Traži

Vatican News
Zagreb. Dijelovi zgrada otpali u potresu u ožujku ove godine Zagreb. Dijelovi zgrada otpali u potresu u ožujku ove godine  (ANSA)

Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je u utorak, 8. rujna, u potresu stradale vjernike i Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini. Izrazio je nadu da će na zemljištu koje pripada župi što skorije početi gradnja nove župne crkve

Neno Kužina - Zagreb

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pohodio je u utorak, 8. rujna, u potresu stradale vjernike i Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini. „Svojom željom, oče nadbiskupe, da budete s nama, donosite nam veliku radost. Nije lako suočiti se s činjenicom da ovaj blagdan danas ne možemo slaviti u svojoj lijepoj župnoj crkvi. Pred nama je ovaj kip Majke Božje Granešinske iz 15. st. na kojem se također vide tragovi potresa. No, svaka kušnja rađa blagoslovom. Doživljena nesreća očitovala je predivnu snagu i zajedništvo žive Crkve koja diše snažnom vjerom i neugasivom nadom u dobru budućnost“, rekao je u svom pozdravu župnik Josip Balog. U homiliji kardinal je istaknuo kako je, u ovim vremenima nemira, teškoća i pandemije, svima potreban mir. „Potrebno je znati gdje tražiti mir. On je mir naš, On je snaga i budućnost vaša i naša. U drugome smo čitanju čuli rečenicu: ‘Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube’. Ljubiti Boga znači imati onoga koji će na dobro surađivati s nama. Biti s Bogom, povjeravati se njemu, računati da je On onaj koji nas ljubi i prije nego što smo ga mi upoznali. Kako je to lijepo prihvatiti, shvatiti, prepoznati i živjeti: Mene Bog ljubi. Ja sam ljubljena, ljubljen od Boga“. Zagrebački je nadbiskup najavio skori početak izgradnje privremenog prostora za okupljanje župne zajednice naglasivši pritom sporost odgovornih civilnih vlasti u proceduri odobrenja molbe. Taj problem neznanja, nesigurnosti i nedonošenja pravih i pravodobnih odluka vidljiv je u mnogim aspektima upravljanja u našemu društvu, upozorio je kardinal, izrazivši nadu da će na zemljištu koje pripada župi što skorije početi gradnja nove župne crkve.

Na Malu Gospu brojni vjernici i hodočasnici, iako zbog epidemioloških mjera u znatno manjem broju, okupili su se u Gospinom prasvetištu u Solinu, uz solinski Jadro. „Slavlje rođenja Blažene Djevice Marije duboko je ukorijenjeno i trajno prisutno u obitelji marijanskoga hrvatskoga naroda. Na ovom svetom tlu naše kolijevke i krstionice formirao se naš nacionalni identitet i rodila se radost pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Uz svoju duhovnu Majku Mariju odraslo je hrvatsko rodoslovlje i s njome slavilo sve važne događaje povijesti, tražilo i gradilo put svoje budućnosti“, kazao je u homiliji prijepodnevnog euharistijskog slavlja nadbiskup Marin Barišić, podsjetivši na solinsko slavlje 1976. godine kada smo slavili 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata uz tisućitu obljetnicu crkve kraljice Jelene. Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim popodnevnim misnim slavljem koje je služio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša. U homiliji se osvrnuo na opasnost licemjerstva u našem narodu, među vjernicima, kazavši: „Mi, Hrvati, toliko se puta dičimo da poštujemo obitelj, svoj dom, Boga, a ponašamo se sasvim suprotno od toga. Uglađeni smo na van, a iznutra agresivni i grubi. Zar ne bismo u svojoj obitelji trebali pokazivati najblaže i najbolje lice, a ne nasilno i grubo? A prema onima koje ne poznajemo ljubazni smo. Koliko dijalogiziramo u obitelji? Koliko smo koncentrirani samo na sebe ili želimo čuti i vidjeti drugoga? Kao što svaka majka poznaje potrebe svoje djece, tako naša nebeska Majka Marija vidi naše potrebe, samo mi često želimo ono što nam šteti, a ne ono što nam istinski treba“, riječi su mons. Kutleše koje je prenijela IKA.

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije nekoliko tisuća vjernika iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata tradicionalno je hodočastilo u marijansko svetište u Voćinu. Požeški biskup Antun Škvorčević ondje je istaknuo kako je među nevoljama koje nas prate i opasnost od koronavirusa, naglasivši: što je opasnost veća, to nam je Marijina pomoć potrebnija. Povjerio je Mariji da sve naše teškoće, nevolje i trpljenja, osame i siromaštvo sjedini s Isusovim slabostima i trpljenjem na križu, da one u njemu postanu njegova i naša pobjeda.

