Razmišljanje uz misna čitanja 14. nedjelje kroz liturgijsku godinu
Ivica Hadaš - Vatikan
Sutrašnje nam evanđelje omogućava da uđemo u Isusovu dušu; prikazuje nam Isusovu molitvu Ocu, molitvu hvale i zahvaljivanja koja nam otkriva njegove najdublje osjećaje. Najdublji osjećaj Sina prema Ocu, osjećaj je zahvalnosti. Radi se o snažnoj zahvalnosti koja se očituje u svakom trenutku njegova života.
Prilika koja izaziva Isusovu zahvalnost jest okolnost u kojoj mi ne bismo pomislili zahvaljivati. Radi se o uspjehu u poslanju i služenju. Isus je propovijedao, no njegovo propovijedanje nisu prihvatili mudri i umni, to jest ugledni ljudi koji su u načelu u najboljem položaju da cijene njegovo propovijedanje. Mudri bi i umni morali lakše otkriti dobre, pravedne i velike stvari koje Isus govori. On propovijeda Božje kraljevstvo, njegova otajstva objavljuje u prispodobama, no farizeji, pismoznanci, veliki svećenici i narodne židovske vlasti ne žele primiti to propovijedanje.
Isus u toj situaciji zahvaljuje Ocu, jer je shvatio njegov plan: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo“. Isus je shvatio Očev plan koji se protivi ljudskoj oholosti i želi se objaviti malenima.
Istina je da umna nadarenost može izazvati oholost i tada, umjesto da služi istini, postaje štetna. Tako se dogodilo i vlastima židovskog naroda. Isus prepoznaje Očev plan, shvaća da je to plan ljubavi koji je objavljen malenima, jednostavnima, poniznima i ne može se objaviti onima koji imaju tvrdo srce.
Potom izražava svoj odnos s Ocem: „Sve je meni predao Otac moj“. To je Sinova potvrda da priznaje da je sve primio od Oca. Isus od Oca osobito prima znanje o njemu. To poznavanje u biblijskom smislu znači osoban i prisan odnos s njim.
Isus kaže: „Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“. To je objava života Presvetoga Trojstva: Otac poznaje Sina; Sin poznaje Oca; to jest postoji odnos međusobne prisnosti u kojoj je sve transparentno, jasno i lijepo. Sin također priznaje da je od Oca primio vlast.
On je taj koji odlučuje objaviti Oca: „Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“. Tu se radi o vrlo velikim objavama koje nas potiču da im se divimo i klanjamo. Tako smo i mi uvedeni u međusobno poznavanje Oca i Sina.
Potom se Isus obraća nama ljudima, osobito potrebitima. Očituje svoje milosrdno srce govoreći: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. Kako je utješno čuti taj poziv milosrdnog Gospodina! Kada smo umorni i opterećeni, umjesto da se obeshrabrimo, moramo osjetiti da nas Isus prihvatom i pozivom da idemo k njemu, ponovo diže, kako bismo u njemu našli odmor, utjehu i snagu. Te Isusove riječi moramo duboko utisnuti u svoje srce, jer su dragocjene u životnim teškoćama i u kriznim trenucima.
Isus dodaje rečenicu koja može izgledati iznenađujuće. Tim izmučenim i opterećenim ljudima kaže: „Uzmite jaram moj na sebe“. Ako su ti ljudi već izmučeni, zašto im predlagati još jedno breme, još jedan jaram? No možemo razumjeti da se tu zapravo radi o jarmu koji olakšava sve stvari. Naime, Isus kaže: „Naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako“. Isusov jaram je jaram ljubavi, a ljubav sve čini lakšim. „Tamo gdje je ljubav – kaže sveti Augustin – nema muke; ako ima muke, ona se ljubi“ i tako postaje lagana.
Kada smo umorni i kada nam je teško, moramo se sjetiti tih Isusovih riječi koje nam pomažu da iziđemo iz sebe, kako bismo živjeli u ljubavi. Životne kušnje mogu izazvati da se vrtimo oko sebe; međutim, Isus poziva da uzmemo njegov jaram ljubavi, da sve prihvatimo u jedinstvu s njim i za dobro naše braće. Tako nam životne kušnje postaju dvostruka korist. Naime, s Kristovom se mukom ujedinjujemo i postajemo solidarni s ljudima koji trpe. Potrebno je prihvatiti tu milost koja je zahtjevna i istovremeno vrlo dragocjena.
Isus tumači zašto je njegov jaram sladak i breme lako: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“. Isusov je jaram sladak, jer je blaga i ponizna srca. Isus nije okrutan i ohol gospodar, nego upravo suprotno, Gospodar pun razumijevanja, suosjećanja i blagosti, vrlo ponizan Gospodar koji se stavlja na našu razinu kako bi nam pomogao na najdjelotvorniji mogući način.
Prvo čitanje sutrašnje liturgije priprema tu Isusovu objavu. Prorok Zaharija kaže Jeruzalemu: „Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“. Taj kralj ne jaši na konju koji se koristio u ratu, nego na magarcu koji je životinja mira i nitko ne misli s njime ići u rat.
To proroštvo prorokuje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, kada će se dragovoljno pokazati narodu jašući na magaretu, kako bi očitovao da nije Mesija ratnik, osvajač s oružjem, nego Gospodar pun poniznosti i blagosti, Gospodar koji lomi ratni luk i naviješta mir. Prorok Zaharija kaže: „On će istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema, on će istrijebit luk ubojni, on će navijestit mir narodima“.
Isus blaga i ponizna srca, svuda nosi mir. Nosi ga u naše srce, u naše odnose s drugim ljudima i među različite narode, ako su mu poslušni.
Drugo je čitanje sutrašnje liturgije odlomak iz Poslanice Rimljanima koji se bavi drugačijom temom, no ima jednu dodirnu točku s evanđeljem, jer govori o Kristovom Duhu. Sveti Pavao kaže: „A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov“. Kad kaže Kristov Duh, apostol Pavao misli na Duha Svetoga koji nadahnjuje blagost i poniznost Isusova srca. Taj Duh Krista koji je blag i ponizan moramo prihvatiti, ako želimo njemu pripadati.
S druge strane, taj Duh je Duh koji uskrsava od mrtvih. Uskrsnuće nije djelo vanjske snage, nego nutarnje snage koja odgovara Isusovoj blagosti i poniznosti. Zato ne smijemo živjeti po tijelu koje nas čini agresivnima i oholima, nego po Kristovom Duhu u blagosti i poniznosti. Mnoge bi se svađe i podjele izbjegle kada bismo više prihvaćali Duh Krista blaga i ponizna srca.
Molimo za milost da na se uzmemo jaram Krista koji je blaga i ponizna srca, kako bismo našli nutarnji mir, utjehu u teškoćama i mir u svojim odnosima s drugima. Molimo također za mir u svijetu u skladu sa željom Isusova srca. Njegov je jaram sladak i breme lako, jer svuda nosi mir.
