Traži

Vatican News
Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić 

O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Postoje okolnosti u kojima ne treba čekati, nego odmah djelovati. To se prije svega odnosi na pomoć bolesnima, ugroženima, a posebno siromašnima. Gladnomu se pomoć ne odgađa za neka bolja vremena i zato socijalna osjetljivost ne može biti u čekaonici – istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u velikome razgovoru za riječki Novi list prigodom svetkovine Marijina Uznesenja .

Vedran Šmitran - Zagreb

Postoje okolnosti u kojima ne treba čekati, nego odmah djelovati. To se prije svega odnosi na pomoć bolesnima, ugroženima, a posebno siromašnima. Gladnomu se pomoć ne odgađa za neka bolja vremena i zato socijalna osjetljivost ne može biti u čekaonici – istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u velikome razgovoru za riječki Novi list prigodom svetkovine Marijina Uznesenja (razgovor vodila Mirjana Grce).

Odgovarajući na uvodno pitanje o dojmovima koje na njega ostavlja silno mnoštvo vjernika koje se svake godine za Veliku Gospu okuplja u našim svetištima, kardinal je istaknuo kako hodočašća u marijanska svetišta donekle jesu „jedan od mnogih divnih vjerničkih običaja, no ona nikako nisu priredba, folklor, koji bi čuvao običaje kakvi su nekad bili i pokazivao ih kao kakve relikte narodne ili zavičajne prošlosti. Rekao bih da ono što izaziva ganuće nije velik broj okupljenih, nego snaga nade koju hodočasnici donose sa sobom. Nije moguće odvažiti se, pokrenuti se, i uložiti napor u hodočašće, a istodobno ne imati nadu i otvarati se onome što Bog čini. (…) Iako među okupljenim hodočasnicima zasigurno mnogi sa sobom donose teret problema sadašnjosti, a možda i nezaliječene rane iz prošlosti, ipak radije u svima njima gledam naraštaj budućnosti. Naime, cilj hodočašća na određeno mjesto – bila to Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Krasno, Remete, Aljmaš ili bilo kamo drugdje – nije, slikovito rečeno, popeti se i osvojiti vrhunac, nego smisao je ipak vratiti se, spustiti se, te okrijepljen vjerom, nastaviti put u svakodnevicu, kročeći prema sutrašnjici. Ne treba se stoga umoriti u isticanju da je Marija Majka budućnosti. To se potvrdilo već u Isusovu otajstvenom začeću, kad je Marija rekla anđelu: »Neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1, 38). Tim riječima nije se Bogu otvorila samo njezina osobna budućnost, nego i budućnost onodobnog svijeta i svih budućih naraštaja, uključujući i naš.“

Govoreći potom o poruci ove svetkovine, kardinal je ukazao na dimenziju strpljivosti u Marijinu životu. „U njezinu je životu sve trebalo strpljivo čekati. (…) Nasuprot takvom stajalištu, u današnje se doba forsira takozvana instant-kultura: sve sada i odmah. Bog, međutim, djeluje strpljivo, nježno i nenametljivo, a Marija je živi dokaz takvog djelovanja. Bog svako ljudsko biće vodi do uskrsnuća, a upravo je Marijino uznesenje divna potvrda Božjeg nauma sa svakim čovjekom. Stoga nam slavlje Velike Gospe poručuje da je za sve bitno u životu, za sve važne odluke i djela potrebna strpljivost. Koliko bi se u čovjekovu životu boljih odluka donijelo da nisu donesene pod umjetno stvorenim pritiskom. (…) Postoje, jasno, okolnosti u kojima ne treba čekati nego odmah djelovati. To se prije svega odnosi na pomoć bolesnima, ugroženima, a posebno siromašnima. Gladnomu se pomoć ne odgađa za neka bolja vremena i zato socijalna osjetljivost ne može biti u čekaonici. Crkva takvo djelovanje nastoji snažno provoditi preko svojih Caritasa, što često čini i u suradnji s društvenim institucijama. Međutim, imam dojam da su se kod nas ponekad donosile brzoplete odluke koje su puno koštale, a obrazlagane su kao da je riječ o žurnom spašavanju. Neki su se time možda dobro okoristili, no za šire krugove posljedice su bile teške, kao društvo vraćali smo se unatrag, a cijenu takvog djelovanja mogli bismo još dugo plaćati. Riječ je o postupanjima koja redovito potpadaju u ono što se u socijalnom nauku Crkve naziva grijehom struktura“ – upozorio je zagrebački nadbiskup, dodavši odmah da se u isto vrijeme mora odmaknuti od „zamke da se na sve gleda crno, zamke koja vodi u beznađe“.

