Traži

Vatican News
Obraćenje svetoga Pavla na putu u Damask Obraćenje svetoga Pavla na putu u Damask 

O značenju i dosezima obraćenja svetoga Pavla apostola

Sveti Pavao je onaj prenositelj Kristove riječi koji je kršćanstvo proširio izvan njegova židovsko-palestinskoga matičnog tla; iz Antiohije, grada koji je bio jedno od središta grčko-rimske helenističke kulture, pronio je svijetom kršćansku vjeru.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Život apostola Pavla na jedincat način obuhvaća te u osobitu sintezu objedinjuje židovski, grčko-rimski i kršćanski svijet. Rođen u Tarzu u Ciliciji najvjerojatnije prije 10. godine po Kristu, bio je Pavao, koji se tada zvao Savao, rimski građanin i Židov iz plemena Benjaminova, učeni farizej, izvrstan poznavatelj Zakona. Nakon što je revno progonio kršćane, doživje istinski susret s Kristom, obrati se i postade Njegov sljedbenik. Od tada se zove Pavao. Crkva dana 25. siječnja slavi blagdan Obraćenja svetoga Pavla apostola.

Ponio je evanđelje među pogane i gorljivo prenosio Isusovu poruku slušateljstvu koje je ponajprije bilo pod utjecajem grčke filozofske misli. Nemjerljive su zasluge svetoga Pavla – Apostola poganâ i najvećega misionara u povijesti – za širenje kršćanske vjere diljem svijeta.

Valja se podsjetiti kako sveti Luka u 9. poglavlju ″Djela apostolskih″ izvješćuje o tome događaju:

″Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. / Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: ʹSavle, Savle, zašto me progoniš?ʹ / On upita: ʹTko si, Gospodine?ʹ / A on će: ʹJa sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.ʹ / Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.″ (Dj 9,1-9)

Isus je progovorio iz siline svjetlosti. Savao je doživio obraćenje, proživio dramatično, sudbonosno i dalekosežno iskustvo prijelaza u novo postojanje. Grčka riječ ″metanoia″ znači ʹhod u obrnutom smjeru, povratakʹ napuštenim ili novootkrivenim sadržajima i vrijednostima. Od progonitelja Kristove Crkve postao je najgorljiviji njezin branitelj i pronositelj Radosne vijesti u poganske krajeve grčko-rimskoga svijeta. Četiri puta odlazio je na misijska putovanja koja sveti Luka potanko i dokumentarističkom životnošću opisuje u ″Djelima apostolskim″.

O tome što je sâm Pavao rekao o svojemu obraćenju, možemo čitati u njegovim spisima. U 1. poglavlju ″Poslanice Galaćanima″ sveti Pavao kaže:

″Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. / Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.″ (Gal 1,13-17)

Događaj pred Damaskom u tolikoj je mjeri obilježio zapadnu kulturu da je u mnogim jezicima postao dio frazeologije. Tako hrvatski frazem ″poći u Damask″ i engleski ″road to Damascus″ znače ″doživjeti viziju i obraćenje″. Onaj koji je progonio Kristove učenike i sljedbenike, nakon Damaska je prenio Kristovo učenje u Europu te je kršćanstvo postalo najprije europskom, a nakon otkrićâ novih kontinenata i svjetskom religijom, ili skupinom različitih zapadnih i istočnih Crkava, zajednica i denominacija, čijih je pripadnika danas više od dvije milijarde, što brojem znatno nadmašuje pripadnike ikoje druge vjere u svijetu.

Pavao je onaj prenositelj Kristove riječi koji je kršćanstvo proširio izvan njegova židovsko-palestinskoga matičnog tla; iz Antiohije, grada koji je bio jedno od središta grčko-rimske helenističke kulture, pronio je svijetom kršćansku vjeru.

Dolazimo do pitanja: Po čemu se apostol Pavao razlikuje od svojega suputnika apostola Petra, a što im je zajedničko? Petar bijaše neuki i temperamentni ribar, od početka Isusov pratitelj, kojemu je Duh Sveti učinio čudo davši mu da nadiđe vlastite mogućnosti – a Pavao bijaše učen teolog i talentiran pisac, isprva predani progonitelj Kristovih sljedbenika. Petar je propovijedao Židovima, vidjevši u prvo vrijeme kršćanstvo kao ekskluzivnu religiju obraćenih Židova, izabranoga ili, bolje rečeno, prvoizabranoga Božjeg naroda – a Pavao je, imajući pred očima inkluzivni, kulturno otvoreni dinamični svijet, postao najvećim kršćanskim misionarom u povijesti. Mogli bismo reći da je Pavao otvorio puteve da Kristovo evanđelje i Kristov križ dospiju u sve krajeve svijeta. U neraskidivo jedinstvo povezala je apostole Petra i Pavla spremnost na zauzetno apostolsko služenje, gorljiva ljubav prema Isusu Kristu i spremnost na žrtvu za slavu Imena Njegova.

Nije moguće sa sigurnošću reći bi li kršćanstvo postalo svjetskom religijom da nije bilo apostola Pavla, ali nepobitnom se iskazuje sljedeća konstatacija: da ne bijaše događaja pred Damaskom i Pavlova obraćenja, ne bi se danas, uz ostalo, višemilijunski grad u Brazilu zvao São Paulo, ni uvala kraj Splita ne bi imala naziv Supaval, ne bi bilo katedrale svetoga Pavla u Londonu, najveće engleske crkve, niti bi se ruski grad zvao Petropavlovsk Kamčatski, po svetome Petru i svetome Pavlu. Po njima su nazvani brojni toponimi i crkve u Hrvatskoj i svijetu, a još je više ″petrovskih″ i ″pavlovskih″ osobnih imena i prezimena.

I naposljetku, iz kateheze pape Benedikta XVI., održane na općoj audijenciji 3. rujna 2008. godine, čut ćemo poticajne misli o tome što događaj pred Damaskom i obraćenje svetoga Pavla apostola znači za nas kršćane:

″Znači da i za nas kršćanstvo nije neka nova filozofija ili novi moral. Kršćani smo samo ako susretnemo Krista. Jamačno, On nam se ne pokazuje na taj neodoljivi način, u svjetlu, kao što je učinio s Pavlom da bi ga postavio apostolom svih naroda. No, i mi možemo susresti Krista u čitanju Svetoga pisma, u molitvi, u liturgijskome životu Crkve. Možemo dodirnuti Kristovo srce i osjetiti da On dira naše. Samo u tom osobnom odnosu s Kristom, samo u tom susretu s Uskrslim postajemo doista kršćani. I tako se otvara naš razum, otvara se sva mudrost Kristova i sve bogatstvo istine. Zato molimo Gospodina da nas prosvijetli, da nam u našem svijetu podari susret sa svojom prisutnošću: i tako neka nam dâ živu vjeru, otvoreno srce, veliku ljubav prema svima, sposobnu obnoviti svijet.″ 

Ovdje poslušajte prilog: O značenju i dosezima obraćenja svetoga Pavla apostola
26 siječnja 2020, 11:16