Traži

Vatican News
2020.02.16 Croazia: Beato Cardinale Alojzije Stepinac. 2020.02.16 Croazia: Beato Cardinale Alojzije Stepinac. 

Krjeposti uzorne hrabrosti i autentične evanđeoske ljubavi kardinala Stepinca

Kardinal Alojzije Stepinac: ʺMi smo uvijek naglašavali u javnome životu principe vječnoga zakona Božjega bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome.ʺ; ʺKatolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje; a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.ʺ

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Skup vrlina ili krjeposti takvih da se ne mogu izvesti jedna iz druge, a sve se ostale dadu izvesti iz njih, nazvane su u filozofsko-teološkoj tradiciji kardinalnim vrlinama (od kasnolatinski ″cardinalis″: ′glavni′, ′stožerni′, ′prvi′). Platon u djelu ″Država″ postavlja četiri takve vrline: hrabrost, mudrost, umjerenost i pravednost. Učenje o kardinalnim vrlinama preuzelo je kršćanstvo; njima su se bavili primjerice sveti Augustin i sveti Toma Akvinski, a potonji je rečene vrline zvao ljudskima, prirodnim ili stožernima te im je pridodao tzv. teološke vrline: vjeru, ufanje ili nadu te ljubav; zahvaljujući čemu imamo skup od sedam kardinalnih vrlina, postojanih i čvrstih spremnosti činiti dobro, a izbjegavati zlo.

Kada govorimo o vrlini hrabrosti, valja reći da ju je Aristotel smatrao razboritom sredinom koja čovjeka drži podalje od neprihvatljivih krajnosti: plašljivosti i kukavičluka s jedne strane te samoubilačkoga hitanja u pogibelj s druge. Zanimljivo je k tome spomenuti da etimologija grčke riječi za hrabrost, ″andreía″, upućuje na muževnost i postojanost, a latinske, ″fortitudo″, na smjelost, jakost i čvrstoću. ″Budi nalik na morski rt u koji neprestano udaraju valovi, a on i dalje ostaje čvrst, dok se oko njega stišava razjarena voda″, napisao je Marko Aurelije, rimski car i filozof, istaknuti predstavnik kasnoantičke stoičke škole. Sintetizirajući stajališta Aristotela i Marka Aurelija, mogli bismo ustvrditi da je hrabrost razborito odvagnuta i uravnotežena, postojana i moralno nepomućena reakcija osobnoga karaktera na uzbunjivu ili alarmantnu situaciju u kojoj se pojedinac zatekao. Hrabrost biva prevladavajućom vrlinom herojâ i besmrtnikâ, mučenikâ i svetaca.

″Kad hrabrost prevlada″ (izvorno ″When Courage Prevailed″) naslov je knjige koju je napisala Esther Gitman, američka povjesničarka židovskoga podrijetla. Dotičnu je knjigu utemeljila na podatcima iz hrvatskih arhiva, dokumenata američkih obavještajnih službi i State Departmenta, k tome diplomatskih izvora i svjedočanstava brojnih ljudi koji su spašeni i preživjeli zahvaljujući svesrdnim nastojanjima i nepokolebljivoj hrabrosti nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Osobitu snagu pravdoljubive i čovjekoljubive hrabrosti pokazao je blaženi Alojzije Stepinac kada je prosvjedujući protiv protučovječnih a time i protukršćanskih rasnih zakona grmio poput proroka s propovjedaonice ispred zagrebačke katedrale na svetkovinu Krista Kralja 1943.:

ʺMi smo uvijek naglašavali u javnome životu principe vječnoga zakona Božjega bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome.ʺ Nadbiskup Stepinac zatim je istaknuo: ʺKatolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje; a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.ʺ

Godinu prije, također na svetkovinu Krista Kralja, 1942., Stepinac je u punini svojega čovjekoljubivog i hrabrog srca – u kojemu ima mjesta za sve ljude, uključujući osobitim žarom i one koji su rasnim zakonima označeni kao tobože manje vrijedni i nevrijedni – izrekao sljedeće: ʺSvaki narod i rasa, kako se odrazuje danas na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili Evropejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore ʹOče naš, koji jesi na nebesimaʹ.ʺ Na to je, kako nam govore svjedočanstva, njemački izaslanik Edmund Glaise von Horstenau ozlovoljen i razbješnjen rekao: ʺDa je ovo izgovorio u Njemačkoj, ne bi živ sišao s propovjedaonice!ʺ

Ove godine, 2020., obilježava se 60. godišnjica smrti blaženog Alojzija Stepinca. Od 7. do 9. veljače u zagrebačkoj katedrali, kao duhovna priprava za proslavu blagdana Blaženika, slavljena je trodnevnica, a 10. veljače, na samo Stepinčevo, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u zagrebačkoj prvostolnici euharistijsko slavlje blagdana blaženog Alojzija Stepinca.

Značajnim događajem imamo smatrati i premijerno prikazivanje dokumentarnoga filma ″Stepinac: Kardinal i njegova savjest″ scenaristice i autorice Višnje Starešine, a u produkciji Interfilma i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Ova filmska premijera svečano je upriličena 8. veljače u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Prisutnima se obratio kardinal Josip Bozanić te je posebno zahvalio autorici filma Višnji Starešini. K tome i onima koji su u Hrvatsku došli izdaleka i za koje, kada je posrijedi blaženi kardinal Stepinac, ni jedna daljina nije zapreka. Među njima je kardinal Bozanić napose spomenuo povjesničarku dr. sc. Esther Gitman. Zatim se nazočnima obratila autorica filma Višnja Starešina.

U filmu uz ostalo možemo vidjeti svjedočanstva obitelji Renate Bauer, koja je preživjela progon Židova zahvaljujući mreži pomoći što ju je organizirao nadbiskup Stepinac. Svoje prosudbe i potvrđene povijesne činjenice u filmu su još iznijeli povjesničari Robin Harris, kao središnji sugovornik, zatim Jure Krišto i Ivo Banac, uz njih i mlada povjesničarka Naida Mihal Brandl, koja istražuje povijest Židova na prostoru bivše države. Predočene su i izjave kardinala Stanisława Dziwisza, osobnoga tajnika svetoga pape Ivana Pavla II., zatim kardinala Josipa Bozanića te varaždinskoga biskupa u miru Josipa Mrzljaka, koji je kao dječak i potom mladić boravio u Krašiću za vrijeme Stepinčeva zatočeništva.

Naposljetku je zaključiti da blaženi Alojzije Stepinac bijaše samosvjesni hrvatski domoljub i univerzalni čovjekoljub, pobornik prema Bogu i čovjeku usmjerenoga kršćanskog humanizma, heroj vjere koji se odvažio živjeti po Kristovoj zapovijedi uzorne ljubavi što u svakome čovjeku – neovisno o njegovoj naciji i rasi, socijalnoj i vjerskoj pripadnosti – vidi ne samo dragocjenost i vrijednost čovjeka kao osobe nego i sliku vječno živoga Boga. Iskazao se Stepinac junakom postojane hrabrosti i uzorne pravednosti, evanđeoske ljubavi u akciji te svjedočkoga trpljenja za čovjeka i Crkvu.

Hrabro, u vjeri i ljubavi, imamo se razloga nadati njegovu što skorijem proglašenju svetim! 

Ovdje poslušajte prilog: Krjeposti uzorne hrabrosti i autentične evanđeoske ljubavi kardinala Stepinca
16 veljače 2020, 11:48