Traži

Naslovnica knjige s predgovorom pape Franje: "Nastajanje pučkih pokreta: Rerum novarum našega vremena" Naslovnica knjige s predgovorom pape Franje: "Nastajanje pučkih pokreta: Rerum novarum našega vremena" 

Pogled na stajališta pape Franje o suvremenim ekonomskim odnosima uz osvrt na socijalne enciklike Katoličke Crkve

Papa Franjo nije protiv ekonomije, kapitalizma i bogatstva – nego se protivi ekonomiji iskorištavanja i isključivanja, koja produbljuje i proširuje nejednakosti. Ta i takva ekonomija nije u službi života te integralnoga rasta i razvoja čovjeka i ljudskih zajednica, nego je u službi svojevrsne smrti.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

U drugoj polovici 18. stoljeća njemački je filozof Immanuel Kant postavio kategorički imperativ kojega jedna formulacija glasi: ʺDjeluj tako da čovještvo u svojoj osobi i u osobi svakoga drugog svagda ujedno uzimaš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.ʺ Drugim riječima: nikada ne bismo smjeli tretirati osobu kao sredstvo za dosezanje bilo čijih ciljeva, nego kao razumom i slobodom obdareno ljudsko biće koje vlastite ciljeve ima sámo u sebi.

Imajući u vidu taj kategorički imperativ i služeći se Kantovim pojmovnim instrumentarijem, papa Franjo kritizira suvremene ekonomske odnose i kaže: ʺKada u središtu sustava više nije čovjek nego novac, muškarci i žene više nisu osobe nego sredstva logike odbacivanja koja uzrokuje duboke nejednakosti. Tržište i financijska spekulacija ne mogu više uživati apsolutnu autonomiju.ʺ

Papu su Franju zbog njegove odlučne kritike današnje kapitalističke ekonomije neki skloni smatrati socijalistom ili čak marksistom. Kritike dolaze ne samo iz krugova neoliberalnih ekonomista, slijepih pobornika apsolutizacije slobodnoga tržišta, nego je kritičarâ i među katolicima. Treba reći, svima njima usuprot, da papa Franjo nije protiv ekonomije, kapitalizma i bogatstva – nego se protivi ekonomiji iskorištavanja i isključivanja, koja produbljuje i proširuje nejednakosti. Ta i takva ekonomija nije u službi života te integralnoga rasta i razvoja čovjeka i ljudskih zajednica, nego je u službi svojevrsne smrti. ʺOva ekonomija ubijaʺ, riječi su pape Franje, koji kao poglavar Katoličke Crkve često govori o odnosu između ekonomije i evanđelja, kapitalizma i socijalne pravednosti, ističući da ekonomija postaje pogubna kada se odvoji od etike te u čovjeku vidi samo sredstvo, radnu snagu, ljudski resurs – a ne osobu koja po svojoj naravi i dostojanstvu treba biti cilj i svrha sama po sebi.

Papa Franjo nije u tom pogledu nikakav revolucionar, nego se svojim nastojanjima nastavlja na kontinuitet crkvenoga socijalnog nauka. Ovdje nije moguće spomenuti sve socijalne enciklike Crkve pa ćemo se podsjetiti tek nekih.

Papa Lav XIII. objavio je 1891. encikliku ʺRerum novarumʺ (ʺO novim stvarimaʺ), kojoj je podnaslov ʺPrava i obveze rada i kapitalaʺ. U njoj se ponajvećma ističe potreba za poboljšavanjem položaja radnika, koji je, kako reče Lav XIII., ʺbez njihove krivnje najvećim dijelom bijedan i nevoljanʺ. Enciklika podržava pravo na udruživanje u radničke sindikate, ali odbacuje socijalizam i ukidanje privatnoga vlasništva. Također odbacuje nesputani kapitalizam, koji smjera isključivo zgrtanju profita.

Spomenimo se i enciklike pape Pija XI. ʺQuadragesimo annoʺ, objavljene 1931. u povodu 40. obljetnice enciklike ʺRerum novarumʺ. Pio XI. upozorava na opasnosti od ekonomskih sloboda koje dokidaju povezanost s istinom i dobrom te izgrađuju središta moći kojima su svojstveni neki oblici oligarhije, čime se naposljetku potkopava sama učinkovitost ekonomskoga sustava.

