Traži

Uznesenje Blažene Djevice Marije Uznesenje Blažene Djevice Marije 

Iz života Crkve u Hrvatskoj

Od Marije Bistrice do Trsata, od Sinja do Voćina, od Aljmaša do Majke Božje od Krasna, Crkva stoljećima prenosi Marijino proročanstvo: „Blaženom će me zvati svi naraštaji“.

Neno Kužina - Zagreb

Od Marije Bistrice do Trsata, od Sinja do Voćina, od Aljmaša do Majke Božje od Krasna, Crkva stoljećima prenosi Marijino proročanstvo: „Blaženom će me zvati svi naraštaji“.

Na svetkovinu Uznesenja Marijina na nebo, Veliku Gospu, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić služio je Presvetu euharistiju u Hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. „Zabrinuti ljudi, uvijek pritisnuti nekom tugom, ljudi koji su u neprestanom strahu pred izazovima i krizama ne mogu mijenjati život nabolje. Njima se zato lako manipulira. Stoga nam je potrebno otkrivati dobro u nama i među nama i radovati se tom dobru. Potrebna nam je »marijanska radost« iz koje proizlazi hvalospjev Bogu. Današnjom Svetkovinom svake se godine pali svjetlo nade na našim putovima. To svjetlo nije samo svjetlo koje govori o onome što slijedi poslije smrti; to je svjetlo koje osvjetljava naš život ovdje i sada. Naime, upirući pogled u Mariju na nebo uznesenu i s pouzdanjem tražeći njezin zagovor naš se život već sada ispunja nebeskom radošću, na koju nas usmjerava Marijin hvalospjev“, rekao je u homiliji kardinal, nastavivši: „Bog uzvisuje neznatne. Ti »neznatni« zapravo su svi ponizni, oni koji se, da tako kažem, ne prave važni. Poniznost nije osobina onih koji se sami ponizuju ili koje drugi ponižavaju. Biti ponizan znači biti svjestan svoje vrijednosti i darova što ih čovjek ima, a da se pritom kao u kakvom natjecanju pojedinac ili zajednica ne uzdiže nad drugima. Previše su zla ljudima, pa i našem narodu, donijele umišljene oholice, oni što su se držali superiornima nad drugima. Biti ponizan znači čuvati svijest o primljenim darovima i umijećima koja treba razborito koristiti na dobro drugih, čitave zajednice, u međusobnom poštivanju, koje društvo ozdravlja iznutra i gradi prijateljstvo među nama“, riječi su zagrebačkog nadbiskupa u Mariji Bistrici.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić Velikogospojinsku eharistiju služio je  na Velikom Rujnu na Velebitu. „Marijanska svetišta su izvrsne škole duhovnosti, lječilišta duša i mjesta posebnih vjerničkih nadahnuća. Ona najbolje oslikavaju dušu duše hrvatske“, poručio je nadbiskup ispred crkvice na uzvisini od približno 1000 metara nadmorske visine koju je kardinal Franjo Kuharić odredio marijanskim svetištem hrvatskih planinara koji su i ove godine sudjelovali u misnom slavlju. Nadbiskup Puljić je u homiliji govorio o ženi i majci kao „velikom prirodnom otajstvu koja je izvor života, nositelj najvišeg altruizma, nesebičnosti i požrtvovnosti“. „Dok razmišljamo o Mariji na nebo uznesenoj koja je uzor savršene žene i majke, osjećamo veliku potrebu u vremenu raznih poniženja, iskorištavanja i diskriminacije pomagati današnjim ženama da budu svjesne svoje uloge u obitelji i društvu, pomoći suvremenim djevojkama da budu dobre i plemenite, odgovorne i zauzete žene i majke“, poručio je, zahvalivši „vrijednim majkama koje se trude i bore ostati na visini majčinskog poziva i zadatka“.

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, osim u Sinju, 15. kolovoza služio je svečano euharistijsko slavlje u Svetištu Gospe od Pojišana u Splitu. U homiliji je istaknuo  kako nas ova godina na osobit način otvara pohodu i susretu s riječju Božjom. „Spominjemo se 1600. obljetnice smrti našega Dalmatinca, velikog ljubitelja i poznavatelja riječi Božje – svetog Jeronima koji reče: ‘Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista’. Sveti Jeronim u Betlehemu, uz špilju gdje je Riječ tijelom postala, prevodio je s originala i priredio latinski tekst Svetog pisma, tzv. Vulgatu – temelj zapadne kulture i civilizacije. Ponosni smo, ne samo na svetog Jeronima, nego i na Splitski Evangelijar – kodeks Vulgate, najstariju knjigu u Hrvata, temelj naše kulture i našega kršćanskog identiteta“. Potaknuvši  vjernike na čitanje i slušanje riječi Božje nadbiskup Barišić je poručio: „Majka Marija, Majka Božje riječi donosi nam u svom pohodu Riječ života vječnoga. Dajmo Božjoj riječi šire prostore i više vremena u našem svakodnevnom medijski zarobljenom životu“. 

U trsatskom svetištu središnje euharistijsko slavlje služio je riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić. Novi gvardijan fra Krunoslav Kocijan među hodočasnicima je pozdravio i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te ministra Olega Butkovića. Nadbiskup je u homiliji naglasio: „Crkva to smo, braćo i sestre, mi koji vjerujemo i trudimo se nasljedovati svoga Spasitelja Isusa Krista, kojeg je Marija rodila. To znači da smo, dok kročimo ovom zemljom, pozvani biti slični Mariji Majci Crkve, a to znači i nebeskoj Majci svakog vjernika. Zbog toga je blagdan Marijina uznesenja na nebo blagdan naše nebeske Majke, blagdan njezine proslave, zbog čega ga, kao njezina duhovna djeca, s posebnom radošću i ljubavlju slavimo“.

