Cerca

Vatican News
cvijet u pustinji, nada cvijet u pustinji, nada 

O svetom Iliji u Starom i Novom zavjetu te u našem dobu

Za Iliju se može ustvrditi da je autentično i u punini živio vlastito proroštvo, te da bijaše, kako se to sažeto i školski dade reći, od Boga pozvani i među određeni narod poslani pojedinac koji na određenom prostoru i u određenom povijesnom trenutku ima priopćiti neku konkretnu i smjerokaznu istinu kao poruku koja dospijeva iz Božje perspektive.

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Njegovo je hebrejsko ime ʺʹElijāhuʺ, što znači ʹJahve je moj Bogʹ; grčki oblik imena glasi ʺĒleíasʺ, latinski ʺEliasʺ, a hrvatski ʺIlijaʺ.

Kad je Isus u krajevima Cezareje Filipove upitao svoje učenike: ʺŠto govore ljudi, tko je Sin Čovječji?ʺ, oni mu rekoše, kako čitamo u ʺEvanđelju po Matejuʺ: ʺJedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.ʺ Isus im reče: ʺA vi, što vi kažete, tko sam ja?ʺ Šimun zvan Petar prihvati i reče: ʺTi si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.ʺ (Mt 16, 13-17)

U događaju Isusova preobraženja, dok su s njime na visokoj gori bili Petar, Jakov i Ivan, ukazaše im se Mojsije i Ilija. Prema jednom tumačenju, Mojsije se ovdje pojavljuje kao predstavnik Zakona, a Ilija predstavnik prorokâ, no vjerojatnim se čini tumačenje da se obojica javljaju kao preteče ili svjedoci Saveza. U svijétlu oblaku koji ih je zasjenio nakon Isusova preobraženja, trebamo prepoznati znak teofanije. Ilija je, prema starozavjetnim knjigama Sirahovoj i Malahijinoj, imao biti Mesijin preteča, a u novozavjetnim spisima poistovjećuje se s Ivanom Krstiteljem. Valja također reći da je prorok Ilija, slično Henoku i Mojsiju, kako nam Stari zavjet prenosi drevne judaističke predaje, slavno uznesen u nebo.

Ilija se spominje i u trenutku Isusove smrti, koju evanđelist Matej ovako opisuje:

ʺOd šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: ʹEli, Eli, lema sabahtani?ʹ To će reći: ʹBože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?ʹ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: ʹOvaj zove Iliju.ʹ I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: ʹPusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.ʹ A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.ʺ (Mt 27, 45-49)

Važno je spomenuti što su rekli rimski satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa. Nakon što su vidjeli potres i sve što se zbiva, silno prestrašeni rekoše: ʺUistinu Sin Božji bijaše ovaj!ʺ (Mt 27,54). Time su na posve određeni način potvrdili ispovijest Šimuna Petra u krajevima Cezareje Filipove.

Prema ʺPrvoj knjizi o Kraljevimaʺ, Ilija je udovici koja ga je ugostila uskrisio sina jedinca, na što mu je ona zahvalno rekla: ʺSada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!ʺ (1 Kr 17,24).

Za Iliju se može ustvrditi da je autentično i u punini živio vlastito proroštvo, te da bijaše, kako se to sažeto i školski dade reći, od Boga pozvani i među određeni narod poslani pojedinac koji na određenom prostoru i u određenom povijesnom trenutku ima priopćiti neku konkretnu i smjerokaznu istinu kao poruku koja dospijeva iz Božje perspektive. Uz tu određenost i kontekstualnost, proročke poruke imaju i univerzalnost, svevremenu aktualnost.

Ilija bijaše rodom iz Tišbe u Sjevernom Kraljevstvu ili Izraelu, pa se nerijetko spominje kao Tišbijac. Živio je u 9. stoljeću prije Krista, u doba kraljeva Ahaba i Ahazje. Isprva je živio pustinjački. Iskazao se gorljivom borbom protiv idolopoklonstva koje su, uvevši kult Baala i Aštarte, nametali bezbožni Ahab i njegova žena Izabela. Proročko djelovanje Ilijino potanko je i naširoko opisano u ʺPrvoj knjizi o Kraljevimaʺ i ʺDrugoj knjizi o Kraljevimaʺ. Na Jahvin upit zašto je došao na Božju goru Horeb, Ilija odgovara: ʺRevnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu životʺ (1 Kr 19,10). Te riječi sržno izriču Ilijino proročko poslanje.