ʺLaborem exercensʺ (ʺRadom čovjekʺ) enciklika je iz 1981., koju je o 90. obljetnici ʺRerum novarumʺ objelodanio papa Ivan Pavao II. ʺNova pitanja, novi problemi neprekidno se pojavljuju i svaki dan se rađaju nove nade, ali i strahovi i prijetnje povezani uz tu temeljnu dimenziju ljudskog postojanjaʺ, napisao je Papa u uvodu ove enciklike o ljudskome radu te nastavio: ʺOna, naime, svakog dana izgrađuje čovjekov život koji iz nje crpi svoje specifično dostojanstvo; no ona istovremeno sadrži nesmanjivu količinu truda, muke, kao i iskorištavanja i nepravde što duboko prožimlju društveni život unutar svakog naroda i na međunarodnoj razini.ʺ Govoreći o razvoju tehnologije, ponajprije informatičke, Ivan Pavao II. predvidio je da će donijeti dalekosežne promjene usporedive s onima potaknutim industrijskom revolucijom u 19. stoljeću. Papa upozorava i na iscrpljivanje prirodnih bogatstava, posebice nafte, i na potrebu zaštite okoliša. Također govori o ulasku na političku i ekonomsku pozornicu narodâ koji su stoljećima bili podčinjeni, što će dovesti do ʺpreobrazbe i preuređenja današnjih ekonomskih struktura, kao i preraspodjele radaʺ. Ivan Pavao II. ocijenio je pozitivnim uključivanje nerazvijenih i slabije razvijenih zemalja u globalne gospodarske tijekove, ali je izrazio bojazan da će te promjene prouzročiti nezaposlenost mnogobrojnih kvalificiranih radnika u razvijenim zemljama. Budući da svjedočimo preseljenju poslova u primjerice Kinu, Indiju i Brazil, možemo zaključiti da su se Papina predviđanja iz 1981. doista obistinila.

Deset godina potom, o 100. obljetnici enciklike ʺRerum novarumʺ, proglasio je Ivan Pavao II. encikliku ʺCentesimus annusʺ. Bijaše to 1. svibnja 1991., na međunarodni Praznik rada i blagdan sv. Josipa Radnika. U enciklici je papa Ivan Pavao II. uz ostalo istaknuo:

ʺ… društvo i država moraju osigurati platne razine koje odgovaraju uzdržavanju radnika i njegove obitelji uključujući, također, neku sposobnost štednje. To zahtjeva ne male napore da se radnicima pruže sve prikladnije spoznaje i sposobnosti, takve koje mogu učiniti njihov rad kvalificiranijim i produktivnijim; no zahtijevaju i trajan i maran nadzor i odgovarajuće zakonske mjere da se spriječe sramotne pojave iskorištavanja, u prvom redu, nemoćnijih radnika, useljenih ili marginalnih. Na tom sektoru odlučujuća je uloga sindikatâ, koji ugovaraju minimalne plaće i uvjete rada.ʺ (br. 15)

Papa Ivan Pavao II. kritički se usmjerava na pojave kada se ʺčovjek poštuje samo u mjeri u kojoj je moguće instrumentalizirati ga za neku egoističnu afirmacijuʺ. Nadalje kaže da je korijen modernog totalitarizma moguće naći u ʺnegaciji transcendentnog dostojanstva ljudske osobe, vidljive slike nevidljivog Boga, i upravo zato, po svojoj samoj naravi, subjekta prava što ga nitko me smije vrijeđati: ni pojedinac, ni grupa, ni klasa, ni nacija, ni državaʺ (br. 44).

Poštovane slušateljice i poštovani slušatelji Vatikanskoga radija, nastavak ove teme slijedi za sedam dana kada će biti riječi o nedavno objelodanjenom dokumentu Katoličke Crkve ʺOeconomicae et pecuniariae quaestionesʺ (ʺGospodarska i financijska pitanjaʺ), gdje su sadržana ʺrazmišljanja vezana uz etičko razlučivanje nekih aspekata današnjega ekonomsko-financijskog sustavaʺ. 

Ovdje poslušajte prilog: Pogled na stajališta pape Franje o suvremenim ekonomskim odnosima uz osvrt na socijalne enciklike Katoličke Crkve
01 rujna 2019, 15:39