Osvrt na knjigu Roda Drehera "Benediktova opcija", u povodu nedavnog spomendana svetog Benedikta iz Nursije
Marito Mihovil Letica - Zagreb
U današnje vrijeme sve se više susrećemo s predmetkom ʺpost-ʺ. ʺPostmodernaʺ je već prilično star pojam te se od 90-ih godina 20. stoljeća, a posebice u godinama novoga stoljeća i tisućljeća, nerijetko govori o ʺpost-postmoderniʺ, kao o svojevrsnoj kasnoj, ʺvrućojʺ ili ʺteškojʺ postmoderni. Budući da ovodobni, post-postmoderni čovjek sebe odnosno sve što ga čini čovjekom, po čemu je ʺanimal rationaleʺ, ʺhomo sapiensʺ, izlaže susretu sa strojnim tijelima i umjetnom inteligencijom, svijetom kiborga, riječ je o promjenama koje se dohvaćaju ne samo tehnike i tehnologije te kulture i civilizacije nego su posrijedi duboka i dalekosežna filozofijska odnosno ontologijska pitanja. Mnogo toga neprijepornom jasnoćom svjedoči da je post-postmodernoj ontologiji svojstvena virtualnost.
Nedavno je skovan i pojam ʺpost-istinaʺ, koji se odnosi na svijet medija gdje se munjevitim prijenosom informacija u umreženom svijetu teško može govoriti o njihovoj utemeljenosti. Istina je postala roba koja malo vrijedi, pri čemu istina i neistina bivaju podvrgnute procesima nivelacije i relativizacije. Pridamo li neistini tendenciju obmanjivanja i dovođenja u zabludu, ona zadobiva etičke konotacije laži i tada postaje osobito opasna. Trebalo bi po sebi biti jasno da je borba između istine i laži u isti mah borba dobra i zla. Istina se nalazi i živi u Božjoj riječi; istina je k tome konstitutivna za kontingentne činjenice, a od njih je sazdan zbiljski svijet.
Kada je riječ o pokušajima ontološkog preoblikovanja i etičkog prevrednovanja čovjeka u post-postmodernom svijetu obilježenom virtualnošću, valja reći da je temeljna istina kršćanske vjere izreciva u jednoj sržnoj rečenici: zemaljski, povijesni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna. Ta stvarna osoba ujedno je Bog i čovjek: Bogočovjek Isus Krist.
Treba pritom reći da pojam ʺvirtualanʺ nije jednoznačan, nego višeznačan, semantički metaforičan i ambivalentan. Latinski ʺvirtusʺ izvorno znači ʹsnagaʹ, ʹhrabrostʹ, ʹvrlina ili krjepostʹ, ali ʺvirtualanʺ nadalje znači i ʹskrivenʹ, ʹpotencijalanʹ, također i ʹnestvaranʹ, ʹumišljenʹ u smislu da je nastao umišljajem.
Mi kršćani, da bismo uopće uzmogli opstati u ovome dobu obilježenom predmetkom ʺpost-ʺ, imamo biti hrabri, snažni i krjeposni – ustrajni na putu Istine i Života, na putu koji nam je svojim stvarnim životom i svjedočenjem za Istinu pokazao i utro Isus Krist.
Nakladna kuća Verbum objavila je u ožujku 2019. knjigu Roda Drehera naslovljenu ʺBenediktova opcijaʺ a podnaslovljenu ʺStrategija za kršćane u postkršćanskom svijetuʺ. Autor upozorava na sve veći otpad od vjere i glasove koji sve češće upozoravaju na rastuću dekadenciju Zapada te iznosi hrabru tvrdnju da je put u budućnost zapravo put iz prošlosti – onaj sv. Benedikta iz Nursije, monaha koji je živio u 5. i 6. stoljeću i bio užasnut moralnim propadanjem i raspadom Rimskoga Carstva. Mladi rimski patricij Benedikt povukao se u divljinu i ondje udario temelje novomu kršćanskom načinu življenja. Sv. Benedikta držimo ocem zapadnoga redovništva; njegovi sljedbenici, benediktinci, dali su nemjerljiv doprinos u povijesti kršćanske vjere i kulture. Benediktovo životno djelo je ʺRedovnička pravilaʺ (ʺRegula Monachorumʺ), a često se ističe njegova krilatica ʺMoli i radi!ʺ (ʺOra et labora!ʺ). Valja spomenuti i drugo Benediktovo geslo: ʺOdložite mačeve!ʺ Zajednicama koje je utemeljio dao je naputak za djelovanje, pravilo i program koji glasi: ʺBožjemu djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostavitiʺ. Zamišljao je sv. Benedikt Europu ujedinjenu u kršćanskoj vjeri, radu, slozi i miru. Njegov je spomendan 11. srpnja. Na ovitku Dreherove knjige ʺBenediktova opcijaʺ čitamo:
ʺNove zajednice koje je osnovao bile su duhovna središta nade tijekom cijeloga tog ʹmračnog dobaʹ, prave utvrde svjetlosti koje su uistinu spasile ne samo kršćanstvo nego i cijelu zapadnu civilizaciju. / Danas vidimo kako nastaje nov oblik barbarizma. Mnogi kršćani zatvaraju oči pred tim i njihove su vjerske zajednice preslabe da odole tomu procesu. U nastaloj duhovnoj krizi pomoć ne će doći od politike. Potrebna je Benediktova opcija, strategija koja se oslanja na autoritet Svetoga pisma i mudrost drevne Crkve i kojoj je cilj dobrovoljno prihvaćanje egzila iz suvremene kulture radi izgradnje trajne, čvrste i otporne kontrakulture. / ʹBenediktova opcijaʹ Dreherov je manifest i ujedno gorljiv poziv kršćanima koji moraju naučiti kako se boriti na novomu, kulturnom bojnom polju – a to je izazov s kojim se Zapad nije suočio posljednjih tisuću i pol godina. Ova je knjiga namijenjena svim kršćanima koji mogu i znaju čitati znakove vremena. Ne će nam pomoći ni lažni optimizam ni fatalističko očajavanje. Jedino vjera, nada i ljubav utjelovljene u obnovljenoj Crkvi mogu poduprijeti vjernike u izazovima, krizama i pritiscima koji nas očekuju. Ovo je vrijeme u kojemu trebamo izgraditi snažne korablje za dugačko putovanje mračnim vodama u noći.ʺ
Rod Dreher poziva se uz ostalo na knjigu ʺZa vrlinomʺ (ʺAfter Virtueʺ) koju je 1981. napisao škotski filozof Alasdair MacIntyre. On je ondašnje stanje kulture, a to je danas još aktualnije, usporedio sa stanjem koje je vladalo u vrijeme dekadencije i raspada Rimskoga Carstva. Tvrdi da se Zapad, prepustivši se relativizmu, odrekao razuma i tradicije vrlina. ʺViše nismo vođeni vjerom ni razumom ni bilo kakvom kombinacijom toga dvoga. Vodimo se onim što MacIntyre naziva ʹemotivizmomʹ: poimanje prema kojemu naši moralni izbori nisu ništa drugo doli izraz onoga što osoba koja izabire smatra ispravnimʺ, piše Rod Dreher u ovoj izvrsnoj knjizi te nastavlja: ʺMacIntyre tvrdi da društvo koje se ravna po načelima emotivizma uvelike odgovara slici suvremenoga zapadnog društva u kojemu se najvećim dobrom smatra potpuna sloboda volje pojedinca. Za razliku od toga, društvo vrline vjeruje u objektivne moralne vrijednosti i prakse koje su potrebne da se dotične vrijednosti ostvare u zajednici.ʺ
