Traži

Vatican News
Naslovnica knjige "Demon u demokraciji: Totalitarne kušnje u slobodnim društvima" Naslovnica knjige "Demon u demokraciji: Totalitarne kušnje u slobodnim društvima" 

Osvrt na knjigu Ryszarda Legutka "Demon u demokraciji: Totalitarne kušnje u slobodnim društvima"

Knjiga "Demon u demokraciji: Totalitarne kušnje u slobodnim društvima" sastavljana je od šest višeaspektno razmotrenih poglavlja: ″Povijest″, ″Utopija″, ″Politika″, ″Ideologija″, ″Religija″, ″Čovjek″. Ovu izvrsnu knjigu trebao bi pročitati svatko tko želi razumjeti europsku i hrvatsku stvarnost, neposustalu moć ″djece komunizma″, zabrinjavajuće ulijevanje (post)komunističke ideologije u liberalnu demokraciju i njihov daljnji zajednički tok, koji znatnim dijelom usmjerava ″mainstream″ bruxelleske politike – sve više liberalno-demokratske i totalitarističke, a sve manje demokršćanske i slobodne.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

U Platonovu djelu ″Država″ sofist Trazimah zastupa stajalište da pravo i pravednost pripadaju jačemu, a ne slabijemu – što dosljedno opovrgava pravednik Sokrat. Njega je atenska demokracija osudila na smrt slijedom optužbe da ne štuje državne bogove i svojim naučavanjem kvari mladež. Sokrat je slušao božanski glas, ″daimónion″, što izvire iz čovjekove unutrašnjosti, njegove savjesti. Ovaj filozof u svojemu etičkom intelektualizmu naučavaše da će onaj tko zna, tko je upućen i ima razumski uvid, htjeti činiti dobro.

Premda se onodobna atenska demokracija umnogome razlikuje od suvremene u Europskoj uniji i premda Sokratov dobri i božanski daimónion ima samo etimološku povezanost s riječju ″dèmōn″, koja se danas uglavnom odnosi na nekakva zlog duha (u korijenu objema riječima grčki je glagol ″daíomai″ u značenju ʹpodijeliti, razdijeliti, razlučitiʹ) – pali su mi dotični pojmovi na um pri susretu s knjigom ″Demon u demokraciji″ kojoj je podnaslov ″Totalitarne kušnje u slobodnim društvima″. U okrilju nakladne kuće Verbum objavljena je pred kraj 2019. godine. Autor je Ryszard Legutko, poljski filozof, publicist i političar. Jedna je od zanimljivosti da su pisci popratnih tekstova uz hrvatsko izdanje Legutkove knjige nedavno postali zastupnici u 10. sazivu Hrvatskoga sabora: riječ je o doc. dr. Stjepi Bartulici s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i doc. dr. Nini Raspudiću s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Docent Raspudić ovako predstavlja autora knjige:

″Ryszard Legutko suvremeni je intelektualni vitez europske civilizacije, snažan glas u obrani europske tradicije, institucija, kršćanske baštine, klasičnoga obrazovanja, autonomije umjetnosti, slobode mišljenja i govora. Profesor je filozofije na Krakovskome sveučilištu i zastupnik poljske stranke Pravo i pravda u Europskome parlamentu u kojemu zapaženim istupima već godinama unosi dašak intelektualne svježine i zdravog razuma. / Imao sam čast upoznati ga i razgovarati i s njim u Oxfordu početkom rujna 2019. Dojmio me se kao kultiviran, duhovit i tolerantan europski gospodin staroga kova.″

Stjepo Bartulica ističe da je, povijesno gledano, liberalna demokracija nastala u okrilju kršćanske Europe i da svoje temeljne pretpostavke o pravednosti, ljudskome dostojanstvu, ravnopravnosti pred zakonom, solidarnosti i građanskoj slobodi duguje upravo kršćanstvu. ″To je neupitna činjenica bez obzira na današnje rasprave o položaju kršćanstva u modernoj Europi. Zato možemo reći da je ono što Legutko i drugi primjećuju o liberalnoj demokraciji danas zapravo iskrivljavanje izvorno kršćanske ideje″, napisao je Stjepo Bartulica i nastavio: ″Mnogi liberali ne žele priznati nezamjenjivu povijesnu ulogu koju je kršćanstvo odigralo kako bi danas mogli govoriti o ljudskim pravima i dostojanstvu svake osobe. Legutko je bivši disident u borbi protiv komunističkih laži, a danas svjedoči o novoj opasnosti koju je teže prepoznati jer je zamaskirana jezikom demokracije, slobode, prava itd. Međutim, krajnji je ishod isti – zarobljavanje ljudi ideološkim okovima.″

