Proslava 100. obljetnice časopisa "Obnovljeni život"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
″Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga″, čitamo u 3. poglavlju ″Poslanice Titu″ (Tit 3,4-7).
Dospijevamo do časopisa ″Život″ kojega je prvi broj objelodanjen 1919. u Sarajevu, a ugledao je svjetlo dana zahvaljujući isusovcu Miroslavu Vaninu, ondašnjemu profesoru na tamošnjoj Visokoj teološkoj školi. Pokretanje časopisa bijaše reakcija na dekristijanizaciju što je, kako je u svojem uvodniku napisao p. Miroslav Vanino, ″zahvatila golem dio naše inteligencije, a preko nje prodire nekršćansko i pogansko mišljenje i življenje i u široke narodne slojeve″, te je nadalje izrazio p. Vanino nadu da će baš časopis ″Život″ moći ″iskupiti svoje obećanje i biti snažna poluga u našem pokretu oko rekristianizacije naroda hrvatskoga″. Čini se da ni nakon stotinu godina te riječi nisu izgubile na aktualnosti jer i u naše doba svjedočimo dijalektici između dekristijanizacije i rekristijanizacije.
Godine 1945., dolaskom komunista na vlast, časopis ″Život″ prestao je živjeti. Četvrt stoljeća potom, u godinama nakon Drugoga vatikanskog koncila, nove duhovne snage zahvatile su Katoličku Crkvu, time i Crkvu u Hrvatâ, čiji je vjernički puk bio k tome nošen na krilima Hrvatskoga proljeća. U duhu novog i obnoviteljskog vremena preporođen je časopis ″Život″, ponovno je rođen te je nazvan ″Obnovljeni Život″. To imamo zahvaliti inicijativi isusovca Rudolfa Brajičića i svesrdnoj potpori njegove subraće na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, pri čemu je od velike važnosti bila uloga p. Rudolfa Kopreka. Cilj koji je u svojemu uvodniku zacrtao obnovitelj časopisa p. Rudolf Brajičić uspješno se ostvarivao, o čemu možemo čitati u uvodniku najnovijega broja časopisa za filozofiju i religijske znanosti ″Obnovljeni Život″ iz pera njegova negdanjeg urednika dr. sc. Tončija Trstenjaka.
Svečana proslava 100. obljetnice časopisa ″Život″ – ″Obnovljeni Život″ (1919.-2019.) upriličena je 3. prosinca u Zagrebu, pod visokom pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Preporodnoj dvorani HAZU u Opatičkoj 18. Organizatori skupa su Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove te Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Nazočnima se pozdravnim govorom obratio urednik časopisa ″Obnovljeni Život″ dr. sc. Tadija Milikić, koji je zatim održao predavanje ″Programatski ciljevi i intelektualni kontekst časopisa ʹŽivotʹ (1919.-1945.) – ʹObnovljeni Životʹ (1971.-2019.)″ te je zaključio kako je moguće ustvrditi da je časopis ″Obnovljeni Život″ nastojao doprinijeti ″rješavanju središnjih pitanja koja su zaokupljala ljudski duh u njegovu povijesnom hodu, kako na početku 20. stoljeća kroz suočavanje s modernističkim pitanjem o odnosu između vjere i razuma, tako i sredinom druge polovice istoga stoljeća kroz prihvaćanje središnjega antropološkog izazova o naravi, pozivu i smislu ljudskoga života″. O postojanju trećega, nepisanoga programatskog teksta rekao je urednik p. Tadija Milikić da ″takvo istraživanje nadilazi ciljeve obilježavanja obljetnice te zahtijeva jasno, kreativno i vjerno redefiniranje vlastitih programatskih ciljeva u skladu s novim povijesnim trenutkom, kao i u skladu s ljubavi prema istini u njezinoj punini, bez obzira odakle i od koga ona dolazila″.
Zatim je povjesničarka dr. sc. Agneza Szabo održala predavanje o društvenim i političkim okolnostima u doba izlaženja časopisa ″Život″ i ″Obnovljeni Život″. U izlaganju je podastrla sažeti pregled najvažnijih društvenih i političkih okolnosti kroz koje je prolazio hrvatski narod tijekom 20. stoljeća; zajedno s njim i časopis ″Život″ odnosno ″Obnovljeni Život″. Oni su ″sastavni dio hrvatske povijesti″, istaknula je Agneza Szabo.
O filozofskim obzorima tema u časopisu ″Život″ – ″Obnovljeni Život″ govorio je dr. sc. Ivan Šestak, jedan od prethodnih urednika ″Obnovljenoga Života″. Časopis je povratkom na filozofiju sv. Tome Akvinskoga zadobio ″solidnost u mišljenju i sigurne smjerokaze u praktičnom životu″. ″Sami početci časopisa intonirani su napisima metodološke naravi protiv svjetonazorsko-metafizičkih pretenzija pozitivnih znanosti″, rekao je Ivan Šestak te objasnio da časopis time nije gajio nikakav protuznanstveni duh: Miroslav Vanino nastojao je ukazati da znanosti i vjera nisu ni u kakvoj suprotnosti, čemu u časopisu ″Život″ svjedoče i ″mnogi predstavnici prirodnih i formalnih znanosti, koji su svoju vjeru prakticirali, pa čak i karitativnim radom″.
Nakon toga je dr. sc. Marijan Steiner, također jedan od prethodnih urednika ovoga časopisa, održao predavanje naslovljeno ″Religijsko-teološke teme u časopisu ʹŽivotʹ (1919.-1945.) – ʹObnovljeni Životʹ (1971.-2019.)″. ″Do pada komunizma, jedan od zacrtanih zadataka časopisa bio je dijalog s marksizmom. To je odjednom postalo bespredmetno. Sada se nameće npr. pisanje o dijalogu kršćana s današnjim svijetom u kojemu vlada siromaštvo uz goleme profite pojedinaca i organizacija, ekonomskim problemima nerazvijenog dijela svijeta, o pitanjima zaštite ljudskog života, brizi za okoliš i klimatske promjene, problemima korištenja silno razvijenih tehničkih sredstava itd.″, rekao je Marijan Steiner.
Naposljetku se skupu obratio provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. sc. Dalibor Renić te je uz zahvale zaključno rekao: ″Isusovačka Akademija, osnovana ovdje na Gradecu u 17. stoljeću, postala je temelj Zagrebačkog sveučilišta, koje zahvaljujući njoj ove godine slavi 350. obljetnicu. Manje je poznato da su isusovci prigodom dolaska na Gradec otvorili i vlastitu tiskaru. Početkom 20. stoljeća, kad im je nakon ukinuća Reda konačno uspjelo ponovno se vratiti u Zagreb, uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj također su pokrenuli tiskaru. Ondje su se objavljivale knjige, mjesečnik ʹGlasnik Srca Isusovaʹ, pa tako i časopis ʹŽivotʹ, dok tiskara nije postala žrtvom nacionalizacije. Usprkos valu digitalnoga i virtualnoga, tiskana riječ se ne predaje i još uvijek nalazi svoga čitatelja. Želimo časopisu ʹObnovljeni Životʹ uspješan daljnji hod u drugo stoljeće postojanja, u širenju kulture i duhovnosti u našem narodu i ne sumnjamo da će u toj misiji imati kreativnosti za nove uspjehe.″
