Razmišljanje o misnim čitanjima blagdana Krštenja Gospodinova
Ivica Hadaš - Vatikan
Činjenica da se Isus krsti stvar je koja iznenađuje. Ivan Krstitelj bio je začuđen kada je vidio da Isus dolazi k njemu da ga krsti. Shvatio je da je Isus „Jaganjac Božji“, bez mane, spreman da se daruje, stoga ne vidi potrebu Njegova krštenja koje uključuje i kajanje za grijehe. Zato mu kaže: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“
Međutim, Isus je znao da se mora krstiti kako bi ispunio svu pravednost, zato je Ivanu Krstitelju kazao: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ Ta nam se rečenica čini pomalo nejasna. Što znači „ispuniti svaku pravednost“?. Ne vidimo dobro odnos između Isusova krštenja i pravednosti, jer pomalo imamo usko shvaćanje pravednosti; međutim, ona u Bibliji ima mnogo šire značenje.
Sveti Pavao nam pomaže shvatiti da je Bog pravedan, jer opravdava; ljude koji imaju povjerenja u Njega čini pravednima. Isus je došao kako bi propovijedao Božju pravednost koja opravdava. Da bi je propovijedao morao se poistovjetiti s grešnicima, te prihvatiti postupanje koje su ljudi imali prema njima i koje su zaslužili. Božji je plan bio da Isus nevin trpi umjesto grešnika kako bi ih opravdao i tako ispunio svaku pravednost. Radi se o tajni ljubavi i solidarnosti zbog ljubavi. Isus je solidaran s nama grešnicima kako bi nam otvorio put opravdanja i svetosti.
Naime, krštenje je obred koji ima vrlo jaku simboličnu vrijednost. U Bibliji voda ima dvostruku vrijednost; može biti voda koja uništava zlo ili voda koja oživljava. Vode su u općem potopu uništile cijeli grešni svijet; a s druge strane, kiša natapa zemlju, čini je plodnom i umnožava život.
Krštenje ima tu dvostruku vrijednost; ono znači uroniti u vodu koja uništava grijeh, i s druge strane vodu koja oživljuje i daje život „novom čovjeku“, kao što kaže sveti Pavao. Tako se ispunjava sva pravednost; briše se grijeh i daje se novi život zajedništva s Bogom. Dakle, voda simbolizira, s jedne strane, trpljenje i smrt, a s druge, dar božanskog života.
Uranjajući u vodu da bi se krstio Isus je očitovao svoju nakanu da se suoči sa smrću kako bi pobijedio grijeh. I izlazeći iz vode, unaprijed je navijestio uskrsnuće koje će slijediti nakon Njegove smrti. Taj je slavni Isusov trenutak posvjedočio Duh Sveti i Očev glas: „I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!'“
Dakle, u tom se događaju objavilo Presveto Trojstvo. Tu vidimo da je Isus Očev ljubljeni Sin, Sin u kojemu je sva Očeva milina. I Duh Sveti sišao je nad Njega, kako bi ga mogao dati svima koji vjeruju.
Kršteni smo „u ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ i krštenje nas uvodi u život ljubavi Presvetog Trojstva.
U prvom nam čitanju sutrašnje liturgije prorok Izaija pomaže da bolje shvatimo riječi koje je Otac uputio Isusu: „Evo Sluge, mog izabranika, miljenika duše moje“. Bog je nadahnuo proroka Izaiju kako bi predstavio Slugu Božjega koji je u isto vrijeme Njegov izabranik i u kojem je Njegova milina: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje“.
Isus je postao sluga Božji kako bi izvršio Božji projekt. U Njegovom ga životu vodi i ispunjava Očeva ljubav. I Njegovo se poslanje sastoji u blagom, te istovremeno, čvrstom postojanom širenju prava i pravde.
O tom Sluzi Izaija kaže: „On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja“. To je Isusova blagost. Tako je prorok unaprijed Isusa opisao i najavio kao blaga i ponizna srca.
S druge strane, prorok je očitovao i čvrstoću toga Sluge: „Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo“. To je Isusova postojanost i ustrajnost kojom se suočio sa svojom mukom. Nije posustao, nego je dragovoljno išao u Jeruzalem, znajući da mora trpjeti i umrijeti. Kada je bio uhićen, zabranio je svojim učenicima da ga brane; želio je podnijeti muku kako bi uspostavio Božju pravdu koja opravdava i oživljuje.
Prorok Izaija nastavlja: „Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima“. U svojem se krštenju Isus očituje kao savez izabranog naroda i kao svjetlo narodima; On je onaj koji pobjeđuje zlo i smrt, te daruje božanski život, život zajedništva u ljubavi.
Naše je krštenje sudjelovanje u Isusovu krštenju koje nije samo ono s početka Njegove službe, nego i krštenje trpljenja u muci i slavi uskrsnuća. Stoga ponovo moramo postati svjesni svojega krštenja. Moramo shvatiti da nas ono obavezuje da živimo kao Isus, to jest da pobjeđujemo zlo i živimo sve više u zajedništvu s Bogom. Naše krštenje znači da je u nama umro čovjek grešnik i rodio se novi čovjek stvoren u pravdi i u svetosti. Dakle, možemo biti ponosni zato što smo kršteni!
