Traži

Vatican News
Bartolomé Esteban Murillo (1617.-1682.): Sveta obitelj Bartolomé Esteban Murillo (1617.-1682.): Sveta obitelj 

Razmišljanje o misnim čitanjima blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa

Na sutrašnju prvu nedjelju nakon Božića, Crkva nas poziva Svetu obitelj slaviti kao model svih naših obitelji

Ivica Hadaš - Vatikan

Evanđelje nam sutrašnje liturgije pokazuje da život Svete obitelji nije bio uvijek lagan, dapače, u tim je okolnostima bio vrlo težak. Postojala je smrtna opasnost za dijete: „Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi“. To je bila dramatična situacija za Svetu obitelj. „Josip ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat“.

To nas potiče da mislimo na mnoge obitelji koje se nalaze ne samo u neugodnim situacijama, nego i u dramatičnim. Mnogi ljudi moraju ostaviti svoju zemlju, te postati prognanici i izbjeglice, mnoge obitelji moraju pobjeći. Naše srce mora biti puno razumijevanja za njih. Znamo da se Gospodin brine za njihovu sudbinu, kao što se brinuo za sudbinu Svete obitelji. To nam u određenom smislu daje sigurnost, no s druge strane, kada se susretnemo s takvim prilikama, moramo učiniti sve što je moguće kako bismo pomogli tim ljudima i obiteljima.  

Sveta obitelj je vrlo ujedinjena obitelj, jer je utemeljena na prianjanju uz Božju volju. Josip i Marija su se ujedinili zbog poslušnosti Božjoj volji. Sigurno, ta se volja očitovala i kroz uzajamnu ljubav koju su osjećali. No u trenucima krize osjećaji nisu dovoljni. Potrebno je imati istinski stav poslušnosti Božjoj volji.

U Josipovom i Marijinom slučaju ta se volja očitovala na vrlo precizan način, jer se zbog djevičanskog začeća Marijina radilo o izvanrednoj obitelji. Poslušnost Josipa i Marije Božjoj volji među njima je stvorila vrlo duboko jedinstvo. Oboje su bili u službi djeteta, činili sve što je bilo moguće kako bi zaštitili Njegov život i olakšali rast. Njihova je očinska i majčinska ljubav bila snažna i velikodušna.

I naše obitelji moraju biti utemeljene na poslušnosti Božjoj volji koja je volja ljubavi. Općenito, svaka je obitelj utemeljena na međusobnoj ljubavi koju je želio Bog. No da bi mogli ostati u čvrstom jedinstvu, potrebno je da i dalje budu poslušni Božjoj volji. Svaka obitelj mora biti ognjište ljubavi; bračne, očinske i majčinske, te sinovske ljubavi. Bog je ljubav i možemo reći, obitelj je utemeljio na svoju sliku.

Stari zavjet snažno ističe poštovanje koje treba iskazivati ocu i majci. U Poslanici Efežanima sveti Pavao podsjeća na zapovijed da treba poštovati oca i majku; ističe da je to pozitivna zapovijed koja je ujedinjena s obećanjem: „Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji (Ef 6,2-3).

To znači da se Bog zaista brine za spasenje obitelji, i osobito za ljubav punu poštovanja koju djeca moraju imati od malena, a pogotovo kada postanu odrasli, moraju je imati prema svojem ocu i majci. Djeca sve duguju ocu i majci od kojih su primili život. Zato je ljubav puna poštovanja dužnost i obaveza. Iako u obitelji može biti napetosti i neslaganja, nikada ne smije nedostajati poštovanja prema roditeljima.

Kada Stari zavjet govori „poštuj oca i majku“, pod tim ne smatra da je dovoljno izricati samo pohvale i osjećaje, nego misli na stvarnu pomoć koju treba pružiti roditeljima. Treba im pomoći u njihovim materijalnim teškoćama i kada više nisu sposobni samostalno živjeti.

Prorok Sirah jako ističe to poštovanje koje treba imati prema roditeljima i pokazuje koliko je to važno: „Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje“. To poštovanje je kao sakrament koji briše grijehe.

„Tko časti majku svoju, sabire blago“. Istina je da je obitelj u kojoj postoji duboko razumijevanje i poštovanje prema roditeljima, blagoslovljena od Boga; u njoj kraljuje ozračje mira, radosti i poleta u ljubavi.

Prorok Sirah nadopunjuje slučaj u kojem otac postaje star i gubi razum. To je situacija u kojoj smo, ljudski govoreći, u napasti da zanemarimo ili preziremo osobu. No Sirah se protivi toj napasti: „Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha“. Treba imati suosjećanja prema starim i bolesnim roditeljima koji su u određenom smislu teret. Taj teret treba nositi s ljubavlju.

U drugom nam čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao pokazuje ponašanja koja pomažu životu obitelji, njezinom napretku u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu: „Braćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost“. Bog nas je izabrao; sveti smo, jer smo po krštenju posvećeni; od Njega smo ljubljeni. Ta dobročinstva koja primamo od Njega, u nama moraju izazivati osjećaje milosrđa, dobrote, poniznosti, blagosti i strpljivosti.  Svi ti osjećaji rađaju srdačne i skladne odnose.

Pa i onda kada postoje teškoće, i kada je bilo uvreda, „ako se netko žali u odnosu na druge“, sveti Pavao poziva na uzajamno praštanje. Trebamo biti spremni odreći se svake gorčine i oprostiti , kako bismo ponovo u obitelji uspostavili sklad, mir i radost.

„Kao što je Gospodin oprostio vama, tako činite i vi“. Gospodin nam je oprostio tako velikodušno, da i mi moramo biti raspoloživi, te velikodušno opraštati svojoj braći.

Da bi se ta raspoloženja ukorijenila u našu pamet i srce, potrebno je prihvatiti Kristovu riječ: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!“ Sami nismo sposobni gajiti takve stavove. Međutim, ako slušamo Božju riječ, ona nas odgaja i ispravlja u našoj nutrini, te možemo gajiti te osjećaje dobrote, strpljivosti i milosrđa. „I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!“ Na taj je način život obitelji na putu savršenstva.

Sveti Pavao također daje precizne i bitne savjete svakoj vrsti ljudi. Ženama savjetuje da se pokoravaju muževima kao što dolikuje u Gospodinu. Općenito je otac taj koji vodi obitelj zajedno sa suprugom, no ona ima određenu dužnost popustiti i pristati uz volju muževljevu kako bi mu pomogla dalje voditi život obitelji.

Muževima sveti Pavao preporučuje da ljube svoje žene i da ne budu osorni prema njima. Temelj obitelji je ljubav, stoga osobito muževi uvijek moraju gajiti taj stav i njemu se vratiti kad god su ga izgubili. Samo to usmjerenje omogućava obitelji da ostane čvrsta, ujedinjena i u miru.

Djeca moraju slušati roditelje, jer to je milo Gospodinu. No i očevi ne smiju izazivati ogorčenje svojoj djeci, jer inače, umjesto da ih odgajaju, obeshrabruju ih, a to je kontraproduktivno. Osim toga, na području odgoja uvijek treba imati čvrstinu, i u isto vrijeme, blagost nadahnutu ljubavlju.

Ljubav je najveće načelo koje treba uvijek isticati u životu obitelji. Kao što smo već rekli, Bog je ljubav i obitelj je stvorio na svoju sliku. Zato obitelj mora biti ognjište ljubavi koje prenosi toplinu i drugim osobama koje dolaze u kontakt s njom. Na taj način može biti izvor dobra za društvo i za svijet.

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa
28 prosinca 2019, 11:09