Središnja marijanska svečanost u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji održana je na obali Dunava, u Svetištu Gospe od utočišta, Aljmašu. “Trenutna pandemija koronavirusom otkrila nam je kako je sve što radimo i u što smo bili pozvani vjerovati nedosljedno i krhko. Epidemija je bila zastarjela, srednjovjekovna riječ. Odjednom je postala naša svakodnevica. Onda je došao potres u Zagrebu. Iskustvo izolacije mnogima je omogućilo otkrivanje da nismo neovisni, nego da smo htjeli ne htjeli povezani s drugima, potrebni jedni drugih te ovisni jedni o drugima. Kada se sve sruši, ostaju samo veze braka, obitelji i prijateljstva“, kazao je u svojoj homiliji nadbiskup i metropolit Đuro Hranić. Dodao je kako nam svetkovina Marijina uznesenja na nebo ili Velike Gospe poručuje  ponajprije da se život ne može potpuno ostvariti samo u okrenutosti prema zemlji. Potpuno ostvarenje i punina našega ljudskoga života prima se kao nagrada naše ljudske okrenutosti prema Bogu.

Apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo služio je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Jeronima u rodnoj župi u Pučišćima na Braču. U homiliji je istaknuo kako za vjernike pojava pandemije koronavirusa ima i vjersko značenje, u vremenima nesigurnosti i raširenog straha. “Smrt u našem sekulariziranom društvu gotovo je marginalizirana. Umire se u bolnicama i staračkim domovima. Smrt više nema društvenu dimenziju. Nju se želi odstraniti iz života. Čak se i kod slučaja smrti osobe u obitelji, pokojnika odmah odvodi iz kuće. Stvara se jedan novi osjećaj nesigurnosti, straha, tjeskobe, jedna, mogli bismo je nazvati, duhovna pandemija! To je osobito vidljivo kod ljudi koji su se udaljili od vjere i Crkve te misle da je smrću sve završilo“, pojasnio je nadbiskup Eterović, a prenijela IKA.

Ispred katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dubrovniku, dubrovački biskup Mate Uzinić služio je večernju pontifikalnu misu prije koje je pred zavjetnom slikom Gospe od Porata izmolio Posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu. Spomenuvši  kako živimo u specifičnom vremenu pandemije koja je sa sobom donijela puno negativnih posljedica, biskup je kazao da, koliko god da to čudno zvuči, moramo priznati da u ovoj pandemiji ima i nešto pozitivno. „Prva pozitivna posljedica pandemije je poniznost. Mislili smo da sve imamo u rukama, a pandemija nam je pokazala da je to bila zabluda. Jedan obični sićušni virus nam je pokazao kako je krhka naša moć. I učinio nas je poniznima. Druga pozitivna posljedica pandemije je usmjerenost prema onom što je bitno. Nemamo više vremena za gubljenje na nebitne stvari. Ona nam je otkrila da od onog što smo mi smatrali bitnim postoji nešto puno važnije. Primjerice da je puno važnije od onog imati, biti“. Istaknuo je kako je jedno od bitnih otkrića za koje možemo zahvaliti pandemiji „važnost i ljepota obitelji kao Crkve, ali i Crkve kao obitelji“, također vrijednost i važnost ovih novih medija koje smo i mi u Crkvi, zahvaljujući pandemiji, otkrili i vidjeli da mogu biti pozitivni. Poniznost i usmjerenost prema onom što je bitno, koje prepoznajemo kao pozitivne posljedice pandemije, također su poruke Gospina života i svetkovine njezinog uznesenja.

Na  Veliku Gospu obitelji s brojnom djecom iz župa Požeške biskupije deseti puta hodočastile su u Voćin. Ondje je biskup Antun Škvorčević kazao je da Mariji želimo povjeriti sve ono što nastojimo u svojim obiteljima ostvarivati kao Božje poslanje: vjernost u braku, primanje najvećeg dara – života, brojnu djecu,  povjeriti joj sve ono što nam je u našoj svakodnevici teško i mučno, zahvaljivati za ono što je lijepo i Božje. Govoreći o značenju svetkovine Marijina uznesenja na nebo, biskup je protumačio kako je nebo u najrazličitijim kulturama svijeta simbol kojim se označava onaj prostor koji je “gore”, i s kojega se dobro vidi sve što se događa “dolje” na zemlji. Ustvrdivši kako je formula Marijana uspjeha bila vjernost Bogu u konkretnom životu, biskup je supružnicima iz obitelji s brojnom djecom poručio da oni svoju vjernost Bogu svjedoče kroz vjernost braku i spremnost na žrtvu ljubavi u rađanju i odgajanju djece. Brak i obitelj Božje su djelo, a ono je povezano s ljubavlju, koja je uvijek žrtva, istaknuo je biskup Škvorčević.

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić služio je slavlje svetkovine Uznesenja BDM u središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, Krasnom. „Moderni svijet koji je izložen virusu Covid 19 je duhovno bolestan, pun nepravdi, izrabljivanja, nasilja, nemorala, licemjerja, laži, nebrige za stare i nemoćne, utrke u naoružanju, pohlepe za novcem koji postaje novo božanstvo. Ovom svijetu je potrebno ozdravljenje da uzraste nova civilizacija ljubavi. Uz svu znanost i tehnologiju čovjek ništa ne zna o tom virusu, no najveći je problem virus praznine duha. Bez Boga nema odgovora na mnoga pitanja“, zaključio je biskup Križić.  

Ovdje poslušajte prilog: Iz života Crkve u Hrvatskoj
17 kolovoza 2020, 13:05