Nezaobilazna tema razgovora bio je i potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i u kojemu su teško stradali i katedrala i nadbiskupski dvor. „Mene je potres zatekao u jutarnjoj molitvi u kojoj sam se iznimno toga jutra nekako slučajno našao na drugom mjestu, a ne na mjestu na kojem sam uobičajeno molio. To mjesto, na kojem sam inače običavao moliti, u potresu je zadobilo razornije tragove. Govorim to ne zato da bih istaknuo svoje iskustvo kao važnije od iskustava drugih, koji su kao i ja ostali bez doma, nego zato što sam tih dana čuo svjedočanstva ljudi koji su na gotovo čudesan način izbjegli teške posljedice koje su mogli zadobiti. Zahvalan sam Bogu da je mnogo života spašeno, a odluka da se zbog sprječavanja širenja bolesti koronavirusa u to vrijeme ne slave mise s narodom, očito je bila providonosna – o čemu snažno govore slike razrušenih crkava koje su pogođene potresom“ – iznio je kardinal svoje osobno iskustvo.

Vrijeme potresa bilo je ujedno vrijeme prvoga suočavanja s virusom Covid-19 te se kardinal Bozanić na poseban način prisjetio prizora s Trga sv. Petra, tijekom Papina nagovora i blagoslova toga 27. ožujka 2020. godine. U tim trenutcima dopirale su vijesti o umiranju ljudi diljem svijeta, često daleko od svojih bližnjih. Papa nije svijetu ponudio cjepivo protiv virusa, nego je ponudio kršćanski odgovor na duhovnu glad za smislom patnje i osamljenosti što je svijet proživljava. Kao odgovor onima koji šire strah i prijete da je virus bio Božja kazna svijetu, Papa se obratio Bogu riječima koje i sada treba istaknuti: »Nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme biranja onoga što vrijedi za razliku od onoga što prolazi, razlučivanje onoga što je nužno od onoga što nije. Vrijeme je da promijenimo smjer okrećući život prema tebi, Gospodine, i prema drugima«. Papa je te kišne rimske večeri otvorio svijetu nove obzore, ponudio smisao patnje, donio utjehu poručivši da je snaga vjere ta koja oslobađa od straha i koja daje nadu – zaključio je kardinal Bozanić u blagdanskome razgovoru za Novi list.

Predstavljanje dovršenih radova na obnovi zvonika Eufrazijeve bazilike održano je jučer (19. kolovoza) u perivoju porečkoga Biskupijskog ordinarijata, a okupljenima su se u podnožju zvonika obratili nadbiskup Dražen Kutleša, ravnateljica Hrvatskoga restauratorskog zavoda Tajana Pleše, porečki gradonačelnik Loris Peršurić, župan Istarske županije Fabrizio Radin i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Uz zahvalu svima koji su sudjelovali u ovome projektu, nadbiskup Kutleša istaknuo je da je zvonik ono što daje prvi dojam nekog grada ili mjesta, pa je tim važnije što je taj prvi dojam Poreča sada obnovljen. Zvonik uvijek simbolizira vertikalu, povezanost s Bogom, te je zbog toga nekad bilo pravilo da crkve trebaju imati zvonik.

Ministrica Obuljen Koržinek istaknula je da se ovime završava jedna od faza obnove kompleksa Eufrazijane koja je započeta prije tri godine. Jedan kompleks ove vrijednosti, upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine, traži i zahtijeva kontinuiranu obnovu i istraživanja. U sljedećim godinama namjerava se nastaviti i s istraživanjima i s obnovom drugih dijelova kompleksa Eufrazijane – istaknula je ministrica.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je jučer (19. kolovoza) novoga provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milana Krištu u Uredu zagrebačkoga nadbiskupa – izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Čestitavši mu na povjerenoj službi, kardinal je novome provincijalnom ministru poželio obilje Božjega blagoslova, ustrajnost u nasljedovanju franjevačke karizme i bratskoga zajedništva. U razgovoru su se kardinal i novi provincijal osvrnuli na prisutnost i djelovanje franjevaca u Nadbiskupiji, razmotrivši planove i mogućnosti za buduću suradnju, posebice po pitanju obnove u potresu teško oštećenih crkvenih objekata. 

Ovdje poslušajte prilog: O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
20 kolovoza 2020, 13:27