Božićna čestitka Isusovačke službe za izbjeglice
Pružajući podršku u prihvatu i integraciji izbjeglica, posebnu skrb služba posvećuje djeci, obiteljima i ugroženim skupinama. Partneri su brojnih vladinih i nevladinih organizacija i institucija te Vlade RH u programu integracije preseljenih obitelji, što je intenziviralo nihovo djelovanje u Kutini, Sisku i Karlovcu. I ove su godine svakodevno radili u Prihvatilištima za tražitelje azila, provodeći, između ostalog, programe prevencije, prepoznavanja i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja te edukativne programe za djecu u igraonici i učionici. U Centru za integraciju izbjegica SOL u Zagrebu nastavili su pružati psihosocijalnu podršku i savjetovanje, održavali interkulturalne radionice i druženja te surađivali s drugim dionicima u procesu uključivanja izbjeglica na tržište rada. Osnažili su volontersku mrežu i povezali se s mladima diljem Hrvatske i Europe, posebice kroz Erasmus+ projekt koji jača vještine i kompetencije mladih izbjeglica. Zagovarali su dostojanstven prihvat, učinkovit sustav integracije te suradnju vladinog i nevladinog sektora. Zahvalili su svima koji su podržali programe i aktivnosti Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj te postali i sami partneri u izgradnji društva dobrodošlice, podrške, dijaloga, gostoljubivosti i otvorenosti prema izbjeglicama kojima je Hrvatska postala novi dom i prilika za novi početak, u miru i sigurnosti. Jučer stranci, danas smo susjedi, poručuju iz Isusovačke službe za izbjeglice koju u jugoistočnoj Europi vodi p. Tvrtko Barun, SJ, čiju božićnu čestitku u nastavku prenosimo u cijelosti.
„Dragi prijatelji! Vrijeme je radosti, slavlja, ljubavi i darivanja. Doista, naša hrvatska katolička tradicija proslave Božića grije srce, potiče zajedništvo i donosi najljepši dio godine! Slavimo ovih dana jedno Dijete koje sa svojim roditeljima traži utočište i zaštitu, mjesto da se rodi, priliku da spasi nakon što samo, željom Providnosti kojoj često pomažu i djela ljudi, bude spašeno. To dijete danas kuca na naša vrata, ulazi u naše slavlje, udobnost i toplinu doma, intimu obiteljskog okupljanja. To dijete je stranac, nepozvano, ne uklapa se i kroz vjekove pita – ima li za mene kod tebe mjesta? Vrlo jednostavno pitanje nakon kojeg slijede mnoga druga pitanja. No odgovor na njega jedini je odgovor na izazov Božića, koji poziva na hrabrost prihvaćanja i znači dodatni napor, odgovornost i trud. To je Dijete, dijete Isus, rođeno u progonstvu, u običnoj štali, grijano tek dahom životinja, brigom i ljubavi roditelja koji znaju da moraju bježati kako bi ga spasili. Voljom nekih drugi, moćnih, u vrlo neprikladno vrijeme, u vrijeme kada bi otac stolar trebao izrađivati najljepšu kolijevku, a majka mirovati u slatkom iščekivanju, obitelj ovog djeteta odlazi u samoći, kao i mnogi drugi poput njih, na daleki put, ne znajući hoće li imati gdje glavu nasloniti i hoće li se vratiti. Prezreno i odbačeno, na svijet dolazi na samoj margini - nepoznato, neprepoznato, daleko od pogleda i gostoprimstva ljudi. I ovoga Božića to će isto dijete sa svojom obitelji lutati pred našim pragom tražeći mjesto da se rodi. Uostalom, i danas, i sutra. I opet je stranac, i opet je nepozvano, i opet uznemiruje i kvari udobnost. Ipak, i dalje donosi radost, novi život i beskrajnu zahvalnost. U Isusovačkoj službi za izbjeglice prepoznajemo to dijete u svim prognanima i izbjeglima, koji traže kutak mira i sigurnosti među nama, danas i ovdje. Pozivam vas da Božić dočekamo znajući da smo, za početak barem u svom srcu na pitanje „Ima li kod tebe za mene mjesta?“ rekli DA. To bi mogao biti dobar početak, za sve nas, a onda i nada za ovo i svako dijete. Neka radost Božića donese mir i blagoslov, radost i zajedništvo. Jer imamo toliko toga za podijeliti, a tako malo je potrebno, slažete li se? Od srca vam hvala!“ – zaključio je pater Barun, čijim se čestitkama pridružuju svi djelatnici i volonteri Isusovačke službe za izbjeglice.