U ʺDrugoj knjizi o Kraljevimaʺ opisan je događaj kad je ʺJahve uznio Iliju na nebo u vihoruʺ. Židovski povjesničar Josip Flavije u IX. knjizi svojega djela ʺŽidovske starineʺ o Ilijinu završetku kaže da je ʺiščeznuo između ljudi i nitko do danas ništa ne zna o njegovoj smrtiʺ. Prema staromu židovskom vjerovanju, Ilija će se još jednom pojaviti na zemlji i navijestiti ʺdan Jahvin, dan velik i strašanʺ. Kršćanski svetac Ambrozije naziva Iliju ʺpročelnikom prorokâʺ, a drugi crkveni oci iz prvih kršćanskih stoljeća govorahu da Ilija nije umro, ali da će ipak umrijeti, zajedno s Henokom, boreći se na kraju vremena protiv Antikrista.

Spomendan je sv. Ilije 20. srpnja. Valja reći da Iliju osobito štuju karmelićani, posebno je štovan u Slavoniji, zaštitnik je Đakovačko-osječke nadbiskupije te u drugim krajevima Hrvatske mnogih župa, crkava, samostana i naselja. Brojni planinski vrhovi nose Ilijino ime. Hrvati katolici u nama susjednoj zemlji slave ga kao zaštitnika cijele Bosne i Hercegovine. Uz katolike, sv. Iliju slave i pravoslavci na Ilindan, također i muslimani, koji Iliju odnosno Aliju svečano obilježavaju na Aliđun.

U slavenskim je zemljama ovaj svetac poznat kao Ilija Gromovnik: prema pučkomu vjerovanju, juri u kolima po oblacima stvarajući grmljavinu te je u isti mah zaštitnik od groma. Prelaskom s poganskih vjerovanja na kršćanstvo, Slaveni su brojne osobine boga Peruna prenijeli na sv. Iliju.

I naposljetku dospijevamo do pitanja kako se Bog objavio Iliji na brdu Horebu. Gospodin ne bijaše, suprotno Ilijinim očekivanjima, ʺu olujnom vihoru ni u potresuʺ, ne bijaše ni u ognju – nego se pred ovim prorokom, koji će u narodu biti zapamćen kao Ilija Gromovnik, Bog pojavi kao ʺšapat laganog i blagog lahoraʺ, kako čitamo u 19. poglavlju ʺPrve knjige o Kraljevimaʺ. Ilija je tada ispravio svoju sliku o Bogu, uvidjevši da Boga ne smijemo tražiti samo u znakovima silovitosti jer gospodar života, svijeta i svih zbivanja nije čovjek, nego Bog. On se može objaviti kako hoće, a ne kako mi očekujemo. I trenutci šutnje, u kojima možemo osluhnuti samo glas tišine, temeljito su ispunjeni Božjom blizinom.

U našemu vremenu, koje biva obilježeno sve većim otklonom od pravoga Boga i prihvaćanjem raznih sinkretističkih duhovnosti svojstvenih heterogenom pokretu poznatom kao New Age – sv. Ilija nas poziva da se otklonimo od Vodenjaka i prionemo uz Krista, kao što je on u svoje doba odbacio Baala i Aštartu te gorljivo prionuo uz Jahvu. Odbacimo kojekakve rafinirane istočnjačke tjelesno-duhovne prakse, okultnu i ezoteričnu literaturu, horoskope, također i zaglušujuću elektroničku glazbu – te zajedno sa sv. Ilijom prepoznajmo u ʺšapatu laganog i blagog lahoraʺ vlastitu povezanost s prirodom te osluhnimo Božju životodajnu blizinu.

Ovdje poslušajte prilog: O svetom Iliji u Starom i Novom zvajetu te u našem dobu
21 srpnja 2019, 18:15