Traži

Vatican News
Proda sve što ima i kupi onu njivu (Mt 13,44-52). Proda sve što ima i kupi onu njivu (Mt 13,44-52). 

Razmišljanje uz misna čitanja 17. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Proda sve što ima i kupi onu njivu (Mt 13,44-52).

Ivica Hadaš - Vatikan

U evanđelju sutrašnje liturgije Isus ponovo govori u prispodobama, dajući nam druge tri prispodobe o skrivenom blagu, dragocjenom biseru i mreži bačenoj u more koja zahvaća svakovrsne ribe. Potom nam daje jedno općenito opažanje o prispodobama.

Prve dvije prispodobe ističu radost otkrivanja istinskih vrijednosti. Neki čovjek nađe skriveno blago i pun radosti proda sve što ima i kupi tu njivu; trgovac traga za lijepim biserjem, te kada pronađe jedan dragocjen biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Kada čovjek otkrije istinske vrijednosti, tada se cijeli njegov život pretvara u radost. Čudesna je stvar pronaći skriveno blago ili dragocjeni biser. Tko ih nađe, osjeća da je u povlaštenom položaju i spontano se suočava sa svim žrtvama; proda sve što ima – kaže Isus dva puta – i kupi njivu na kojoj je blago, kupi dragocjeni biser.

Koliko je važno otkriti svoj poziv, vlastito zvanje zajedništva s Bogom i ljubavi prema bližnjemu! Kršćani moraju nastojati otkriti to svoje zvanje, to jest Božji plan za svoj život; i kada ga otkriju, tada, puni radosti, moraju prihvatiti sve neophodno odricanje i kupiti to blago koje je Božji plan. Kada čovjek shvati za koji ga je cilj stvorio Bog, kakvu mu je Bog odredio sudbinu, tada zna da je našao najvažniju stvar u životu i pun je radosti.

Međutim, previše ljudi živi rezignirano i nezadovoljno, jer su iskusili mnoga razočaranja, nisu otkrili svoj put, to jest projekt Božje ljubavi za sebe. Naime, Božji je projekt za nas, projekt ljubavi, zajedništva i punine života. Bog želi našu radost, a isto tako i Isus koji u evanđelju kaže: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“.

Moramo otkriti Božji projekt za svoj život koji je projekt ljubavi, zajedništva i ljepote. Često se u molitvi zaustavljamo i tražimo sporedne stvari koje ne mogu ispuniti naš život; umjesto toga, moramo razmišljati i moliti kako bismo zadobili najvažnije milosti koje nam mogu dati puninu radosti.

Prvo čitanje sutrašnje liturgije djelomično objašnjava evanđelje, jer pokazuje kako je Salomon znao razlučivati istinske vrijednosti, to jest najvažnije stvari. Mogao je tražiti dug život, bogatstvo, smrt svojih neprijatelja; sve te darove koji izgledaju vrijedni, no koji su zapravo sporedni, ne mogu ispuniti srce, niti dati puninu radosti. Međutim, Salomon je imao nadahnuće da od Gospodina traži sposobnost razlučivanja, mudro srce, kako bi razlikovao stvari koje vrijede od onih koje su sporedne.

Njegova je molitva model za našu molitvu i potiče nas na razmišljanje. Salomon je postao svjestan vlastite odgovornosti. Još uvijek je bio mlad, zato je rekao: „Ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati“. Shvaćao je da je najvažnija stvar upravo mudrost srca kako bi se dobro usmjerio, kako bi narodu mogao činiti pravdu. Salomon nije tražio ni bogatstvo, ni moć, ni užitke, nego milost razlučivanja odluka koje će trebati donositi, stvari koje će trebati napraviti, stoga je od Boga tražio: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!“

U molitvi moramo postati svjesni svojih odgovornosti i tražiti milosti koje im odgovaraju. To je najvažnija stvar koju trebamo činiti u molitvi. Tada će naš život postati pun, u njemu neće biti razočaranja, nego ćemo u svim okolnostima znati kamo ići, kako Isusa slijediti, kako napredovati u zajedništvu s Bogom i u ljubavi prema bližnjemu. Moći ćemo se radovati kao ti ljudi koji su prodali sve što su imali, da bi kupili njivu na kojoj je blago ili dragocjeni biser.

Božji je projekt za naš život prekrasan, no moramo ga otkriti. Zbog toga se moramo odvratiti od svojih ideja koje su uvijek previše niske i ograničene i okrenuti Božjim idejama. U drugom nam čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao govori o dinamizmu Božjeg projekta.

Pavao kaže: „Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“. Tu vidimo ambiciozan Božji projekt za naš život; svatko na svoj način, svatko u skladu sa svojim zvanjem, svi smo predodređeni da postanemo slični Isusu.

Bog snažnim dinamizmom vodi dalje svoj projekt: „Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi“. Nakon predodređenja, što je Božja zamisao, dolazi poziv koji čovjek mora čuti. Poziv vodi do vjere koja opravdava i pročišćava; na kraju, opravdanje vodi do proslave. Tako Božji projekt postaje potpun; blago nismo samo pronašli, nego ga i posjedujemo.

U evanđelju sutrašnje liturgije Isus nam daje još jednu prispodobu o konačnom sudu; govori o Božjem kraljevstvu kao o mreži koja je bačena u more i zahvaća svaku vrstu ribe. U Crkvi ima svih vrsta ljudi. Izvana svi izgledaju kršćani, no iznutra svi to nisu. Istina će se pokazati u trenutku suda, kada će, kako Isus kaže, „izići anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“. Isus tu koristi oštar jezik, kako bi nas potaknuo da revno idemo dalje pravim putom.

Nakon što je ispripovjedio prispodobe, dao je jedno opažanje: „Svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro“. Tako tumači ono što On sam čini s prispodobama; nastoji stare stvari izraziti na nov način. Na isti način oni koji imaju zadatak naviještati evanđelje moraju nastojati predstaviti stare stvari novim izrazima; dapače, moraju se potruditi naći nove stvari u skladu s Božjim planom.

Prije toga, Isus je u vezi s prispodobama citirao prorokove riječi: „Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta“. U svijetu postoji sklad među različitim razinama stvarnosti. Poezija se temelji na tom skladu. Naime, ona želi izraziti nutarnje stvari s izvanjskim slikama, to jest sa slikama koje uzima iz prirode. Priroda je izvor neprestanih i čudesnih novosti. Na isti način uvijek možemo bolje otkriti Božji plan, ako stvari gledamo duhovnim pogledom koji i u jednostavnim stvarima vidi – kao što je slučaj žene koja stavlja kvasac u brašno – odsjaj velikih, to jest duhovnih stvari. Tako se naš život obogaćuje i možemo ići dalje s više radosti i nade. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 17. negdjelje kroz liturgijsku godinu
25 srpnja 2020, 12:48