O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
U župnoj crkvi sv. Mihovila u Drinovcima, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, jučer – na Treću korizmenu nedjelju, 15. ožujka – slavljeno je središnje euharistijsko slavlje korizmene akcije Hrvatskoga Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Slavlju je predsjedao i propovijedao biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić.
Svi smo isprepadani strašnim virusom, no postoji jedan još strašniji virus koji napada našu dušu i naše spasenje, a to je grijeh protiv Boga i to je ono što je najopasnije i najsmrtonosnije – istaknuo je u uvodu biskup Perić, dodavši kako protiv toga virusa ima lijeka, a to je sveta ispovijed, sakrament pomirenja, kajanje što sam Boga i bližnjega uvrijedio. Isus kaže da moramo i drugoga ljubiti kao sebe samoga. Upravo zbog toga na ovu nedjelju solidarnosti želimo pomoći braći na području cijele naše biskupske konferencije. Pomoć je namijenjena onim župama – prošle godine ih je bilo 94 – koje imaju manje od 200 vjernika, a možda se broj takvih župa do sada i povećao – pojasnio je biskup Perić.
Prikupljena milostinja i drugi pristigli darovi tijekom Treće korizmene nedjelje namijenjeni su kao potpora Crkvi i ljudima u Bosni i Hercegovini preko projekata Caritasa: hospicij za stare, nemoćne i umiruće, rehabilitacija djece s posebnim potrebama, kućna njega starijih i nemoćnih, pučke kuhinje, katolički vrtići, rehabilitacija osoba s posebnim potrebama, ali i strukturama i ustanovama Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini koje te projekte omogućuju i provode. Ovo euharistijsko slavlje bilo je vrhunac Tjedna solidarnosti koji Crkva u Republici Hrvatskoj, kroz akciju koju je povjerila Hrvatskom Caritasu, već 14. godinu zaredom organizira i provodi u suradnji s Caritasom Bosne i Hercegovine, a ove je godine održana pod geslom: „Da ne ohladi ljubav mnogih“ (usp. Mt 24,12).
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, prigodom pandemije kojoj svjedočimo, uzrokovane koronavirusom, uputio je predsjedniku Talijanske biskupske konferencije kardinalu Gualteriju Bassettiju, ordinariju Nadbiskupije Perugia-Città della Pieve, pismo koje prenosimo u cijelosti:
„Uzoriti gospodine,
u ovom trenutku kušnje uzrokovane širenjem zaraze virusom Covid-19, Vama i Crkvi u Italiji izražavam ljudsku i kršćansku blizinu Crkve zagrebačke.
Mislim prije svega na bolesne, one koji su pogođeni koronavirusom i koji žive u nesigurnosti zbog ionako narušenog zdravlja. U molitvi se naročito spominjem zdravstvenog osoblja, koje velikodušno odgovara na zahtjeve ovog kriznog trenutka, kao i onih koji na različite načine nastoje pomoći osobama u nevolji i cijelom društvu.
Crkva zagrebačka pridružuje se velikoj molitvenoj zajednici koja svako trpljenje povjerava Bogu i u vjeri traži podršku, uzdajući se u božansku dobrotu i zaštitu. Neka Blažena Djevica Marija zagovara cjelokupnu ljudsku zajednicu i potrebitima donese utjehu“ – zaključuje zagrebački nadbiskup u pismu predsjedniku Talijanske biskupske konferencije.
Polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića, jučer (15. ožujka) je tijekom euharistijskoga slavlja u crkvi sv. Mihaela arkanđela u Osijeku sveti red đakonata primio Hrvoje Juko iz Družbe Isusove, koji je dio svoje redovničke formacije proveo i u Uredništvu Hrvatskoga programa Vatikanskog radija.
U propovijedi se nadbiskup Hranić osvrnuo na evanđeoski ulomak o susretu Isusa i Samarijanke, ističući kako je to „susret dviju žeđi: ljudske žeđi za životom u svijetu i Božje žeđi za čovjekom i njegovim spasenjem“. Samarijanka „se nema čime ponositi, ali nema niti što skrivati. Sramota nije manja ako od nje bježimo, i tek susret sa samim sobom omogućuje čovjeku da susretne druge i Boga. Od osobe koja izbjegava ljude, žena se pretvara u onu koja trči u svoje selo kako bi drugima kazala što je doživjela. Sigurno je svjedočila iz dna duše i punine uvjerenja, jer su joj njezini sugrađani povjerovali unatoč svemu. Oni koji su je ranije prezirali, sada joj vjeruju. Poruka je to nama da najprije mi sami trebamo biti vjerodostojni i životom stajati iza onoga što deklarativno ispovijedamo. Jer, kad smo vjerodostojni, onda čak i oni koji ne vjeruju kao mi, i drukčije misle, poštuju nas i naš stav. Ali, kad smo nevjerodostojni, onda smo i nesigurni te neuvjerljivi, te kao i Samarijanka na početku razgovora s Isusom, iz osobne nesigurnosti tražimo goru gdje se treba klanjati. Želimo nametnuti svima ono što ni sami ne možemo nositi te želimo zakonom regulirati ono što ne uspijevamo prakticirati“ – istaknuo je nadbiskup, a ređeniku je poručio da će po đakonskoj službi koju će primiti biti pozvan da poput Samarijanke da Isusu vode, samoga sebe, svoju slabost i svoju grešnost – On te suobličava sebi da bi po tvome služenju mogao Samarijankama i Samarijancima našega vremena nuditi vodu živu, sebe samoga.
Nadbiskup Hranić tom je prigodom izrazio radost što je to đakonsko ređenje održano baš u crkvi Sv. Mihaela koja je osobiti simbol isusovačke prisutnosti u Osijeku i toj nadbiskupiji jer su je isusovci gradili, ali su se tijekom povijesnih nedaća morali iz nje povući. Izrazio je radost zbog novoga đakona, kao i zbog djela evangelizacije koje oci isusovci čine u Osijeku po djelovanju u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji i Rezidenciji Družbe Isusove koja, uz osječku konkatedralu, sve više postaje „ispovjedaonicom grada Osijeka“.
