Traži

Vatican News
Znanstveni skup posvećen biskupu Miji Škvorcu Znanstveni skup posvećen biskupu Miji Škvorcu 

Osvrt na znanstveni skup posvećen biskupu Miji Škvorcu

Biskup Mijo Škvorc, svećenik isusovac, hrvatski teolog i filozof, propovjednik i pjesnik, erudit i svestrani intelektualac. Rodio se 1. rujna 1919. u Ruševcu kraj Križevaca. Studij filozofije završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, a studij teologije na zagrebačkome Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika zaređen 1948. godine. Bio je profesorom filozofije na spomenutom visokom učilištu Družbe Isusove u Zagrebu te propovjednik u bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, gdje je nadahnutim propovijedima i sjajnom erudicijom stekao osobitu popularnost pa su ga uz vjernike dolazili slušati i ateisti.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Kao što junački spjev ″Osman″ nenadmašnoga pjesnika hrvatskog baroka Ivana Gundulića, na čiji su duhovni razvoj uvelike utjecali isusovci, počinje uzdahom ″Ah″ i mnogo se puta posve ljudski opetuje kroz pjevanja, tako ćemo prisjećanje na biskupa Miju Škvorca otvoriti citatom iz njegove duboko proživljene i velevrijedne knjige ″Molitva svake duše″, ulomkom na početku kojega stoji jedno staračko i duhovno osnaženo ″Ah″ nošeno na krilima vjere i nade da će uskoro vidjeti sve, i povrh svega Isusa:

″Ah, na nebu ne će biti prekida struje. Naša će duhovna energija u najvećoj mogućoj napetosti tresti srećom našu nutrinu. I jedinstvo s tobom kao da će rasti. Moram i na to misliti. Da ću tu tek vidjeti, kako je samo jedan pravac ljubavi bio točan. Svi su drugi promašili završnu točku sreće. Ne spašava ih nikakva geometrija neeuklidovskih prostora… Isuse, naša ljubav na nebu ne će trpjeti korekcije. Tu ne će biti loma ni razočaranja. Ne će biti ljubomore ili nezahvalnosti. Taj zagrljaj bi nas nesumnjivo ugušio u sreći, kad bismo i ondje bili smrtni. Tako će jedan klik srca, isti plamen bića, jedan te isti krug sreće – stalno napajati Tebe i nas. Vječno. U beskraj.″

Tako govoraše biskup Mijo Škvorc, svećenik isusovac, hrvatski teolog i filozof, propovjednik i pjesnik, erudit i svestrani intelektualac. Rodio se 1. rujna 1919. u Ruševcu kraj Križevaca. Studij filozofije završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, a studij teologije na zagrebačkome Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Za svećenika zaređen 1948. godine. Bio je profesorom filozofije na spomenutom visokom učilištu Družbe Isusove u Zagrebu te propovjednik u bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, gdje nadahnutim je propovijedima i sjajnom erudicijom stekao osobitu popularnost pa su ga uz vjernike dolazili slušati i ateisti.

Ali time je privukao posebnu pozornost onodobnih komunističkih vlasti koje su njegovo djelovanje ocijenile nepoćudnim i opasnim pa je zbog, kako je rečeno u presudi, ″krivičnog djela protiv naroda i države neprijateljskom propagandom″ osuđen na dvije godine strogoga zatvora, koje odslužio je u Staroj Gradiški od 1956. do 1958. Do danas su čuveni njegovi javni razgovori s marksistom dr. Brankom Bošnjakom, vođeni 1967., a 1969. objavljeni u knjizi. Godine 1970. odlukom pape Pavla VI. imenovan je Mijo Škvorc pomoćnim zagrebačkim biskupom, a te mu je godine Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasni doktorat. Uz to je bio generalni vikar grada Zagreba, član Rimske komisije za dijalog s nevjernicima i drugo. Surađivao je u brojnim časopisima, a pisao je i pjesme od kojih su neke uglazbljene i prihvaćene u bogoslužju. Glavna djela Mije Škvorca jesu: ″Marksist i kršćanin″ (u suautorstvu s Brankom Bošnjakom), ″Vjera i nevjera″, ″Jeruzalem ili Antiohija″, ″Isus – Spasitelj″, ″Molitva svake duše″. Biskup Mijo Škvorc preminuo je u Zagrebu 15. veljače 1989.

