Centar Astalli - rad za socijalnu pravdu i uključivanje izbjeglica
Gabriella Ceraso, Ivica Hadaš - Vatikan
Pandemija koja je u tijeku, iako se osjećamo svi više ujedinjeni i jednaki, nosi sa sobom rizik da zaboravimo mnoge probleme, uključujući teškoće milijuna ljudi koji su prisiljeni živjeti daleko od svoje zemlje, kao što su migranti, prognanici i izbjeglice. Papa Franjo se u poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica koji se obilježava 27. rujna, usredotočio na sve, pa i na one unutar vlastite zemlje, koji su zbog ratova, siromaštva, klime i nasilja, prisiljeni seliti se. Teme prihvata, uključenosti, promicanja, ciljanih politika i razvojnih planova, priznanja drugoga kao bližnjega koga treba ljubiti i štititi kao sebe sama, po nalogu evanđelja, vrijede za sve. Dakle u središte treba staviti ljude, nadilazeći predrasude.
Kako bismo prihvatili sve te teme i dimenzije, Centar Astalli, talijansko sjedište Isusovačke službe za izbjeglice, koja se više od 30 godina zalaže za promicanje kulture prihvata i solidarnosti, organizirao je jučer (17.06.) u Rimu razgovor pod naslovom „U svakom je trag svakoga“. Naslov je takav jer na tom brodu na kojem smo svi – kako podsjeća papa Franjo – dobro znamo da svi nismo jednaki, te da ponašanje svakoga uvjetuje život drugih – rekao je otac Camillo Ripamonti, ravnatelj Centra Astalli i istaknuo – Rad za socijalnu pravdu i uključivanje izbjeglica, način je kojim želimo uravnotežiti težinu i prostor na našem zajedničkom brodu. Izbjeglice se ne mogu i dalje shvaćati takvima, ne možemo ih ostaviti da umiru na moru i na granicama, te se zadovoljiti sigurnosnim politikama. Radi se o tragediji koja se mora gledati na pozitivan način. Trebamo biti prijatelji kako bismo razvili budućnost ili još bolje braća – kako bi rekao papa Franjo – a to umrežavanje, naše je spasenje.
Pogled Centra Astalli usmjeren je na Svjetski dan izbjeglica koji se obilježava 20. lipnja, upravo u vrijeme pune pandemije i koji danas slaviti znači – rekao je otac Ripamonti – gledati osobito na teške situacije izbjegličkih kampova u Grčkoj, Libiji i Bosni i Hercegovini, kako bi za migrante postojali zakonski putovi premještanja i ulaska u Europu, te da bi države, umjesto da troše na oružje, uložile u razvoj.
Prije svih rasprava na spomenutom razgovoru, jedan mladić iz Malija govorio je o svojim ranama, nasilju, ropstvu, trgovini ljudima, putovanju, spašavanju i sanjanju povratka. Ta bi priča migranta trebala pomoći da nad riječju „nepovjerenje“ prevlada riječ „dobrodošli“ – rekao je Paolo Ruffini, pročelnik Dikasterija za komunikaciju i istaknuo – No danas su dobrodošlica i povjerenje postali rijetki i teški, jer društvo vjeruje da je rješenje nepovjerenje, međutim, nije svjesno da bi prihvaćanje trebalo biti pravilo. U svojem razmišljanju Ruffini je upozorio na dramatičnu podjelu svijeta na dva dijela, na „mi“ i „drugi“, i na svakodnevnu pogrešku sanjanja svijeta „samo za nas“ u kojem vlada strah od različitoga, samoobrana, zatvorene oči, koji dugoročno zanemaruju i naš identitet. Stvaranje žrtvenih jaraca sprečava nas da vidimo rješenje problema koji su apsolutno međusobno povezani. Izaberimo na temelju biblijskih primjera i po nalogu evanđelja, identitet koji ne izdaje našu povijest i bratstvo, te ljepotu pronalaska utočišta jedni u drugima – zaključio je Paolo Ruffini.
