Traži

Vatican News
Ode, umije se pa se vrati gledajući (Iv 9 , 1-41). Ode, umije se pa se vrati gledajući (Iv 9 , 1-41).  

Razmišljanje uz misna čitanja 4. korizmene nedjelje u liturgijskoj godini

Vidjeti Krista

Niko Bilić, Zagreb - Ivica Hadaš, Rim

I u ovom, 3. tisućljeću svojega života Crkva, živi Božji narod, stiže još jednom do posebne korizmene nedjelje s imenom "Laetare" – "Raduj se!". Poklik je to s kojim ćemo blaženu majku Kristovu pozdravljati u uskrsno doba: "Kraljice neba, raduj se!" Unaprijed gledamo na to veselje i na oltar po volji uzimamo ružičastu namjesto ljubičaste boje, a svi koji se spremaju u vazmenoj noći primiti krštenje na ovu su, 4. korizmenu nedjelju, pozvani drugi put posvjedočiti svoju vjeru.

Pandemija, koja nam je donijela pravu korizmenu pustinju i živo nam dokazala kako nam je život u Božjim rukama, pravi je čas za precizno pitanje Kristovih učenika: zbog čijega grijeha bolest dođe (usp. "Tko li sagriješi?" Iv 9,2)? Koji je to naš težak grijeh ili grijeh naših roditelja koji donosi ovu grozotu? Gospodinov odgovor ide u dubinu i postavlja važan, toliko razumljiv, a i za medicinu bitan princip. Ne istražujemo samo uzročnike koji izazivaju, od kojih dolazi, nego razumno pitamo: s kojom je svrhom bolest tu? Kamo vodi? Čemu? Središnje je to pitanje biblijske mudrosti koja traži pravu korist za čovjeka (Prop 1,3), pitanje je to o smislu koje sam Gospodin na križu ponavlja, pitajući Oca za svrhu, zašto ga je ostavio (usp. Ps 22,2; Mk 15,34)?

Kristov odgovor na pitanje o urođenu sljepilu blažen je: "Zato da se očituju djela Božja" (Iv 9,3). Taj neposredni cilj brzo će se vidjeti: biblijskih sedam puta čitamo o Isusu koji je slijepcu otvorio oči (Iv 9,10.14.17.21.26.30.32), slično kao što će se učenicima u Emausu na uskrsni dan dogoditi (Lk 24,31). Sažetak je u Kristovu svjedočanstvu, kojim odgovara bivšem slijepcu na pitanje o vjeri: "Vidio si ga!" (Iv 9,37). U korizmi gledamo Isusa i njegov križni put; utemeljujemo svoju vjeru. Radosna svrha do kojega ga je sljepoća od rođenja dovela sveti je trenutak u kojem taj čovjek Isusa ponovljeno naziva Gospodinom (Iv 9,36.38), ispovijeda: "Vjerujem!" te mu cijelim bićem, u tijelu iskazuje svoje štovanje, bacivši se ničice (Iv 9,38). Probudio se i, evo, zasvijetlio mu je Krist (usp. Ef 3,14).

Korizma s koronavirusom zato je tu da otvorenih očiju prepoznamo Sina Čovječjega, Isusa, božanskoga Suca sviju nas, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom, podnio muku i raspeće, umro je za nas. Od bičeva, od trnove krune, od nesnosne boli, posve je oslijepio, ušao u neprobojnu tamu groba. Nova bolest COVID-19 zato je tu da se, zajedno s evanđeoskim svjedokom i učenikom koji je progledao, Sinu Božjemu poklonimo i životom kažemo: Vjerujem! Ponajprije tako da ljubimo svoje bližnje koji trpe pogođeni pandemijom, da zahvalno pomažemo našim liječnicima i medicinskim sestrama koliko god možemo, molitvom i djelom.

