Traži

Vatican News
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! (Iv 1,1-18) I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! (Iv 1,1-18) 

Razmišljanje o misnim čitanjima svetkovine Božića

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! (Iv 1,1-18)

Ivica Hadaš - Vatikan

Sutra, na Božić, liturgija nam daje čitanja o Isusovu rođenju u Betlehemu, te produbljuje razmatranje toga otajstva s tri vrlo lijepa teksta. Prvi je iz Knjige proroka Izaije, drugi iz Poslanice Hebrejima, a treći iz Ivanova Evanđelja.

Prorok Izaija proglašava Gospodinov dolazak na Sion: „Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj“. Uistinu slavlje Božića za sve nas predstavlja veliku utjehu i radost. Bog nam se pokazuje blizu, dapače u djetetu među nama postaje prisutan. Postaje prisutan i izaziva nježnost, jer rođenjem njegova Sina u Betlehemu, On očituje svoju dobrotu.

„Gospodin je utješio narod svoj“. To objavljuje veliku Gospodinovu ljubav. Pun je razumijevanja za svoj narod, pa i onda kada je kažnjavan zbog svojih grijeha.

„Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti…“. Izaija nam opisuje i potiče nas da se divimo glasniku radosne vijesti, evanđeoskom glasniku koji naviješta mir, sreću i spasenje. Na isti način anđeli u Betlehemu navješćuju mir: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ i spasenje: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“.

U odlomku iz Knjige proroka Izaije glasnik Sionu kaže: „Bog tvoj kraljuje!“ Istinsko Božje kraljevstvo počinje Isusovim rođenjem. Stoga možemo primijetiti kako se na iznenađujući način očituje to kraljevstvo. To dijete koje se rađa u tako skromnim okolnostima, zapravo, ne izgleda kao kralj. No Božje kraljevstvo stvarno tako počinje. Preobrazba ljudskoga stanja i svijeta počinje upravo Isusovim rođenjem koje nam potpuno mijenja vidike kako bi nas uvelo da sve gledamo pod vidikom Božjega kraljevstva koje je kraljevstvo pravde, mira i ljubavi.

„Svi krajevi zemlje vidjet će spasenje Boga našega!“ To se Izaijino proroštvo ostvaruje i danas; svi su 'krajevi zemlje' sve zemlje u kojima se danas slavi Božić, Isusovo rođenje. Taj događaj koji je bio sakriven u malom kraju, danas se slavi u cijelom svijetu.

Poslanica Hebrejima objavljuje nam veličinu toga djeteta. Ono je Božji Sin. Bog je odlučio govoriti, ne više po svojim slugama i prorocima, kako je činio u starim vremenima na mnogo načina, nego po svojem Sinu.

Betlehemsko nam dijete još ne govori riječima koje možemo slušati, nego svojom prisutnošću. Vrlo nam znakovito govori o Božjoj ljubavi, o projektu spasenja koji Bog ostvaruje.

Taj je Sin „odsjaj Božje slave i otisak bića njegova“. Jedinstven odnos ima s Bogom, jer je uistinu Božji Sin u najvišem smislu riječi. On je jedinorođeni Sin. Ne može postojati ni jedan drugi, jer On je, da tako kažemo, preuzeo svu Očevu bît kojoj je savršeno jednak u slavi i snazi.

„Po njemu“, kaže pisac Poslanice Hebrejima, „Bog je stvorio svijet“. Taj Sin svijet podržava snagom svoje riječi. Kako sve to iznenađuje! Goloruko i slabo dijete koje ne može ni govoriti, zapravo je onaj koji snagom svoje riječi podržava cijeli svijet.

Pisac Poslanice Hebrejima potom sažima cijeli Božji projekt koji se ostvaruje po Sinu: On će očistiti grijehe i sjesti zdesna Veličanstvu u visinama.

Pisac ističe Sinovo dostojanstvo koje je uzvišenije od dostojanstva anđela. Isus je ponizan sin čovječanstva, ali, zapravo je Božji Sin koji je iznad anđela. Ni jednom anđelu Bog nikada nije rekao: „Ti si sin moj, danas te rodih“, kako to kaže tom djetetu. I Bog također kaže: „Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin“; te: „Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji“. Svi su anđeli pozvani klanjati se tom djetetu koje vrlo ponizno leži u jaslama.

Evanđeoski je odlomak vrlo bogat sadržajem, ponovo uzima neke misli iz Poslanice Hebrejima, razvija ih, te ih upotpunjuje temeljnim pitanjem prihvata koji je rezerviran za to Dijete.

Evanđelist ističe da je Dijete, zapravo, Božja Riječ; Riječ Božja koja u početku bijaše u Bogu, to jest od vječnosti. Riječ je savršen izraz za Boga, dakle, također je Bog. I mi u Vjerovanju izgovaramo: „Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga…“.

„Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“. Isusova je slava potpuno božanska. On je stvoritelj zajedno s Ocem.

„Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo“. Božja Riječ je našem životu svjetlo. Ako je ne prihvaćamo, ostajemo u tami, i ne možemo ići ispravnim putom.

Evanđelje nam zatim prikazuje temu prihvata. Bog očituje svoje svjetlo, želi nam dati svoj život. Riječ tijelom postaje, uzima ljudski život, no na koji ga način mi prihvaćamo? To je odlučujuća točka. Bog je sve učinio kako bi došao k nama, no i mi moramo učiniti neke korake kako bismo išli prema njemu.

„Svjetlo u tami svijetli, no tama ga nije prihvatila“; „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“; „Svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“. Kako je žalosno uočiti da Božja ljubav koja se tako velikodušno očitovala u svijetu, ne nalazi prikladan odgovor! To si pitanje svatko od nas mora postaviti. To dijete koje je rođeno u Betlehemu, prihvaćam li ga uistinu u svojem životu ili živim bez stvarnog i autentičnog odnosa s njim?

To dijete moramo prihvatiti s vjerom, nadom i ljubavlju; moramo dopustiti da nam prosvijetli život i pokaže put; moramo ga slijediti kako bismo postigli sreću.

„A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“. Božji je Sin postao čovjekom kako bismo mi mogli postati Božja djeca. I mi to postajemo po krštenju kojim sudjelujemo u božanskom životu Krista našega Gospodina.

„Podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga“. Evanđelist tu misli na duhovni život. Tko vjeruje u Isusovo ime, rođen je od Boga. Ne radi se više samo o tjelesnom životu, o životu u skladu s ljudskom naravi, nego o božanskom životu.

„Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“. Odlučujuća etapa Božjega projekta je utjelovljenje Riječi.

Evanđelist potom pokazuje na otajstvo Ivana Krstitelja koji mora posvjedočiti za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. Ivan je svjedočio vičući: „To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!“

„Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“. Kontemplirajući betlehemsko dijete shvaćamo da smo od njegove punine primili milost na milost i da po njemu neprestano primamo mnoge milosti. Prisutnost betlehemskog djeteta koje mijenja sve naše vidike, tješi nas, hrabri i osvjetljava naš život, te nas potiče na život velikodušne ljubavi i objavljuje nam Boga koji je ljubav.

„Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“. Sin nam Oca objavljuje velikodušnom ljubavlju koja ga tjera da dade život za spasenje svih ljudi.

Sutra, na dan Božića, puni zahvalnosti, obnovimo svoje prianjanje uz Isusa, Božjega Sina. Uistinu, prihvatimo to dijete u svoj život, dopustimo da nas nadahnjuje u našim odlukama koje će tada sve ići u smjeru mira, sloge, oprosta, pravde i milosrdne ljubavi. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima svetkovine Božića
24 prosinca 2020, 15:12