Traži

Vatican News
Svetkovina Duhova (Iv 20, 19-23)    Svetkovina Duhova (Iv 20, 19-23)  

Razmišljanje uz liturgijska čitanja svetkovine Duhova

Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas: Primite Duha Svetoga. (Iv 20, 19-23)

Ivica Hadaš - Vatikan

Sutra slavimo svetkovinu Duhova koja je vrhunac liturgijske godine. Cijela je godina usmjerena na tu svetkovinu, jer ona predstavlja završetak Isusova djela, dakle kraj utjelovljenja i otkupljenja, izvanrednog Spasiteljevoga dara.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije govori o događaju Pedesetnice, to jest Duhova. U drugom nam čitanju Pavao govori o Duhu Svetom koji dijeli različite darove. Evanđelje govori o Isusovu ukazanju navečer na Uskrs, u dvorani Posljednje večere.

Evanđelje pokazuje da su Duhovi usko povezani s utjelovljenjem i otkupljenjem. Duhovi su plod Kalvarije i uskrsnuća. Isus je umro i uskrsnuo da bi nam priopćio Duha Svetoga.

Evanđelist pripovijeda da je Isus došao na mjesto gdje su se učenici nalazili; mjesto koje je bilo zatvoreno, jer su se bojali Židova. No uskrsli Isus nije bio spriječen nikakvom zaprekom, mogao je ići kamo je htio.

„Dođe Isus, stane u sredinu i reče im: Mir vama! To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok“. Tako je Uskrsli pokazao vezu između svojih rana i darova koje im je donio i darovao. Mir koji im je dao, mir je koji je postigao zahvaljujući svojoj pobjedi nad zlom i smrću.

To vrijedi i za dar Duha Svetoga. Isus je učenicima kazao: „Primite Duha Svetoga“. Da bi priopćio Duha Svetoga, Isus se poslužio vlastitim tijelom, jer je dahnuo u učenike. Njegov je dah prenosio Duha Svetoga. To je bilo kao novo stvaranje. Knjiga Postanka kaže da, kako bi stvorio čovjeka, Bog ga je oblikovao od zemljane prašine i potom je dahnuo u njega, da bi ga pokrenuo. Na isti je način Isus dahnuo u učenike.

Taj način izražavanja na vrlo jasan način pokazuje vezu između Isusova otajstva muke, smrti i uskrsnuća i dara Duha Svetoga. Već je u trenutku Isusove smrti evanđelist spomenuo taj dar. Umjesto da je kazao da je Isus izdahnuo, rekao je: „Isus preda duh“.

I veza s uskrsnućem izražena je Isusovom gestom kojom je dahnuo u učenike kako bi im priopćio Duha Svetoga, Duha koji pročišćava, posvećuje, daje polet i ulijeva mir, radost i ljubav.

Duh Sveti je veliki dar koji je Bog obećao po proroku Ezekielu: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Duh svoj udahnut ću u vas!“ Radi se o potpunoj obnovi grijehom ranjene ljudske naravi, o prekrasnoj obnovi, ljepšoj od samoga izvornog stvaranja.

Moramo jako željeti biti poslušni Duhu Svetom, kako bismo bili obnovljeni u nutrini, da bi nas pokrenula božanska ljubav, kako bismo imali u sebi taj snažan poticaj prema životu, uistinu dostojnu Boga. To je život ljubavi i to je sudjelovanje u životu Presvetoga Trojstva.

Isus je potom pokazao da je Duh Sveti, Duh koji pročišćava, koji apostolima daje sposobnost otpuštanja grijeha na djelotvoran način: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“.

Djela apostolska pokazuju druge dimenzije dara Duha Svetoga. Ovaj put radi se o potpuno vidljivom očitovanju, dapače dojmljivom, koji se događa na nekoliko načina.

Prvi je način onaj „kad se digne silan vjetar“. Tu se govori o vjetru koji izaziva snažan šum, poput nekakve oluje, koji dolazi da bi apostolima priopćio Božji dar, a po njima cijelom svijetu. Tako je izražena dinamična dimenzija Duha Svetoga. Zapravo, židovska je riječ koja se koristila da bi se rekao „Duh“, ista ona kojom se označava „vjetar“.