COVID-19 u ovom je povijesnom času zato tu da Hrvatska, dok po rasporedu predvodi cijelu veliku zajednicu europskih naroda, svojom vjernošću Papi i Crkvi katoličkoj što jasnije prepozna i objavi Svjetlo svijeta, Mesiju, Sina Čovječjega koji otvara oči. S našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, koji se zajedno s cijelim Sveučilištem u Zagrebu povukao u korizmenu izolaciju i prebacio na virtualnu nastavu, s veseljem koristimo priliku da se vama, cijenjeni slušatelji Vatikanskoga radija, ovim putem obratimo sa skromnim prilogom duhovnoj dimenziji, koja je tako važna za cijeli naš kontinent.

Bolest COVID-19 izvrsno služi zato da zajedno sa slijepcem iz evanđelja iskusimo onaj neugodan čas u kojem na vlastitim očima osjeća nečist, ljepljiv premaz pripravljen od praha zemaljskoga i sline iz Isusovih usta. Trenutak je to noći o kojoj Isus govori (Iv 9,4). Hoćemo li i mi s evanđeoskim sretnikom prepoznati da mu je u taj čas na očima pomazanje koje mu je Božji Pomazanik dao? Samuel je Davida pomazao uljem iz roga usred njegove braće tako da ga je Duh Božji obuzeo (1 Sam 16,13), bit će kralj. A sada, Krist-Pomazanik pomazuje slijepca od rođenja (Iv 9,6.11).

Neće Gospodin sve sam učiniti. Traži on suradnju. Slijepac, dok još ne vidi, i dok ima kaljav premaz na očima, treba poći do kupališta (Iv 9,7). Dar vida o kojem Evanđelje govori plod je Kristova čuda i čovjekove suradnje. Bog koji te je stvorio bez tebe, neće te bez tebe spasiti – zbijeno će poslije reći teolog.

Jasan vid koji Gospodin čovjeku daje još je očitiji nasuprot susjedima i onima koji su ga prije viđali, a sada ga ne mogu pravo prepoznati (usp. Iv 9,8s). On zna tko je, svjestan je sebe i spremno svjedoči, služeći se upravo Učiteljevim čuvenim riječima: "Ja sam" (Iv 9,9). Zna istinu o sebi, da je bio slijepac od rođenja, a sada vidi (9,25).

Kojim putem Gospodin vodi ovoga čovjeka? Očito je da se njegov vid stupnjevito produbljuje. Za njega je Isus ponajprije čovjek (Iv 9,11). Tako on kaže i upozorava na središnju istinu kršćanske vjere da je Sin Božji čovjekom postao; druga božanska Osoba uzela je na sebe ljudsku narav. Sam će Gospodin to pred njim potvrditi kad izrijekom istakne da je Sin Čovječji (Iv 9,35).

Vidi potom Krista Proroka (Iv 9,17). Upućuje tako na bitan dio sakramenta krštenja i daje potvrdu Starome zavjetu koji Isus Prorok dovodi do ispunjenja. Isus je napokon za njega onaj koga Bog sluša, uslišava njegove prošnje (Iv 9,31).

Osobno mu je zacijelo najvažnije da je Isus onaj koji oči otvara (Iv 9,32). To iz iskustva zna, ali to ga ne oslobađa križa. Naprotiv, Isus mu je oči otvorio da može motriti vazmeni misterij koji dolazi. Otvorenih očiju sudjelovat će u Kristovoj Pashi, već time što ga izbacuju (Iv 9,34), kao što će Isusa izbaciti. Upravo će izbacivanje dovesti slijepca do toga da vidi još nešto: Isus je onaj koji traži isključenoga, nalazi ga i njemu se objavljuje (Iv 9,35).

Sada postaje jasno da je i onaj neobičan, neugodan trenutak s blatom od Isusove pljuvačke na očima bio dio Kristova utjelovljenja u kojemu on od sebe daje. Napokon će dati cijeloga sebe, svoju krv i tijelo. A u ovoj korizmi 2020. vrijednost toga euharistijskoga dara napose osjećamo kada smo zbog izolacije pozvani na duhovnu svetu pričest. I to je dio korizmenoga odricanja koje nas približuje Isusu, Gospodinu, u njegovu samoopustošenju i potpunom davanju.

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 4. korizmene nedjelje u liturgijskoj godini
21 ožujka 2020, 15:33