Traži

Vatican News
Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) slavi 39. obljetnicu djelovanja Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) slavi 39. obljetnicu djelovanja 

Isusovačka služba za izbjeglice obilježava 39. obljetnicu djelovanja

Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) humanitarna katolička organizacija koja danas u 56 zemalja svijeta prati, služi i zagovara potrebe i prava izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba obilježila je 14. studenog 39. obljetnicu djelovanja.

Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb

Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) humanitarna katolička organizacija koja danas u 56 zemalja svijeta prati, služi i zagovara potrebe i prava izbjeglica i svih prisilno raseljenih osoba obilježila je 14. studenog 39. obljetnicu djelovanja. Prije upravo toliko godina, 1980., duboko potresen nedaćama tisuća ”ljudi iz čamaca” tijekom bijega iz ratom razorenog Vijetnama, p. Pedro Arrupe SJ, tadašnji vrhovni poglavar Družbe Isusove, osjetio je snažnu želju za djelovanjem. Pozvao je Isusovce da ”pokušaju pridonijeti olakšavanju postojeće tragične situacije”. Osnivanje JRS-a bio je isusovački globalni odgovor u cilju rješavanja izbjegličke krize u Aziji. Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 2000., u vrijeme svetoga pape Ivana Pavla II., JRS je službeno priznat kao katolička ustanova pri Svetoj Stolici. Otkako postoji, ima svesrdnu podršku svih trojice papa. Papa Franjo često naglašava upravo patnju i potrebe više od 70 milijuna izbjeglica, i još mnogo više raseljenih iz raznih razloga, kao znakove vremena u kojima trebamo prepoznati poziv na djelovanje i odgovoriti hrabro i zauzeto. P. Arrupe je bio dirnut patnjama tzv. „ljudi na čamcima“, koji su preko oceana bježali iz komunističkog Vijetnama dok su sve okolne zemlje pred njima zatvarale vrata. Njihova sudbina uvelike podsjeća na sudbinu mnogih koji danas gube živote u Sredozemlju, u pokušaju da stignu u Europu - za njih simbol mogućeg mira, sigurnosti i novog života. Pravno govoreći, Vijetnamci koji su potakli na djelovanje p. Arrupea prije 39 godina nisu bili izbjeglice jer je rat već bio završio, pa ih svjetski ugovori nisu štitili. Nisu bili ni muslimani, ni kršćani, pa ih nitko nije smatrao svojima. Jedino bi privukli – i jesu – pažnju onog dobrog Samarijanaca iz Isusove priče, onog koji je imao, i ima, drugačije kriterije. Na te kriterije podsjeća Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije u svojoj izjavi Izazovi migrantske krize u europskom prostoru, iz srpnja 2018. godine. Ona kaže sljedeće: „zaokupljeni, prije svega, zaštitom vlastite sigurnosti ili traženjem ekonomskih interesa, često ne vidimo u tim nesretnicima ljudska bića poput nas, nego tek strance druge vjere i kulture.“

Kako je podsjetio p. Dalibor Renić SJ, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, „više se dimenzija isprepliće u djelovanju Isusovačke službe za izbjeglice: kršćanska ljubav, dijalog nacija, međureligijski dijalog, nastojanje oko mira i društvene pravednosti, zrelost komunikacije. U ambijentu pukog kulturnog kršćanstva, gdje se brkaju vjerski, nacionalni i politički identiteti, komunikacija je zahtjevan izazov. JRS je u Hrvatsku prenio pokojni p. Stjepan Kušan u ratnim godinama, kad su se Hrvatska i Bosna i Hercegovina suočavale s izbjegličkom krizom golemih razmjera. Kasnije je pomagao i u ratom zahvaćenom Kosovu, Makedoniji, Srbiji. Dok je trajala velikosrpska agresija, nije mu bilo lako podsjećati da kršćanska humanost nadilazi etničke granice čak i u takvim okolnostima. Kad nije išlo drugačije, dopustio je da sama djela govore.“

Danas Isusovačku službu u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi vodi p. Tvrtko Barun SJ, koji okuplja tim od gotovo 20 stručnih djelatnika, prevoditelja i kulturalnih medijatora te veliki broj volontera, koji djeluju u Prihvatilištima za tražitelje azila, u integraciji i građenju kulture dijaloga, zajedničkog života i prihvaćanja.

„Danas je izazov učinkovite i brze integracije veliki broj ljudi na granici koji traže bolju budućnost za sebe i svoju djecu, koji traže sigurnost i zaštitu. Koristimo svakakve etikete da bismo ih označili i kategorizirali i na taj način obranili svoje interese. Koristimo te kategorije da bismo sačuvali identitet u koji sami možda nismo sigurni, u koji ni sami ne vjerujemo ponekad. Zašto to koristimo? Možda da barem na trenutak umirimo svoju savjest i da druge potaknemo da zaborave na onu jednu jedinu bitnu kategoriju da su to ljudi. Ako ih uspijemo ogoliti od njihove ljudskosti, možemo misliti i raditi s njima što god želimo. No, ti migranti i izbjeglice su prije svega ljudi kao i mi, 'ljudi sa svojim radostima i nadama, žalostima i tjeskobama' (usp. GS 36). U središtu naše pažnje i brige treba biti njihova ljudskost, ljudsko dostojanstvo", naglasio je Barun.

Posebnu čestitku i poticaj za daljnji rad svim djelatnicima i volonterima prilikom 39. obljetnice djelovanja Isusovačke službe za izbjeglice u svijetu uputio je i p. Arturo Sosa SJ, trideset i prvi general Družbe Isusove, koji je podsjetio kako bi odgovor na izbjegličko pitanje danas trebalo dati kako predlaže papa Franjo, kroz četiri glagola: primiti, zaštititi, promicati i integrirati.

Ovdje poslušajte prilog: Isusovačka služba za izbjeglice obilježava 39. obljetnicu djelovanja
20 studenoga 2019, 16:49