Traži

Vatican News
Druga nedjelja dosasca  (Mk 1,1-8). Druga nedjelja dosasca (Mk 1,1-8). 

Razmišljanje uz misna čitanja 2. nedjelje došašća

Poravnite staze Gospodnje! (Mk 1,1-8)

Ivica Hadaš - Vatikan

Došašće je vrijeme gorljivog iščekivanja. Pripremamo se za Gospodinov dolazak koji može poprimiti nekoliko oblika. Isusov dolazak iščekujemo na svetkovinu Božića koja nas podsjeća na njegovo rođenje; Isusov dolazak iščekujemo u svojem svakodnevnom životu; Isusovo slavno očitovanje iščekujemo na kraju vremena.

Prvo je čitanje sutrašnje liturgije Izaijino proroštvo koje nam pomaže shvatiti da je Gospodinov dolazak izvor velike radosti. Prve su riječi toga proroštva riječi utjehe: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš“; a zaključak govori o radosnim vijestima o evanđelju koje unaprijed navješćuje: „Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: 'Evo Boga vašega!'“ Gospodin dolazi i to je za nas razlog nutarnje i velike radosti.  

Naprotiv, osim zbunjenosti i sumnji, kako nam pokazuje drugo čitanje sutrašnje liturgije, kašnjenje Gospodinova dolaska izaziva u učenicima žalost i obeshrabrenje. U svojoj Drugoj poslanici Petar odgovara kršćanima koji misle da Gospodin kasni u izvršavanju svojih obećanja. Tumači da Gospodin ne računa vrijeme kao što ga mi računamo. Jedan je dan za njega kao tisuću godina i tisuću godina samo kao jedan dan. Stoga ne smijemo sumnjati u njegov povratak.

Gospodinova nakana da nas pusti da čekamo njegov dolazak pozitivna je, prožeta dobrotom i milosrđem. Sveti Petar kaže: „Gospodin je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju“.

S druge nas strane sveti Petar potiče da pripremamo Gospodinov dolazak, dapače, da ga požurimo dobrim i svetim životom: „Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti“.

Gospodinov je dolazak strašan dan, ali je i početak velike nade: „Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva“.

Sveti Petar nas potiče „ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru“. Tako se drugo čitanje potpuno slaže s prvim čitanjem i s evanđeljem sutrašnje liturgije.

Prorok Izaija u prvom se čitanju obraća Židovima, navješćujući kraj babilonskog izgnanstva i povratak u Jeruzalem. Sam Bog će voditi brojnu skupinu izgnanika, vodit će je kroz pustinju. Zato je potrebno pripremiti put, uklanjajući sve prepreke.

Prorok Izaija povratak izgnanika u Jeruzalem implicitno uspoređuje s onim Jakovljevim povratkom u obećanu zemlju nakon mnogo godina služenja kod ujaka Labana. Međutim, za Jakova sve te godine nisu bile neplodne. Uspio je steći veliki broj životinja i mnogo slugu i sluškinja koji su bili njegova naplata i nagrada. Na svom povratku u obećanu zemlju stavio ih je na čelo, ispred sebe.

Slično i Bog koji se vraća s izgnanicima iz babilonskog sužanjstva ima svoju nagradu. To su izgnanici koji su u vrijeme izgnanstva brojčano narasli. Prorok Izaija ističe: „Gle, Gospod Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle, naplata njegova s njima, i nagrada njegova pred njim!“

Bog se uspoređuje s pastirom. Jakov je bio vrlo bogat pastir. Dakle, Bog se brine za svoje vjernike, kao što se Jakov brinuo za svoje stado. Izaija kaže: „Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim skuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje“. Ta je Božja pažnja u vođenju njegovog naroda zaista ganutljiva!

Ivan Krstitelj u evanđelju na novi način ostvaruje ono što je Izaija navijestio. On je glas onoga koji viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

„Svaka dolina neka se ispuni“. Tu dolina predstavlja sve praznine u našem ponašanju pred Bogom i sve naše grijehe propusta. Praznina u našem životu može biti činjenica da ne molimo ili da malo molimo. Stoga, trenutak je za popravljanje tih propusta, trenutak da snažnije molimo i da duhovnom životu sačuvamo važno mjesto koje mu pripada.

Drugu prazninu predstavlja činjenica da nemamo dovoljno milosrdne ljubavi prema bližnjemu, osobito prema najpotrebitijima. Stoga u ovo vrijeme Došašća moramo nastojati biti velikodušniji.

Druge praznine može predstavljati činjenica da zanemarujemo neke svoje obaveze.

„Svaka gora i brežuljak neka se slegne!“ Gore i brežuljci koji se trebaju slegnuti jesu naša oholost, ponos i bahatost. Prema tome, moramo prihvatiti blago i ponizno ponašanje, kako bismo pripremili dolazak Gospodina našega koji je blaga i ponizna srca.

Potom smo pozvani ukloniti sve prepreke koje stavljamo pred naše jedinstvo s Gospodinom: „Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje“. Dakle, Božja će se slava objaviti i svaki čovjek će je vidjeti.

Međutim, te napore moramo činiti radosno, jer se radi o pripremi Gospodinova dolaska. Kada kod kuće čekamo posjet drage osobe, sve pripremamo brižljivo i radosno. Na isti način moramo pripremati Gospodinov dolazak, iščekujući ga svaki dan brižno, kako bismo bili ispunjeni njegovom milošću kada dođe.

Ivan Krstitelj napominje: „Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim“. Spasitelj kojega čekamo moćan je spasitelj, sposoban preobraziti cijeli naš život snagom Duha Svetoga i snagom ljubavi. Naime, Duh Sveti u naše srce izlijeva Božju ljubav i dalje će je sve više izlijevati. 

Ovdje poslušajte prilog: Ramišljanje uz misna čitanja 2. nedjelje došašća

 

 

05 prosinca 2020, 12:33