Drugi je način očitovanja Duha Svetoga ukazanje ognjenih jezika. Tu su dva simbola: jezik i vatra. Jezici očituju da Duh daje sposobnost priopćivanja Božje riječi. Naime, apostoli su odmah potom, puni Duha Svetoga, počeli govoriti drugim jezicima. Tu se ne radi o nekom jednostavno ljudskom jeziku, nego o božanskom jeziku koji prolazi kroz osobe koje su pozvane priopćivati Božju riječ: „kako im već Duh davaše zboriti“.

Taj jezik je jezik vatre koji priopćava toplinu, jezik koji plamti kako bi promijenio cijeli svijet. U Bibliji se Duh uspoređuje s vodom, no i s vatrom; predstavlja obadvije dimenzije.

Sljedeći prizor očituje djelovanje Duha Svetoga kako bi okupio sve raspršene ljude različitih naroda, koji govore različite jezike. Taj prizor ima očit odnos s događajem oko Babilonske kule, to jest odnos suprotnosti.

Ljudi koji su prije govorili isti jezik, nisu se više mogli međusobno razumjeti, jer su počeli govoriti različite jezike; tako su se raspršili i nisu više mogli ostvariti zajedničko djelo koje su planirali. Međutim, na dan Pedesetnice, to jest na dan Duhova, ljudi koji su dolazili sa svih strana svijeta: Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje, Kapadocije, Ponta, Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, te pridošlice Rimljani, ušli su u međusobni odnos zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga.

Duh Sveti nije uništio jezike, nego je dao da svi ljudi tih naroda razumiju poruku apostola. Tako se ponovo uspostavilo jedinstvo među ljudima, zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga. Zapravo, Duh Sveti je Duh ljubavi, Duh koji ujedinjuje i daje da se zajedno živi u skladu i uzajamnoj ljubavi.

U drugom čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao kaže nešto slično. Govori o karizmama, darovima Duha Svetoga i ističe jedinstvo koje stvara Duh Sveti koji je istovremeno promicatelj jedinstva i različitosti.

Duh je promicatelj jedinstva, jer je samo jedan: „Različiti su dari, a isti Duh“. U jednom drugom odlomku apostol Pavao je protumačio da jedini i isti Duh daje svoje darove svakome kako hoće.

Duh je promicatelj različitosti, jer su njegovi darovi na čudesan način različiti; odgovaraju potrebama svakoga, Crkve i cijeloga svijeta. Pod tim se vidikom Duh Sveti može uspoređivati s vodom. Zapravo, sveti Pavao kaže da smo svi u jednom Duhu u jedno tijelo kršteni, te da smo svi jednim Duhom napojeni. Tako Duh uzima mjesto vode ili točnije, daje značenje krsnoj vodi.

Naime, voda je element koji je uvijek isti, no koji proizvodi različite učinke; sve biljke hrani u različitosti njihovih vrsti; ljudima i životinjama daje ono što je potrebno za život. Slično je i Duh Sveti uvijek isti, no isto tako izvor je različitosti.

Moramo prihvatiti različitosti, ne radeći protiv jedinstva. Sveti Pavao ističe da kao što tijelo, iako jedno, ima mnogo udova, i svi udovi, iako mnogi, samo su jedno tijelo, tako je i Krist. Svi smo kršteni u jednom Duhu, kako bismo oblikovali jedno tijelo. Stoga moramo živjeti u jedinstvu.

No to jedinstvo nije jednoobrazno, nego jedinstvo koje je utemeljeno na različitosti. Božji darovi, darovi Duha Svetoga, darovi su izvanredne različitosti, no svi doprinose jedinstvu.

Sutrašnja nam liturgija daje bogatu poruku. Bogu moramo zahvaliti za taj izvanredan i čudesan dar Duha Svetoga koji dolazi od Isusova otajstva muke, smrti i uskrsnuća i koji se očituje u Crkvi na različite načine. Da bi doprinio jedinstvu, Duh nam daje vrlo različite darove, te nam tako daje radost različitosti i jedinstva u ljubavi. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz liturgijska čitanja svetkovine Duhova
30 svibnja 2020, 12:25