Caritas: Hrabre akcije suočavanja s posljedicama pandemije
Mate Žaja - Vatikan
Pokazuje se kako bi posljedice pandemije koronavirusa mogle biti još opasnije i smrtonosnije od samog virusa, posebno za najugroženije zajednice u najsiromašnijim zemljama – upozorili su iz Međunarodnoga Caritasa, u priopćenju objavljenom jučer, te istaknuli kako je neophodno potrebno da međunarodna zajednica poduzme hrabre i neposredne pothvate poput obustave ekonomskih sankcija državama, potpore vjerskim humanitarnim organizacijama i dodjele sredstava za najugroženije, interno raseljene osobe i izbjeglice.
Atipična kriza
Iz Međunarodnoga su Caritasa, osim toga, primijetili da su restriktivne mjere u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Kini i Japanu paralizirale i ozbiljno ugrozile globalnu ekonomiju. Svjesni smo da se suočavamo s atipičnom krizom u kojoj su virusom najviše pogođene zemlje koje su obično među najvećim donatorima – izjavio je generalni tajnik Međunarodnoga Caritasa, Aloysius John, te napomenuo kako moramo biti svjesni da korištenje međunarodne pomoći nije primjereno rješenje za zadovoljenje nacionalnih potreba.
Moguće 230 milijuna ljudi izloženo riziku od gladi
Prema proračunima Svjetskog programa za hranu, broj ljudi koji su izloženi riziku od gladi zbog posljedica pandemije mogao bi se udvostručiti i doseći 230 milijuna. U Africi nedostaje hrane, a u mnogim zemljama stanje dodatno pogoršavaju poplave, suše, invazije skakavaca i slabe žetve. U nekim zemljama Bliskog Istoka, Latinske Amerike i Azije raste broj pothranjene djece, kao i broj odraslih koji gladuju. Među najugroženijim su skupinama migranti, interno raseljene osobe, izbjeglice i povratnici, poput onih u Venezueli. Posebno je kritično stanje ilegalnih migranata koji ne spadaju ni u jednu kategoriju koja ima pravo na pomoć.
Prijedlozi Međunarodnog Caritasa
Iz Međunarodnoga Caritasa stoga traže obustavu ekonomskih sankcija protiv Libije, Irana, Venezuele i Sirije, kako bi se omogućio uvoz lijekova, medicinske opreme i osnovnih potrepština za stanovništvo. Osim toga, vjerskim bi karitativnim organizacijama trebalo osigurati potrebna sredstva kako bi na hitne potrebe uzrokovane pandemijom odgovorile primjenom programa mikrorazvoja kojima bi se najsiromašnijim zajednicama mogla jamčiti prehrambena sigurnost, kao i humanitarna, zdravstvena i novčana pomoć. Konačno, iz Caritasa su poručili da najugroženijim zajednicama treba dodijeliti dodatna sredstva za potporu kako bi mogle preživjeti ovo razdoblje, dok bi interno raseljenim osobama i izbjeglicama trebalo osigurati pristup osnovnim uslugama, uključujući izbjegličke kampove.