Stjepo Bartulica drugim je riječima izrazio rečenice koje nas kao svojevrsni moto čekaju kada otvorimo ovu Legutkovu knjigu. U glasovitome romanu ″Idiot″ (objavljenome 1868.) Fjodor Mihajlovič Dostojevski kroz lik Jevgenija Pavloviča kaže: ″Brojnim sam opažanjima došao do zaključka kako naši liberali nisu u stanju dopustiti da netko ima vlastito različito mišljenje, a da istodobno ne odgovore svojemu suparniku nizom uvrjeda, pa i nečim mnogo gorim.″

Zabrinjavajuće je – primjećuje Ryszard Legutko – da su se liberalni demokrati nakon pada Berlinskoga zida približili bivšim komunistima, koji im bijahu draži od protukomunista, koji su se u otporu komunističkomu partijskom jednoumlju vodili višim ciljevima i vrijednostima kao što su religija, nacija, sloboda i pravda. Ne treba stoga čuditi da su samozvani liberali i pobornici terora političke korektnosti zapriječili Legutku održati predavanja na američkome sveučilištu. ″Ovo je knjiga o sličnostima između komunizma (socijalizma) i liberalne demokracije″, kaže Legutko uvodeći čitatelja u knjigu ″Demon u demokraciji″. Potom je napisao ovo:

″Komunisti prerušeni u liberalne demokrate doživljavani su kao vjerodostojni suradnici u izgradnji novoga, dobroga sustava, a savez je utemeljen na dubljim i čvršćim osnovama. Zato su tako bijesno napadani svi oni koji su dovodili u pitanje kako vjerodostojnost novoga suradnika, tako i vrijednost ovih dubljih i čvršćih osnova. […] / Novi je sustav prilično brzo počeo pokazivati obilježja koja su ignorirana, a koja sam uočio kao vrlo uznemirujuća. Kada govorim o sustavu, ne mislim isključivo ili ponajviše na institucionalno uređenje, već na način funkcioniranja toga uređenja, ideje koje tim uređenjem upravljaju te vodeće stavove i načine razmišljanja. Socijalizam i liberalna demokracija pokazali su se kao sveobuhvatni sustavi koji svojim sljedbenicima propisuju kako trebaju misliti, što činiti, kako ocjenjivati događaje, o čemu sanjati i kakvim jezikom govoriti. Oba sustava imaju svoje pravovjerje i svoj uzor savršena građanina.″

K tome je važno napomenuti da Legutko smatra kako jedne i druge povezuje neprijateljstvo prema Crkvi i religiji, tradiciji i naciji, klasičnoj metafizici i etičkomu konzervativizmu, kršćanskomu braku i obitelji.

Knjiga je sastavljana od šest višeaspektno razmotrenih poglavlja: ″Povijest″, ″Utopija″, ″Politika″, ″Ideologija″, ″Religija″, ″Čovjek″. Ovu izvrsnu knjigu trebao bi pročitati svatko tko želi razumjeti europsku i hrvatsku stvarnost, neposustalu moć ″djece komunizma″, zabrinjavajuće ulijevanje (post)komunističke ideologije u liberalnu demokraciju i njihov daljnji zajednički tok, koji znatnim dijelom usmjerava ″mainstream″ bruxelleske politike – sve više liberalno-demokratske i totalitarističke, a sve manje demokršćanske i slobodne. 

Ovdje poslušajte prilog: Osvrt na knjigu Ryszarda Legutka "Demon u demokraciji: Totalitarne kušnje u slobodnim društvima"
26 srpnja 2020, 11:31