Traži

Vatican News
Sveti Josip i dijete Isus Sveti Josip i dijete Isus 

O svetom Josipu i njegovu blagdanu, mjestu u povijesti spasenja, značenju i simbolici

Svetomu Josipu, kojega često nazivamo Isusovim poočimom, namijenio je Otac Nebeski neizmjerno važnu ulogu – postavî ga glavom svete nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo najveličajnije utjelovljenje te mu povjerî na odgoj vlastitoga Sina, Bogočovjeka Isusa Krista.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

″Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. / U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.″ Tako Matej na početku svojega evanđelja govori o kraljevskom rodoslovlju Isusovu (Mt 1,16-17). ″Evanđelje po Mateju″ napisano je, kako reče Origen, ″za vjernike koji su došli iz židovstva″. Matej stoga osobito važnom i vrijednom isticanja drži istinu da je Isus ″sin Davidov″, po zakonskom očinstvu Josipovu. ″Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih″, riječi su što ih anđeo Gospodnji reče Josipu u snu, kako čitamo u ″Evanđelju po Mateju″ (Mt 1,20-21).

O Isusovu poočimu i zaručniku Blažene Djevice Marije nema mnogo povijesnih podataka. Evanđelja nam ne donose ni jedne Josipove izgovorene riječi, nego govore o njegovu radu i postupcima, odlukama i odlučnosti, vjeri i vjernosti, o poslušnosti koja je tražila od njega velike žrtve. Zbog svega toga zavrijedio je sv. Josip važno mjesto u povijesti spasenja te poštovanje koje će mu tijekom dvotisućljetne kršćanske povijesti biti obilato iskazivano. U samozatajnosti te istodobnoj otvorenosti Bogu ovoga svetog čovjeka iz kraljevske loze Davidove, nalazili su tijekom mnogih stoljeća nadahnuće bezbrojni vjernici, od običnoga puka do učenih teologa i bibličara, k tome i premnogi umjetnici, koji su sv. Josipa prikazivali u pjesmama i romanima, u slikarskim i kiparskim djelima. Na poseban je način zastupljen u pučkoj pobožnosti, molitvama i zazivima.

Zbog oskudnih o njemu povijesnih podataka, ne znamo ni kada je rođen, ni kada je umro. Iz evanđeljâ se može iščitati da je u Nazaretu radio kao tesar, bio je vrijedni drvodjelja ili stolar (u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske rekli bi ″tišler″, u primorskima ″marangun″). Tako je najčešće predočavan u pučkom imaginariju, a uz Josipa i dječak Isus, koji mu pomaže u radionici učeći drvodjeljska znanja i usvajajući vještine zanata. K tome se Josip iskazivao vjernikom koji čita Sveto pismo, štuje Božju riječ i biva spremnim vršiti volju Njegovu. S obzirom na to da se Josip u evanđeljima ne spominje kada je riječ o događajima iz Isusove odrasle dobi, utemeljeno se smatra da je do tada umro, i to zato što je bio, kako se pretpostavlja, razmjerno star u vrijeme kada se oženio Marijom. Okolnost da evanđelja spominju Isusove ″braću i sestre″, neki su interpreti skloni objašnjavati postojanjem Josipove djece iz prvoga braka, okončanog smrću njegove žene. Drugi ne dijele to mišljenje.

Svetomu Josipu, kojega često nazivamo Isusovim poočimom, namijenio je Otac Nebeski neizmjerno važnu ulogu – postavî ga glavom svete nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo najveličajnije utjelovljenje te mu povjerî na odgoj vlastitoga Sina, Bogočovjeka Isusa Krista. Ovaj povijesni i natpovijesni događaj postajanja čovjekom Druge božanske osobe Presvetoga Trojstva, događaj kojim se trajno mijenja ne samo ljudska vremenita narav nego i njegova sudbina u vječnosti – mogao se dogoditi samo u okrilju doma što pripada čovjeku koji to zavrijedî dobrotom svojega srca i snagom svoje vjere, iznimnom uzornošću i svetošću vlastitoga života. Stoga biva posve razumljivim kako je štovanje sv. Josipa u Katoličkoj Crkvi toliko važno i značajno da je – uz štovanje Blažene Djevice Marije, Majke Spasitelja našega Isus Krista i ujedno Majke Crkve – uzdignuto iznad štovanja bilo kojega drugog svetca, što jasno ističe papa Pio IX u svojoj enciklici ″Inclytum patriarcham″ iz 1871. godine.

Osobit doprinos štovanju sv. Josipa dali su naklonjeni mu svetci: Bernard iz Clairvauxa, Ignacije Lojolski, Terezija Avilska, Franjo Saleški i drugi. Prije svih njih, godine 1479., uveo je papa Siksto IV. blagdan sv. Josipa kao obvezatan za cijelu Crkvu, a to je na osobit način potvrdio te u dodatnu dostojnost promaknuo papa Pio IX. proglasivši sv. Josipa, 1870. godine, zaštitnikom cijele Crkve. K tome je 1961. postao zaštitnikom nastupajućega Drugoga vatikanskog sabora, od 2013. zaštitnik je Vatikana, a te je godine proglašen i zaštitnikom pontifikata pape Franje.

Valja k tome reći da su vlasti Dubrovačke Republike dana 20. ožujka 1521. donijele odluku da se svetkovina sv. Josipa slavi kao zapovjedni blagdan. U sjeverozapadnim je krajevima Hrvatske štovanje sv. Josipa promicano ponajvećma zahvaljujući isusovcima, a Hrvatski sabor, dana 10. lipnja 1687., proglasio je ovoga svetca zaštitnikom hrvatskoga kraljevstva. O tome je sastavljen tekst na latinskom jeziku, kojega hrvatski prijevod glasi: ″Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnoga zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.″

Spomendan sv. Josipa, njegovu svetkovinu, vjernici slave 19. ožujka, a ovaj svetac obilježava se i 1. svibnja kao sv. Josip radnik. Za dan njemu posvećen odabrana je srijeda, a od mjeseci pripada mu ožujak. Na njegovu svetkovinu 19. ožujka u nekim se zemljama i krajevima slavi Dan očeva. Sveti Josip zaštitnik je obitelji, očeva, trudnica, nerođene djece, emigranata itd. Kada je riječ o zanimanjima, zaštitnik je radnika, tesara, inženjera, slastičara i drugih. Simboli sv. Josipa su tesarski alat, Dijete Isus, ljiljani, križ i drugi.

Treba spomenuti i to da je ime ″Josip″ hebrejskoga podrijetla i znači ʹJahve pridodaʹ. Bogatstvo Josipovih uloga i značenja može se sržno izreći dvjema riječima kojima ga opisuju evanđelja – pravedan i vjeran.

Neka nam sv. Josip bude osobito i životodajno uosobljenje vjere i nadahnuća, Božjom voljom izabrani uzor i smjerokaz u našim životima. 

Ovdje poslušajte prilog: O svetom Josipu i njegovu blagdanu, mjestu u povijesti spasenja, značenju i simblolici
15 ožujka 2020, 15:48