Traži

Vatican News
Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko! (Mt 3, 1-12)   Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko! (Mt 3, 1-12)  

Razmišljanje uz misna čitanja 2. nedjelje došašća

Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko! (Mt 3, 1-12)

Ivica Hadaš - Vatikan

Evanđelje nas sutrašnje druge nedjelje došašća potresnom porukom, to jest vrlo snažnim pozivom na obraćenje, priprema na dolazak Spasitelja. Isusov je dolazak pripreman na takav učinkovit način. Ivan Krstitelj je prikazan kao skroman i u određenom smislu silovit. Jedan je od proroka koji je ostavio veći dojam: „Imao je odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med“. Ivan Krstitelj je došao u judejsku pustinju i ostavio dojam na ljude. Zadatak mu je bio navijestiti hitnu poruku od temeljne važnosti: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“

Božji je zahvat blizu, te ga Ivan predstavlja kao najstroži u odnosu prema svim grešnicima. Dolaze mu mnogi farizeji i saduceji kako bi ih krstio. To su ljudi koji imaju ugled kao da su dobre i poštene osobe; no Ivan ih snažno oslovljava: „Leglo gujinje!“ Prorok u njihovim srcima čita i vidi da uistinu u stvarnosti nisu poslušni Gospodinu.

Može se jednostavno dogoditi da su naizgled dobre i poštene osobe u dubini svoga srca ohole, pune nadutosti, pune sebe, osobe koje u stvarnosti nisu poslušne Bogu, nego samo traže svoje zadovoljstvo i ostvarivanje vlastitih projekata.

Ivan Krstitelj oštro kritizira te osobe: „Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe?“ Nije dovoljno da dolaze kako bi primili krštenje vodom, nego moraju „donijeti plodove dostojne obraćenja“. To znači da se obraćenje ne sastoji samo od jednostavnih vjerskih obreda, nego u dubokoj preobrazbi osobe koja prolazi od neposlušnosti Bogu do iskrene poslušnosti Njemu u svim stvarima, pa i u onim životno najvažnijim kao i u onim najmanjim. Biti zaista s ljubavlju poslušni Bogu, to je istinsko obraćenje.

Teško nam je ostvariti to obraćenje, jer smo snažno navezani na svoju volju, na svoju vlastitu ljubav i vrlo smo vješti u skrivanju tih ponašanja pod prividom dobra.

Farizejima i saducejima koji dolaze k njemu Ivan Krstitelj kaže: „I ne usudite se govoriti u sebi: Imamo oca Abrahama!“ Nikakva oznaka nema vrijednosti pred Bogom koji čita u dubini duše. Evanđelje kaže: „Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu“.  

Potom je Ivan navijestio Božji sud: „Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca“. Moramo slušati te riječi sa živom željom da se obratimo, da u poslušnosti volji Božjoj idemo dalje, odričući se svoje vlastite volje i osobnih sklonosti, kako bismo odgovorili na projekte ljubavi koje Bog ima za nas.

S druge strane, Ivan Krstitelj naviješta dolazak jednoga koji je veći od njega: „Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“.

Mesiju koji mora doći, Ivan predstavlja kao suca: „U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim“. Znamo da Isusovo očitovanje ne odgovara tom proroštvu Ivana Krstitelja. Isus se ne prikazuje odmah kao sudac, nego kao čovjek pun božanskog milosrđa. Naviješta sud, no u drugo vrijeme; prvo je vrijeme obilježeno ponudom božanskog milosrđa.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije s oduševljenjem govori o Mesiji. Prorok Izaija naviješta da će „iz panja Jišajeva“, to jest iz Davidove obitelji, isklijati mladica, „izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg“. Ta je osoba Isus koji će u svom dolasku na svijet biti ispunjen darovima Duha Svetoga.

Njegovo će djelo biti čudesno djelo spasenja, osobito u korist siromašnih i potlačenih: „Neće suditi po viđenju…; već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji“. Mesija će biti osloboditelj; da bismo bili oslobođeni, trebamo biti potlačeni; komu ne treba oslobođenje, ne treba mu ni Mesija.

Isusovo je djelo potom opisano idealnim pojmovima, s vrlo sugestivnim slikama: „Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pâsti, a djetešce njih će vodit“. To znači da više neće biti napetosti i neprijateljstva, nego čudesan i prekrasan mir i sklad. Isus je došao kako bi ljudima donio univerzalno pomirenje; s Bogom i međusobno.

Sve to očito pretpostavlja odbacivanje zla. Prorok Izaija kaže: „Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora“.

To nas Izaijino viđenje ispunja nadom i radošću. To je idealno viđenje koje se ne ostvaruje lako, ali kojem moramo uvijek težiti.

U drugom čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao kaže da je „Krist postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima“. Bog je po prorocima svojem narodu dao prekrasna obećanja; Krist je došao kako bi ih izvršio. Postao je poslužitelj obrezanih, to jest izabranog naroda, kako bi očitovao da je Bog vjeran svojim obećanjima.

No djelo se Kristovo tu ne zaustavlja. Izaija nam je već u prvom čitanju rekao: „U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti“. Dakle, ne samo za izabrani narod, nego i za sve druge narode i da će ga narodi željno tražiti. Sveti Pavao pak ističe da je Krist došao donijeti spasenje i poganskim narodima. Ta činjenica nadilazi obećanja koja su dana izabranom narodu; te na još veličanstveniji način proslavlja Boga zbog Njegovog milosrđa. U tom se slučaju Bog proslavlja, ne zbog svoje vjernosti obećanjima, koja nisu bila izvršena, nego zbog preobilnog svojeg milosrđa.

„Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu“. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi dio naroda koji su bili poganski. Stoga moramo slaviti Boga zbog njegovog milosrđa prema nama.

Svetkovina Božića, koja nam se približava, budi u nama prekrasnu nadu u Božji projekt koji se ostvaruje u Isusu, unatoč svim teškoćama na koje nailazi u našem svijetu, uvijek izmučenom lošim sklonostima, nasiljem i međusobnim neprijateljstvom. Gospodin dolazi da bi nas spasio i, u mjeri u kojoj mu otvaramo svoje srce, možemo biti sigurni da ćemo uistinu biti spašeni, to jest da ćemo postići radost, mir i puninu ljubavi, te s Božjom milosti doprinijeti pozitivnoj preobrazbi svijeta. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 2. nedjelje došašća
07 prosinca 2019, 16:48