Traži

Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,16-21). Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,16-21). 

Ramišljanje o misnim čitanjima svetkovine Marije Majke Božje

Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,16-21).

Ivica Hadaš - Vatikan

Crkva nas sutra, prvoga dana nove godine, poziva na slavlje svetkovine Marije Majke Božje. Tako cijelu godinu stavlja pod Marijinu zaštitu. S druge strane, Crkva ne zaboravlja čestitati nam. Prvo čitanje sutrašnje liturgije svakome od nas upravo izražava čestitke. Drugo čitanje i evanđelje govore o Marijinom majčinstvu.

Prvo čitanje iz Knjige brojeva prikazuje nam svećenički blagoslov Staroga zavjeta. Svećenici židovskog naroda imali su zadatak prenositi Božji blagoslov koji je temeljan za cijeli ljudski život. Svojim blagoslovom Bog promiče život, napredak i sreću ljudi.

Da bismo živjeli u punini moramo razviti svoj odnos s Bogom. Na početku godine moramo postati svjesni te činjenice. Nova će godina biti dobra i sretna za nas samo ako je budemo živjeli u snažnom odnosu s Bogom. Bez tog odnosa, svi drugi odnosi idu u pogrešnom smjeru, uzrokujući sukobe i svakovrsne teškoće. Međutim, ako postoji taj odnos s Bogom, svi drugi odnosi nalaze svoje pravo usmjerenje, žive se u istinskoj ljubavi, te donose radost i mir.

Svećenici su već u Starom zavjetu imali zadatak Božje ime staviti nad ljude, to jest ljude staviti u istinski i blagotvoran odnos s Bogom. Zato je Gospodin Mojsiju dao formulu blagoslova koja je ujedno i čestitka: „Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im: 'Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!'“

Svećenici nad ljudima tri puta izgovaraju Gospodinovo ime, kako bi uspostavili osobni odnos između njih i Boga.

„Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!“ Tu se zaziva Gospodinov blagoslov koji čuva od opasnosti, osobito od najveće opasnosti koja znači pasti u napast da činimo zlo. Nema veće nesreće od te. Na početku godine moramo Gospodinu vjerovati da će nas sačuvati od grijeha, da ćemo živjeti dobar život, dostojan njega i svojega poziva.

„Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!“ To je želja da nas Gospodin gleda s osmjehom na licu, da osmjehom pokaže svoju dobrohotnost prema nama. Ako nas Gospodin gleda s osmjehom, možemo biti sretni, jer prepoznajemo njegovu ljubav i velikodušnost prema nama.

„Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!“ Na početku godine sebi i drugima osobito želimo mir. Sutra je također Svjetski dan mira. Pojam „mir“ u hebrejskom ne znači samo odsutnost sukoba, nego obilje dobara. Mir donosi napredak i bratske odnose koji nam omogućuju da uistinu živimo u miru i spokoju, te u slozi kako bismo si mogli uzajamno pomagati i ostvarivati svoj poziv.

Na kraju Gospodin kaže: „Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati“.

Te želje koje nam Gospodin upućuje moramo primiti s oduševljenjem. Bog nas ljubi i ta je činjenica razlog naše najveće radosti. Naš je odnos s Bogom osobni odnos. To je najljepša stvar u našem životu i moramo je staviti iznad svega. Bog je pun ljubavi i bez njega ne možemo ostvariti svoj poziv da ljubimo.

Da bi nam omogućio potpun uspjeh našega života, Bog je poslao svoga Sina u svijet, dajući da ga rodi žena, Presveta Djevica Marija. To je bio njezin najvažniji pothvat u odnosu na svijet. Sveti Pavao ističe: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo“. Sin Božji postao je sin žene, kako bismo mi mogli postati Božja djeca. To je sažetak cijeloga Božjeg plana, čudesnoga plana izvanredne velikodušnosti.

Marija u tom planu ima izuzetno važnu ulogu. Na početku godine stavljamo se pod njezinu zaštitu kako bi nam pomogla da budemo sposobni živjeti svoj poziv Božje djece u Kristu. U njezinom sinu Isusu postajemo Božji sinovi. Marija koja je Isusa rodila i odgojila u ovom svijetu, neka nam pomogne prihvatiti to posinstvo koje Bog sve više hoće ostvariti u nama. Zahvaljujući Marijinom zagovoru, zaštiti i vodstvu, svaki smo dan u novoj godini pozvani živjeti kao Božja djeca.

Svoje posinstvo ostvarujemo uz pomoć dara Duha Svetoga. Isus je došao na svijet jer ga je Marija začela po Duhu Svetom. Slično i mi postajemo Božja djeca po Duhu Svetom. Neka nam Marija pomogne prihvatiti Duha Svetoga kako bismo mu bili poslušni u svakoj odluci i djelu.

Evanđelje nas sutrašnje liturgije, kao na Božić, ponovo vodi u Betlehem, do jaslica. Pastiri idu tamo bez oklijevanja i nalaze Mariju, Josipa i dijete. Ponovo možemo kontemplirati Isusa koji leži u jaslama i prepoznati da se tako uzvišen Božji projekt ostvaruje na vrlo ponizan način.

Božji Sin koji s Ocem dolazi iz vječnosti, odsjaj je njegove slave i otisak njegova bića; Sin je Svevišnjega postao ponizno dijete koje nema ni glavu gdje nasloniti; leži u jaslama. Sve to očituje Božju velikodušnost.

Nakon što su stigli do štale gdje se rodio Isus, pastiri pripovijedaju što su vidjeli, to jest kako su im se ukazali anđeli i navijestili im rođenje Spasitelja i svi su bili zadivljeni onim što su govorili. Marija je, sa svoje strane, sve te stvari u svom srcu čuvala i o njima meditirala.

Marija nam pomaže shvatiti kako moramo prihvatiti otajstvo Božića – ne na površan način, samo s izvanjskim slavljima, nego u srcu. Pokazuje nam pravi način prihvaćanja Božjega dara, to jest čuvajući sve te stvari i meditirajući o njima u srcu. Ako ne meditiramo, ne možemo rasti kao Božja djeca. Moramo moliti ne samo recitirajući molitvene formule, nego kontemplirajući i kušajući Božji dar koji je njegov Sin, rođen od Marije.

Božji Sin dobio je ime Isus, kao što ga je nazvao anđeo prije nego što je bio začet u majčinu krilu. „Isus“ u prijevodu znači „Bog spašava“. Isus je Spasitelj, Božji Sin koji nam od Oca donosi spasenje.

Svaki dan u idućoj novoj godini, Isus za nas mora biti naš Spasitelj. Marija nam ga tako prikazuje. Spasenje nam je potpuno potrebno. Kao što Isus sam u evanđelju kaže, sami po sebi ne možemo učiniti ništa; trebamo uvijek biti sjedinjeni s njim kako bismo u punini živjeli svoj poziv Božje djece i da bismo živjeli u velikodušnoj ljubavi.

Dakle, moramo s povjerenjem prihvatiti Isusa kao svojega spasitelja i u svojem se životu ponašati kao Marija koja je u srcu čuvala sve te stvari i meditirala o njima. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima svetkovine Marije Majke Božje
31 prosinca 2020, 14:14