominje kako također u predmigracijskoj, migracijskoj i postmigracijskoj fazi izbjeglice potencijalno doživljavaju iskustva koja mogu ostaviti traga na njihovo mentalno zdravlje. Nepovoljna epidemiološka situacija i prirodna katastrofa time su još samo povećale ranjivost izbjeglica u domeni psihičkog zdravlja. Tijekom mnogobrojnih medicinskih asistencija Isusovačke službe za izbjeglice primijećeno je da su u zdravstvenim službama prevoditelji neophodni kako bi liječnici mogli kvalitetno provesti tretman pacijenata izbjeglica. Često su se, govore, susretali s frustracijom medicinskog osoblja zbog nedovoljne dostupnosti prevoditelja, te zaključila da ne postoje od strane zdravstvenog sustava dostupni službeni prevoditelji na koje se medicinsko osoblje može osloniti, pa tako ni za psihijatrijski tretman i psihološku podršku izbjeglicama za čime, uslijed navedene situacije, postoji potreba. Iskustvo Isusovačke službe za izbjeglice time je u skladu s nalazima iz literature koji govore u prilog tome da mnogi izbjeglice ne dobivaju podršku ili tretman u vezi s njihovim psihološkim funkcioniranjem u zemlji prihvata. Razlozi nedobivanja stručne podrške u domeni mentalnog zdravlja jesu nedostatak specijaliziranih stručnjaka, prevoditelja, stigma, strah od razotkrivanja te nepoznavanje zemlje i sustava, o čemu upozoravaju i Liječnici svijeta. Cilj istraživanja o psihološkom distresu izbjeglica i prikazivanje dobivenih rezultata jest skrenuti pozornost mjerodavnih tijela na potrebu osiguravanja prevoditelja za arapski i perzijski jezik unutar zdravstva na pogođenim područjima, odnosno općenito osiguravanje kvalitetnije zdravstvene skrbi za izbjeglice u domeni psihološkog zdravlja u novonastaloj kriznoj situaciji, objašnjava psihologinja Đapić, koja će provesti istraživanje koje će ispitati razinu psihološkog distresa na uzorku izbjeglica smještenima na području Siska, Karlovca i Zagreba. Uz to će se pomoću polustrukturiranog intervjua prikupiti informacije o različitim aspektima života izbjeglica – njihovo zdravstveno stanje, pitanje školovanja djece, materijalna situacija, zaposlenost – kako bi se dobio uvid u stresore, ali i u prepreke u integraciji, s kojima se ova populacija suočava u post-migracijskoj fazi, a koji su, uz situaciju pandemije i potresa, također važni faktori povezani s višim razinama psihološkog distresa. Pri tome se polazi od pretpostavke da će s obzirom na stresna i traumatska iskustva doživljena u pred-migracijskoj, migracijskoj i post-migracijskoj fazi, značajan broj osoba imati povišene rezultate na mjernom instrumentu psihološkog distresa.
Krajnji cilj tog projekta je prikazati rezultate istraživanja relevantnim dionicima i skrenuti im pozornost na važnost osiguravanja kvalitetne zdravstvene zaštite za izbjeglice i migrante na područjima pogođenim potresima. Rezultati istraživanja s opisom problematike i s raspravom, kao i s prijedlozima za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi, bit će prezentirani relevantnim dionicima i donositeljima odluka u području zdravstva. Očekivani učinak je da će mjerodavna tijela uočiti problem i početi tražiti način pružanja psihološke podrške, ali i kvalitetnije zdravstvene skrbi, osobama s jezičnom barijerom.
Predloženi projekt obuhvatio bi korisnike Isusovačke službe za izbjeglice, konkretnije ranjivu skupinu kojoj kvalitetna zdravstvena skrb nije dostupna u istoj mjeri kao domicilnom stanovništvu upravo zbog jezične barijere odnosno slabog poznavanja hrvatskog jezika. Te skupine su ranjive i zbog doživljaja stresa i traume u pred-migracijskoj, migracijskoj i post-migracijskoj fazi, dok se njihova ranjivost u post-migracijskoj fazi, odnosno tijekom života u Republici Hrvatskoj očituje najviše, prema iskustvu djelatnika Isusovačke službe za izbjeglice, u često slabijem zdravstvenom stanju, učestaloj nezaposlenosti, pa time i slabim materijalnim prilikama, nedovoljnoj uključenosti u lokalnu zajednicu.
Projekt je, zaključuje voditeljica projekta Dijana Đapić, usmjeren prvenstveno na razvijanje slabije razvijenih lokalnih zajednica u kojima su smješteni izbjeglice i migranti time što će se obuhvatiti područje Sisačko-moslavačke županije, Zagrebačke županije i Karlovačke županije uz grad Zagreb. Razvijanje je usmjereno na način da se projektom potiče rad na poboljšanju mentalnog zdravlja izbjeglica i migranata na tim područjima u vidu boljeg svakodnevnog funkcioniranja tih ranjivih skupina čime bi i one mogle dati kvalitetniji doprinos lokalnim zajednicama u kojima su nastanjene.
