Traži

Vatican News
Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Lk 16,1-13). Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Lk 16,1-13). 

Razmišljanje uz misna čitanja 25. nedjelje kroz liturgijsku godinu

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Lk 16,1-13).

Ivica Hadaš - Vatikan

U evanđelju nam sutrašnje liturgije Isus prikazuje prispodobu koja izaziva u nama određeno iznenađenje, jer govori o nepravednom upravljanju koje hvali. Mnogi su zbunjeni, jer vide kako Isus hvali nepoštenog upravitelja. No moramo imati na umu i ono što Isus kaže odmah nakon pohvala: „Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“.

Isus je uzeo primjer iz konkretnog života. Upravitelj koji je u teškoj situaciji, jer je pred otkazom, nalazi sredstvo kako da si osigura miran život u budućnosti. Optužen da rasipa imanje svojeg gospodara, mora mu položiti račune o svojem upravljanju koje će mu se oduzeti. U mučnoj je situaciji, iako ju je zaslužio.

Isus želi istaknuti da se taj čovjek, u situaciji koja izaziva strah i tjeskobu, ne da obeshrabriti, nego nalazi sredstvo kako bi si, nakon što će biti otpušten, osigurao miran život. Radi se o upravitelju koji razmišlja i traži rješenje: „Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se“.

Odbacuje te dvije mogućnosti koje mu ne pristaju. Dakle, traži drugo rješenje i nalazi ga. Tog trenutka još uvijek ima vlast u svojim rukama i može odlučiti o dugovima koje ljudi duguju njegovom gospodaru. Stoga zove dužnike svojeg gospodara, jednoga po jednoga i prvome kaže: „Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: Sto bata ulja. A on će mu: Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset. Zatim reče drugomu: A ti, koliko ti duguješ? On odgovori: Sto korâ pšenice. Kaže mu: Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.“ Na taj si je način osigurao dobrohotnost i zahvalnost dužnika i mogao je očekivati njihovu pomoć kada više ne bude upravitelj.

Isus nam daje taj primjer da bi nas potaknuo, ne na nepoštenje, nego na snalažljivost. Naime, evanđelje kaže: „I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi“.

Istina je ono što Isus izjavljuje odmah nakon toga, a to je da su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetla. Često se događa da su osobe koje ne vjeruju i koje nemaju vjerska načela, dosjetljivije od vjernika. Tom prispodobom Isus želi izazvati u nama zdravo natjecanje u odnosu na njih; želi nam reći: „Te se osobe ne obeshrabruju okolnostima i uspijevaju naći rješenja. Dakle, i vi, koji ste moji učenici, morate biti snalažljivi, domišljati, morate uspjeti naći rješenja, pa i neočekivana“.

Potom nam daje primjer ponašanja koje od nas traži: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva“. Napravite si prijatelje kao što je napravio taj upravitelj. No Isus smatra da to treba učiniti na mnogo drugačiji način, te kaže: „Imate bogatstvo, novac koji je po sebi nepravedan; novac je uvijek izvor napasti i tko ga voli ide prema nepravdi i nepoštenju, no morate biti snalažljivi; tim novcem koji vas po sebi vodi u nepoštenje i u uživanje života na sebičan način, napravite si prijatelje“.

Dakle, radi se o dijeljenju novca onima koji su potrebiti. Tako zao novac i opasan, dijeljenjem postat će izvor mnogih milosti i mnogih dobara. Isus je istaknuo: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“. Ti su prijatelji siromašni i potrebiti. Ako im pomažemo, oni će biti naši odvjetnici pred Ocem nebeskim.

Prisjetimo se prispodobe o Lazaru i bogatašu (Lk 16,19-31). Bogataš nije djelovao na taj način da bi, kasnije u vječnosti, Lazara mogao imati kao odvjetnika; stvorio je veliku razdvojenost između sebe i Lazara, te je plod toga bio da mu Lazar koji se našao u vječnom počivalištu, nije mogao pomoći ni na kakav način.

„Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?“ Isus nastavlja ponavljati da su materijalna dobra opasna za dušu, jer potiču sebičnost, umjesto da pomažu živjeti velikodušno. Međutim, moramo biti vjerni, smatrajući se Gospodinovim upraviteljima, kako bismo izvršavali prema drugima njegovu velikodušnu i osjetljivu ljubav.

Isus nam na kraju kaže da moramo izabrati ili ropstvo novcu ili služenje Bogu. Nije moguće služiti Bogu i đavlu, to jest novcu koji je zao. Isus nas poziva da zauzmemo jasan stav; da budemo pametni, lukavi u dobrom smislu i osobito u smislu velikodušne ljubavi. Moramo znati naći rješenja kako bismo pomogli potrebitim ljudima; ne smijemo živjeti pasivno, što nas sprečava da napravimo bilo koju stvar za njih i moramo biti poduzetni.

U stvari, kršćani su često vrlo velikodušni. Crkva ne prestaje poduzimati pothvate kako bi pomagala siromašnima. To i nama otvara mogućnosti. Svatko može sudjelovati u karitativnim pothvatima koje Crkva poduzima, kako bi napredovao u životu velikodušnosti, umjesto da dopusti da bude zaražen svjetovnim duhom koji vodi prema traženju koristi na sve moguće načine.

Prvo nam čitanje sutrašnje liturgije pokazuje upravo svjetovni duh. Prorok Amos snažno osuđuje ponašanje svijeta koji uvijek traži korist, umjesto da traži pravdu i istinu: „Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!“ Imati svjetovni duh znači ne imati nikakve milosti prema siromašnima, iskorištavati njihovu situaciju u vlastitu korist, koristeći i nepoštena sredstva, smanjujući mjere i povećavajući uteg, te koristeći lažne vage.

Gospodin sve to ne može podnositi. Stoga moramo biti pošteni i priznati da nas Gospodin snažno potiče prema istinskoj velikodušnosti.

I drugo čitanje sutrašnje liturgije govori o velikodušnosti na drugačiji način, ali koji se podudara. Mi kršćani moramo biti velikodušni prema svim ljudima i imati univerzalnu ljubav koja se osobito očituje u molitvi. Naime, ona može posvuda doseći sve osobe, dok su materijalna sredstva uvijek ograničena. Pišući Timoteju, apostol Pavao kaže: „Predragi, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude“.

Tu vidimo kako se očituje kršćanska velikodušnost; moramo imati otvoreno srce za cijeli svijet. Apostol kaže da na poseban način moramo moliti za one koji su na vlasti, jer imaju odgovornost prema životu svih drugih. Ako oni koji imaju vlast donose ispravne i velikodušne odluke, zajamčen je mir i spokojan život pun milosrđa i dostojanstva za kršćane i za sve druge ljude.

Bog želi da naša molitva i ljubav budu univerzalne, jer Njegova je ljubav univerzalna. Pavao kaže: „Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“. Gospodin se ne brine samo o spasenju nekolicine izabranih, nego o svim ljudima i želi da se svi okoriste otkupljenjem koje je Isus postigao po križu.

Potom apostol kaže: „Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve“. I u tom je slučaju prisutna univerzalna perspektiva koju moramo imati osobito u slavlju euharistije. Moramo živjeti u Božjoj ljubavi i u jedinstvu s Njim, proširiti svoju ljubav na sve potrebe svijeta. Molitva vjernika koju molimo nakon Vjerovanja ide u tom smjeru. To je molitva koja pokušava biti u skladu s pozivom svetoga Pavla da činimo prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude.

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz misna čitanja 25. nedjelje kroz liturgijsku godinu
21 rujna 2019, 18:37