Traži

Sveti Ignacije Lojolski Sveti Ignacije Lojolski 

O svetom Ignaciju Lojolskom u povodu njegova spomendana te o novopokrenutome portalu za duhovnost "ignacije.hr"

Godine 1538. Ignacije se stavio na raspolaganje papi Pavlu III., koji će 27. rujna 1540. bulom ″Regimini militantis ecclesiae″ odobriti Družbu Isusovu. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

″Mi se bez sumnje ne bi danas divili nepromijenjenom lijepom katoličkom bogoslužju, papa bi bio običan rimski biskup, katoličanstvo bi svakako bilo promijenjeno po protestantskim kalupima, da se nije rodio jedan od najvećih organizatora i najsilnijih energija novije povijesti: Loyola!″ Tako o svetome Ignaciju Lojolskome i njegovim zaslugama govoraše Antun Gustav Matoš, nadahnuto i upućeno, u tekstu naslovljenome ″Holocaustum divini amoris″ iz 1913. godine. Matoš k tome kaže da u Ignacijevim ″Duhovnim vježbama″ nalazimo ″najbolje djelo praktične psihologije i najbolju metodu za podizanje vlastite duševne energije, jer ta duhovna gimnastika nije služila velikom svecu za sterilne ekstaze i kontemplacije, već kao izvor svih energičnih činova, pa savjetuje: ′Razvijaj sebe samim sobom, ne zbog naslade već zbog akcije′″.

Prije dva dana, 31. srpnja, bijaše spomendan svetoga Ignacija Lojolskoga – osnivača Družbe Isusove. Pogledamo li katolički kalendar, vidjet ćemo da je onima koji se zovu Vatroslav toga nadnevka imendan. Ime Vatroslav svojevrsna je prevedenica imena Ignacije (spomenimo uzgredice da je Vatroslavu Lisinskomu pravo ime Ignac Fuchs). Ignacije, Ignac ili, u španjolskoj inačici, Iñigo dolazi od latinskoga ″ignis″, u značenju ′vatra, oganj′.

Ignacije Lojolski rodio se 1491. u dvorcu Loyola kraj Azpeitije u baskijskoj pokrajini Guipúzcoa u Španjolskoj. Bio je najmlađi od trinaestero djece; kršten kao Iñigo, ali će kasnije, u čast svetoga Ignacija Antiohijskoga, promijeniti ime u Ignacije. Godine 1517. stupio je u vojnu službu. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pamplona od Francuza, biva teško ranjen u koljeno topovskim hitcem.

U bolesničkoj postelji, da bi se uklonio dosadi, čitao je dvije pobožne knjige, ″Život Isusa Krista″ i ″Zlatne legende″ o životima svetaca, koje ga se isprva nisu osobito dojmile; miliji su mu bili viteški romani. Ali dogodila se promjena – duhovno ga štivo stade svakim danom to većma osvajati. Tako je naučio razlikovati duhove. Iñigo se posve preda Božjoj providnosti i doživi snažno obraćenje godine 1522. Nakon prvih mističnih iskustava počne pisati ″Duhovne vježbe″. Vitešku je odjeću zamijenio hodočasničkom te je 1523. posjetio Svetu zemlju. Razmišljao je ovako, nimalo ne dovodeći u pitanje ispravnost odabira svojega životnog puta: ″Bog je postupao sa mnom kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih posumnjao da je Bog upravo tako htio sa mnom postupati.″

Nakon povratka sa hodočašća po Svetoj zemlji učio je Iñigo u Barceloni latinsku gramatiku, a zatim u gradu Alcalá studira filozofiju. Studij nastavlja u Salamanki. Zbog svojega osobitog razumijevanja i tumačenja vjere Iñigo biva osumnjičen za krivovjerje, ali ga inkvizicija nakon ispitivanja oslobađa. Godine 1528. odlazi u Pariz na daljnji studij, gdje susreće Franju Ksaverskoga, Petra Fabera i još četvoricu budućih drugova. Sve ih uvodi u meditacije svojih ″Duhovnih vježbi″. Nekoliko godina potom, 15. kolovoza 1534., Iñigo i drugovi položili su zavjete u kapelici sv. Dionizija na pariškome Montmartreu. Odlučno se zavjetovaše da će svim snagama služiti Bogu i pomagati ljudima, i to u savršenome siromaštvu i čistoći te da će poći u Palestinu. Ne uspiju li u tome naumu, onda će se staviti na raspolaganje papi, Kristovu namjesniku na zemlji, da im se Krist preko pape udostoji pokazati put savršenije službe. Odabrali su svoje, isusovačko, geslo: ″Sve na veću slavu Božju″ (″Omnia ad maiorem Dei gloriam″).

Potom su završili studije i 1537. pristigli u Veneciju gdje će 24. lipnja Ignacije biti zaređen za svećenika. Budući da zbog opasnosti od turskoga brodovlja u Jadranu i čitavome Sredozemlju ne mogoše u Svetu zemlju, krenuše u Rim. Godine 1538. Ignacije se tamo stavio na raspolaganje papi Pavlu III., koji će 27. rujna 1540. bulom ″Regimini militantis ecclesiae″ odobriti Družbu Isusovu. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.

Družba Isusova za Ignacijeva se života proširila po većemu dijelu Europe, također po Africi, Aziji i objema Amerikama. Ignacije Lojolski umro je u Rimu 31. srpnja 1556., a taj se dan slavi kao spomen na snažnu osobnost osnivača discipliniranog, brojnog i utjecajnog Isusovačkoga reda, koji je osnovao brojne škole i sveučilišta, iznjedrio mnoge svjetski poznate znanstvenike. Gorljivi pokretač snažne i plodonosne isusovačke aktivnosti, Ignacije Lojolski, proglašen je blaženim 1609., a papa Grgur XV. kanonizirao je ga je 1622. zajedno s njegovim isusovačkim subratom Franjom Ksaverskim.

U povodu ovogodišnjega spomendana svetog Ignacija pokrenut je te u dvorištu bazilike Srca Isusova u Zagrebu predstavljen portal za duhovnost ″ignacije.hr″. Posrijedi je web-stranica ignacijevske duhovnosti koju su pokrenuli hrvatski isusovci zajedno sa suradnicima laicima. Uz velik broj članaka o ignacijevskoj tradiciji – koja objedinjuje kontemplaciju i akciju, znanje i praksu – portal sadrži poticajne video-sadržaje, probrane teološke tekstove, meditacije i praktične ignacijevske savjete za dinamičan i pravilno vođen duhovni život. Sadržaji dostupni na portalu dohvaćaju se donošenja odluka, duhovne pratnje kao načina življenja Crkve, duhovnih vježbi, k tome i ignacijevske sposobnosti razlikovanja duhova. Portal ″ignacije.hr″ nudi upute na koje načine ignacijevsku duhovnost živjeti u svakodnevnome životu, uz isticanje djelovanja pape Franje kao suvremenoga primjera kako pravila koja nam je ostavio sveti Ignacije Lojolski odjelotvoriti u autentičnome, prema Kristu usmjerenomu kršćanskom životu. 

Ovdje poslušajte prilog: O svetom Ignaciju Lojolskom u povodu njegova spomendana te o novopokrenutom portalu za duhovnost "ignacije.hr"
02 kolovoza 2020, 11:49