Integracija izbjeglica - ne samo "za" već i zajedno "s" izbjeglicama
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Na sam Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca, Isusovačka služba za izbjeglice organizirala je u Europskom domu u Zagrebu okrugli stol o temi integracije izbjeglica u hrvatsko društvo. Okrugli stol moderirao je ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi p. Tvrtko Barun, SJ, dok su u diskusiji sudjelovali Giuseppe DiCaro, predstavnik Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice; Alen Bowman, veleposlanik Kanade u Republici Hrvatskoj, azilantica iz Irana Donya Spanta i p. Jose Ignacio Garcia, SJ, ravnatelj europskog ureda Isusovačke službe za izbjeglice u posebnom posjetu Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svi su se govornici složili kako je potrebno ulagati dodatne napore u održive i uključive politike u kreiranje kojih je potrebno uključiti i same izbjeglice kao aktivne dionike svake rasprave koja se tiče njihova života i statusa, dajući im tako priliku da sami ukažu na sve potrebe i ponude moguća rješenja. Bilo je riječi i o dostojanstvenom prihvatu, društvenoj odgovornosti, kreiranju ozračja dobrodošlice, o jednakosti te pravu na obrazovanje, rad i poštivanje ljudskih prava izbjeglica u svim fazama njihova statusa.
Da je pri tome jako važna dobra suradnja vladinoga, nevladinog i civilnoga sektora kao i vjerskih zajednica, budući da svi, no samo zajedno, imamo kvalitetne vještine, znanja i iskustva, određene principe i vrijednosti kojima možemo pridonijeti da bismo stvarali, izgrađivali održivi i učinkoviti sustav, podsjetio je još jednom p. Barun. Rekao je i kako cilj svima, i izbjeglicama i nama kao društvu koji pružamo tim ljudima utočište i sigurnost, da ta integracija bude što brža i učinkovitija, da te osobe koje su došle ovdje mogu primiti od nas, ali i dati od sebe ono što imaju i čime mogu zahvaliti društvu u kojem su našli sigurnost. Podsjetio je i kako u Hrvatskoj govorimo o relativno malom broju izbjeglica nasuprot prisutnim predrasudama, imajući na umu kako je od 2006. godine, od kada postoji sustavi azila u RH, do danas međunarodnu zaštitu ostvarilo manje od tisuću ljudi, od kojih je već gotovo trećina naspustila Hrvatsku.
P. Jose Ignacio, SJ ravnatelj europskog ureda Isusovačke službe za izbjeglice ponudio je europski kontekst integracije i naveo najčešće izazove s kojima se susreću izbjeglice prilikom integracije u određena društva. Podijelio je s okupljenima i svoje viđenje hrvatske situacije u kojoj činjenicu da naša industrija i tvrtke trebaju radnike vidi kao dobru priliku i za izbjeglice, pri čemu cijeli proces, u kojemu je učenje jezika prva i najbitnija stepenica, nije bitno različit od ostalih europskih zemalja.
Veleposlanik Kanade u Republici Hrvatskoj Alen Bowman iznio je kanadska iskustva u integraciji izbjeglica, pri čemu je naglasio kako Kanada ima dugu povijest integracije, dodavši da Kanadu se uvijek globalno ističe kao dobar primjer intregracije i poštivanja ljudskih prava. Kao najvažnijim u procesu integracije iznio je uključenost šire zajednice kao i posebnih programa civilne podrške, primjerice programa privatnog sponzorstva u kojemu Kanađani, razne civilne i vjerske skupine, same sponzoriraju dio potreba izbjeglica. Ponekad su to obitelji, a ponekad skupine zabrinutih građana, objasnio je ovaj uspješan model koja dobro funkcionira u Kanadi. Posebno je nadahnuto govorila mlada Iranka Donya Spanta koja je već nekoliko godina u Hrvatskoj. Sama je, uočavajući potrebe i poteškoće s kojima se susreću izbjeglice prilikom integracije u naše društvo, s vremenom počela pomagati drugima kako bi se što lakše integirali i započeli samostalan život.
Prilikom posjete Hrvatskoj, p. Jose Ignacio Garcia, SJ, istaknuo je papu Franju kao najhrabrijeg svjetskog lidera koji zagovara potrebe i prava izbjeglica u današnjem svijetu. Rekao je i kako za Isusovačku službu za izbjeglice, kao katoličku organizaciju, vjera nije oruđe kojim se koriste da udaraju po ljudima, već je to energija i pokretač naših aktivnosti. Tako da je prva stvar – pomoći ljudima. Ne pitamo odakle su, koje su vjere, prakticiraju li vjeru ili ne, naglasio je, podsjetivši kako biti u neregularnoj situaciji i nemati papire nije zločin, da ne smijemo zaboraviti dimenziju progona kao temelja izbjeglištva te da JRS razumije koliko je vjera važna ljudima, jer ona je često jedna od rijetkih stvari koja preostaje u životima izbjeglica i migranata, naglasivši tako i duhovnu razinu djelovanja ove humanitarne organizacije.