Dana 22. studenoga 2019. na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (donedavnom Filozofskom fakultetu Družbe Isusove) održan je znanstveni skup ″Biskup Mijo Škvorc (1919. – 1989.). Uz 100. obljetnicu rođenja i 30. godišnjicu smrti″. Valja istaknuti da su skup uz sudionike i goste uzvanike prisustvom posebno uveličala četvorica biskupa: mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački u miru; mons. Nikola Kekić, umirovljeni vladika križevački; mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački; te mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački. Skup su organizirali: Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sekcija za kršćansku filozofiju Hrvatskog filozofskog društva, Zagrebačka nadbiskupija i Bjelovarsko-križevačka biskupija.

Prof. dr. Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, rekao je u uvodnoj besjedi da među brojnim zaslužnim hrvatskim isusovcima prošloga stoljeća ″posebno mjesto širinom svojega znanja te crkvene i društvene zauzetosti″ pripada biskupu Škvorcu.

Profesor Koprek održao je predavanje naslovljeno ″Škvorčeve misli o savjesti″, gdje je među inim rekao da Mijo Škvorc, svrstavajući se u ″egzistencijalne personaliste″ a u okrilju jedne osobite antropologije, savjest izrijekom naziva ″sacrarium hominis″ – ʹčovjekovo svetišteʹ, iz kojega i izbija ″poziv na čovjekovu samosvijest, samoodređenje i samodovršenje″. Za Škvorca je savjest ″organ slušanja″ te ″onaj privilegirani prostor slobode koji čovjeku nitko ne može oduzeti, osim ako ga se sam ne odrekne″. Ona je ″u kršćanskom smislu bitna dimenzija čovjekove ʹsličnosti s Bogomʹ – ukristovljena″.

O Škvorčevoj građi za povijest filozofije govorili su prof. dr. Ivan Šestak i doc. dr. Barbara Ćuk. Istaknuli su da je Škvorc uz svako razdoblje u povijesti filozofije dao ″izvanredno zanimljivi, svojevrsni kulturološki uvod″ te da je njegova skica za povijest filozofije ″u svakom slučaju pravi rudnik misli, originalnih sažetaka i vizija, kojima je on kao umjetnički duh bio sklon″.

″Filozofija i vjera u misli Mije Škvorca″ naslov je predavanja koje održao je prof. dr. Nikola Stanković. Pitanje vjere i nevjere nije za Škvorca bilo ″pitanje na rubu, pitanje po strani, pitanje bez pravog značenja″, nego pitanje koje ″zadire u moje mišljenje, u moje odluke, u moj aktivizam i u moje nade″, navodi Nikola Stanković riječi Mije Škvorca koji je nadalje napisao da je posrijedi ″pitanje moga opstanka. Pitanje moga smisla. Jer tu se pronalaze obzorja ili se ostaje u srcu mraka. Tu se čovjek s Nekim srođuje ili se zauvijek od Nekoga kida.″

Predavanje ″Škvorc o ateizmu″ održala je Ana Grgić, magistra filozofije, pri čemu je uz ostalo istaknula njegovu misao da ateistima treba – jer s njima dijelimo zajedničku temu, čovjeka – približiti kroz dijalog Božju objavu i ″današnjem čovjeku, koga zamara svaka metafizika, a opaja sve brzopleto, slikovito, životno i razvojno – ponuditi ʹobjavuʹ i milost na njemu svojstven, dinamičan, sveobuhvatan, duboko ljudski doživljen način″.

Nije moguće spomenuti sva predavanja, a za nespomenuta ne znači da su manje važna i vrijedna.

Nakon održanoga skupa služena je u bazilici Srca Isusova večernja sveta misa koju je predslavio biskup bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak. Završavamo riječima biskupa Mije Škvorca: ″Ova moja molitva dizat će se tebi kroz magluštine. Ali me ni za čas ne će napustiti tvrdo uvjerenje da me gore – u plavim i otvorenim nebesima – čeka toplo sunce.″

Ovdje poslušajte prilog: Osvrt na znanstveni skup posvećen biskupu Miji Škvorcu
24 studenoga 2019, 14:39