Traži

Marta i Marija Marta i Marija 

Razmišljanje uz 16. nedjelju kroz liturgijsku godinu

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

Ivica Hadaš - Vatikan

Biblijski nam tekstovi sutrašnje liturgije pokazuju očiti odnos između prvog čitanja i evanđelja. U obadva radi se o temi gostoprimstva. Abraham se pokazuje kao velikodušan domaćin prema trojici gostiju koji su došli pred njegov šator. Marta i Marija Isusa primaju u svojoj kući kao gosta. No između ta dva događaja postoji i vrlo velika razlika.

U Abrahamovom se slučaju najviše ističe njegova velikodušnost kao patrijarha koji prima tri osobe koje postaju njegovi gosti. Čim ih je vidio pred svojim šatorom, Abraham je potrčao prema njima, bacio se pred njih na zemlju i zatražio od njih, kao milost, da budu njegovi gosti: „Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!“

To je Abrahamovo ponašanje dojmljivo. Pokazuje spremnost i izvanrednu ljubav. Odmah se brine kako oprati noge tim osobama, pripremiti im obilje hrane, zaklavši mlada i ugojena junca i traži od Sare da ispeče pogače. To je uistinu divno gostoprimstvo!

Biblijski izvještaj nam objavljuje da je Abraham, primajući te tri osobe, zapravo primio Boga. Taj je događaj vrlo drag Istočnoj Crkvi i nekim njezinim umjetnicima koji prikazuju taj događaj kao Presveto Trojstvo. Naime, kada prima te tri osobe Abraham im kaže: „Gospodine moj“, u jednini, kao da su samo jedan. U toj su posebnosti crkveni oci vidjeli znak Presvetog Trojstva; tri osobe koje su samo jedan Gospodin.

Tu se gostoprimstvo hvali i stavlja na vrlo visoku razinu, a biblijski nam izvještaj poručuje da ako ga prakticiramo ulazimo u odnos s Bogom.

Sa svoje se strane Bog pokazuje velikodušnim i na kraju Abrahamu daje obećanje: „Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina“. Abraham i Sara nisu se više nadali da će imati dijete, budući da su bili vrlo odmakli u dobi. No Bog kao nagradu za njihovo velikodušno gostoprimstvo čini to čudo.

U evanđelju imamo primjer Martinog brižnog gostoprimstva, brinula se da Isusa dobro posluži, da napravi sve što je moguće kako bi se u njezinoj kući osjećao kao u svojoj.

Međutim, evanđelje nam pokazuje i to da postoje dva različita načina kako Isusa primiti kao gosta. Postoji Martin aktivan način u kojem se ona brine kako napraviti mnoge stvari za Njega; i postoji Marijin način u kojem ga prima stavljajući se do Njegovih nogu kako bi ga slušala.

Isus nam pomaže shvatiti da je taj drugi način ispravniji. Sigurno je i prvi način potreban, no gosta se bolje poštuje slušajući njegovu riječ, pokušavajući shvatiti ono što želi, ono što kaže, ono što predlaže. U Isusovom slučaju to je mnogo važnije, ukoliko je Njegova riječ, riječ samoga Boga. Zato On kaže da je Marija izabrala bolji dio. Taj dio je u tome da je ona sama gost, ona koja je primljena, koju je Gospodin prihvatio i koja se hrani Njegovom riječi. U tom je smislu odnos gostoprimstva uzajaman.

Marta to ne razumije, sva je bila zauzeta posluživanjem, prigovara Isusu: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj, dakle, da mi pomogne“. Taj Martin zahtjev izgleda vrlo normalan, no Isus ga ne prihvaća. Prekorava Martu jer se previše brine za stvari i brani Mariju koja je izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti.

Dakle, u tom događaju vidimo drugi način shvaćanja gostoprimstva, te osobito uočavamo važnost slušanja Božje riječi. Uvijek nam je potrebno da prihvatimo Isusa, Njegovu riječ i milosrdnu ljubav Njegovog srca.

Ne smijemo se zavaravati, misleći da smo mi važni, da smo mi ti koji služe Gospodinu i da bez nas On ne može izvršiti svoje djelo. To su misli koje ne odgovaraju stvarnosti. Umjesto toga moramo se brinuti kako slušati Isusa i kako ga u svojem srcu prihvatiti.

Sigurno, i aktivnosti su potrebne, no moramo ih smatrati drugotnima u odnosu na primanje Gospodina u svojem srcu. Važnije je ono što On čini za nas, ono što On kaže i čini. Mi smo samo njegovi skromni suradnici koji moraju prihvatiti Njegovu misao i osjećaje kako bi mogli činiti Njegova djela u svijetu koji je On stvorio.

U drugom nam čitanju sveti Pavao pokazuje svoju revnost za riječ Božju. Naviješta Krista opominjući i poučavajući svakog čovjeka u svoj mudrosti kako bi svakog čovjeka učinio savršenim u Kristu. Apostolat se sastoji u poticanju ljudi da Isusa prihvate u smislu prihvaćanja Njegove riječi i milosti.

Apostolovo propovijedanje koje je usmjereno na sve narode, osobito na pogane, pokazuje koliko je Isus gostoljubiv. On prihvaća sve ljude, želi ih sve držati ujedinjene kako bi od njih učinio jednu obitelj.

Moramo stoga prihvatiti Isusovu riječ kako bismo uistinu bili raspoloživi za Njegovu volju i tako ostvarivali Njegovo djelo u svijetu. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 16. nedjelju kroz liturgijsku godinu
20 srpnja 2019, 16:51