Varaždinska biskupija proslavila je svoga zaštitnika sv. Marka Križevčanina. U varaždinskoj katedrali biskup Bože Radoš govorio je o svečevu životnom putu koji je obilježilo stalno odricanje od samoga sebe i pristajanje uz Božji plan za njegov život i poslanje. Podsjetio je na to kako je svaki vjernik pozvan i nastoji oko toga da njegov život bude Evanđelje koje drugi mogu čitati.

Blagdan sv. Marka, kojega je prije 25 godina svetim proglasio sveti papa Ivan Pavao Drugi, proslavljen je u Križevcima. Svečanu euharistiju služio je pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski u zajedništvu s biskupima Vjekoslavom Huzjakom, Vladom Košićem, Ivanom Šaškom, Zdenkom Križićem, Božom Radošem, Josipom Mrzljakom, vladikom Milanom Stipićem, tajnikom Nuncijature u Pakistanu Vjekoslavom Holikom te drugim svećenicima. Govoreći o sv. Marku Križevčaninu mons. Gorski u propovijedi je rekao kako je svetost „plod vjerne ljubavi prema Bogu i čovjeku. A ljubav uvijek podrazumijeva žrtvu. Što je ljubav veća – žrtva je teža te se u krajnjem slučaju potvrđuje mučeništvom“ o čemu svjedoči i poziv iz današnjeg evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“. Međutim, pred takvim zahtjevom često ustuknemo, upozorio je biskup Gorski. Kada je sve u redu „ne sjetimo se zahvaliti Bogu na svemu što je učinio za nas, nego smo zaslijepljeni iluzijom života koji nam se servira, života navodno bez boli“, koji poznaje samo svoja prava, a ne poznaje obaveze, dodao je te nastavio: „Danas nažalost ima sve više kršćana koji Isusa i evanđelje prihvaćaju kao lijepu poruku, a ne kao obvezujuću istinu. Htjeli bismo kršćanstvo bez napora, ljubav bez boli, život bez križa i naravno da zapadamo u nerješive situacije“, a kada one dođu očekuje se da Bog intervenira „kao nekim čarobnim štapićem“.

Uoči Male Gospe svečanu misu u Vepricu kod Makarske služio je vojni ordinarij Jure Bogdan. Osvrnuvši se na životne probleme i izazove koji nam se često mogu činiti nerješivima i preteškima, istaknuo je da je blagdan Marijinoga rođenja blagdan nade. „Prošlost, sadašnjost i budućnost u Božjim su rukama. Bog nas uvijek iznova iznenađuje, ulazi u naš život i pokazuje da nam je uvijek blizak. On može pisati ravno i po krivim crtama našega životnog puta. On nas drži i vodi u zajedništvu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Po Blaženoj Djevici Mariji, Maloj Gospi, pristupimo ovom vrelu milosti kako bismo i mi mogli klicati: Veliča duša moja Gospodina“, riječi su vojnog biskupa.

Na početku nove školske godine, koja će po mnogočemu biti specifična, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić istaknuo je u razgovoru za emisiju HRT-a kako vjeruje da kod većine naših vjeroučitelja u školi jača dimenzija spremnosti i snage vjeronauka kao školskog predmeta. Kad je u pitanju župna kateheza također nastojimo i želimo odgovoriti zahtjevima izvanrednih okolnosti povezanih s pandemijom koronavirusa. Ne možemo se odreći zajedničkih okupljanja na nedjeljnim euharistijskim slavljima i sakramentalnog života. No, katehetsku i duhovnu pripravu na sakramente kršćanske inicijacije prilagođavamo mogućnostima okupljanja uživo te dodatno snažimo mogućnosti koje nam pružaju elektronička sredstva komunikacije. Moram istaknuti da posebno u vremenima kao što su ova dodatno osjećamo važnost odgoja u vjeri koji pružaju roditelji te važnost vjerničkog i molitvenog života obitelji. Nadbiskup Hranić istaknuo je kako cjelovitom odgoju jednostavno pripada i vjerski odgoj. On postoji u svim europskim zemljama, osim u dvije. Podsjetio je na to kako je svoju poruku objavio prije desetak dana pod naslovom: Trpljenje iz ljubavi – sjeme novoga govora o kršćanskoj nadi. „U njoj sam poručio da se s jedne strane čini da pred silnim, žalosnim brojkama svakodnevno zaraženih polako gubimo osjećaj za dostojanstvo pojedinca koji pati ili umire, te da ostajemo ravnodušni za njegovu sudbinu. No, moramo ipak primijetiti da je vrijeme kroz koje prolazimo istodobno i znak istinske moći čovječanstva: znak moći solidarnosti i požrtvovnosti za druge“. 

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
10 rujna 2020, 15:14