Traži

Vatican News
Rečeno je starima… a ja vam kažem (Mt 5, 17-37). Rečeno je starima… a ja vam kažem (Mt 5, 17-37). 

Razmišljanje uz misna čitanja 6. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Krist stvara novu zajednicu (Mt 5, 17-37).

Niko Bilić - Zagreb

U poznatom, dugačkom odlomku iz Isusova programatskoga Govora na gori čujemo na šestu nedjelju u crkvenoj godini kako Gospodin zasniva svoju novu zajednicu. Dvaput ističe razliku od "starih" (Mt 5,21.33) dok govori svojim slušateljima – novima, novim ljudima. "Tko je u Kristu, nov je stvor" (2 Kor 5,17) piše sveti Apostol. "Nova stvorenja" kliče diljem Hrvatske marljivi pjevač Gospodnji naših dana, voditelj molitvene zajednice Srce Isusovo Alan Hržica.

Učitelj Isus ima osjećaj sigurnosti, samopouzdanje i svijest vlastite vrijednost koji su duboko utemeljeni u nebeskom Ocu, Bogu kojemu pripada i nebo i zemlja i sveti grad; u Božjoj su vlasti i vlasi na glavi – one živih mladenačkih boja, i one već sasvim sijede. Kristov osjećaj očituje se kad ovdje bez okolišanja četiri puta naglašava: "a ja vam kažem" (Mt 5,22.28.32.34).

Za razliku od pouke izrečene starima, on sama sebe nudi novima kao oslonac i mjerilo. I nije to puko novotarenje, neko revolucionarno rušenje. Onome starome: Zakonu i Prorocima, koje zovemo Stari zavjet, Isus priznaje pravomoćnost i punu valjanost. S pravom veli "a ja vam kažem" jer došao je Zakon i Proroke dovesti do punine. Ispunit će ih, do kraja će ih ispuniti!

Vrijede Zakon i Proroci. Sve ako se dogodi da nešto malo čovjek zanemari, ipak će dobiti makar skroman kutak u Kraljevstvu nebeskom. A tko ih izvršava bit će primljen kao velikan. Od svojih, novih ljudi, Gospodin međutim traži nešto novo. Zahtijeva da još više uđu u razumijevanje i slušanje Božje riječi od stručnjaka pismoznanaca; u revnosti dužni su prestići uporne farizeje. I nije to ponuda, nego nužan uvjet, ulaznica bez koje uopće nema pristupa u Kraljevstvo nebesko. U pravednosti novi moraju obilovati više negoli farizeji i pismoznanci već obiluju.

Novima, novoj zajednici, Gospodin daje osnovne zasade. Ističe važnost i snagu riječi koje izgovaramo – na što papa Franjo tako često upozorava. Hoću li bližnjega vrijeđati na ovaj ili na onaj način, hoću li izricati prisege, bitno je. Sudbinu si određujem time. Još više, na prvom mjestu Gospodin uspostavlja princip čuvanja bližnjega i njegova života. Je li riječ o bilo kojemu živom čovjeku na zemlji, ljudskoj osobi, a osobito ako je u pitanju bračni drug s kojim dijelim život, zadužen sam za njega. Isus mi ga povjerava da ga čuvam od ubojstva, od uvrede, od povrede napose u ljubavi i spolnosti.

Dvama osnovnim načelima Učitelj pridodaje jedan primjer o štovanju Boga, o vjeri, pa još jedan o ljudskom sudu, te napokon, poslije, i onaj o sablazni koju sam sebi mogu izazvati načinom gledanja ili postupanja, okom ili rukom.

Silan je potencijal, zacijelo najuzvišeniji, da čovjek može Bogu dati svoj prinos. Ali nije dosta, rekli bismo danas, "ići u crkvu". Isusov novi čovjek u ispitu savjesti pregledat će tko to ima nešto protiv njega. Tko mi to kao nekim urokom ili kletvom steže moj dar Bogu i moje srce? Gospodin je već u početku ustanovio da je riječ koju izgovaraju kod njegovih novih ljudi jednako moćna kao i starozavjetno oružje. Može ubiti. O kako znamo jezikom oduzimati život, ubijati dušu jedni drugima!

Sada pak Isus objavljuje kako imamo čudesnu ovlast pomiriti se. Novi ljudi slika su Kristova jer mogu uspostaviti mir, donositi njegov mir. Štoviše prema svome tužitelju koji ga vodi na sud, novi čovjek može biti takva duha i tako dobre misli da ga pretvori u svoga bližnjega, pa se tako oslobodi i suda i tamnice. Isto Isus spominje kad traži: "Obratite se!" i kad govori o naklonosti kojom se možemo nagoditi s protivnikom. Govori o našim duhovnim sposobnostima (korijen νοῦς – um Mt 3,2; 5,25).

Odlučujuću ulogu ima kako gledam na osobu uza se. Ako je gledam zato da bih pohotno žudio za njom kao za nekim predmetom, ako je pretvaram u drogu, već kršim Božju zapovijed. Razaram ljubav među ljudima. Gospodin jasno ističe unutarnjega čovjeka i veli da postoji preljub u srcu. Novi ljudi sami se čuvaju od preljuba, ali čuvaju i svoje da se na njima ne čini preljub. Već je Isus na početku upozorio na unutarnji život. Ako se naime, srdim i ako me ta uzavrelost i uskipjela utroba, baš kao kod bratoubojice Kajina, vodi prema bližnjemu, već se traži pravedni sud.

Koliko su ozbiljni principi nove zajednice koju Isus uspostavlja dokazuje dvostruko upozorenje. Mogu sama sebe baciti u pakao i riječju koju upućujem drugome, kao i pogledom ili postupkom kojima sama sebe u središtu svoje osobe uzdrmavam i temelje vlastitoga života potresam. Mogu si stvoriti razorni požar koji hara, gori, i ne prestaje.

Mnogo ljudi Isus u pouci spominje. Kako to da u Kristovoj novoj zajednici i onaj na koga se srdim i onaj koga bih nazvao glupanom ili luđakom; kako to da onaj tko ima nešto protiv mene i onaj koji već tužbu diže i vodi me na sud; kako to da moj bračni drug ili pak neka druga osoba koju požudno gledam – kako to da su svi oni za mene novi ljudi? Gospodin je jasan i izravan: To je tvoj brat! – ponavlja četiri puta (Mt 5,22-24). "Svi ste vi braća" (Mt 23,38) – poznata je definicija koju Isus daje. Djeca smo Oca našega koji je na nebesima.

Kako je to nastalo? Nije dašto proglas novih načela bio dovoljan. Ta, Gospodin je sama sebe dao da cijelo njegovo tijelo bude bičevano, da mu i jedna i druga ruka oštrim, ledenim čavlom budu pribijene kao i noge. I glavu je dao pod trnovom krunom i srce pod udarcem koplja da budu bačeni u ljudsku propast, u pakao naše zloće. Zato ne moram u onaj zatvor u kojemu će svaki moj grijeh biti naplaćen. U temelju je Kristova žrtva koju i danas na oltaru prikazujemo, koja i danas stvara novu Isusovu zajednicu, Crkvu.

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 6. nedjelje kroz liturgijsku godinu
15 veljače 2020, 12:25