Traži

Vatican News
Isus i sveti Toma apostol Isus i sveti Toma apostol 

Razmišljanje uz 2. vazmenu nedjelju

Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«

Ivica Hadaš - Vatikan

Isusovo nas uskrsnuće potiče na vjeru. Evanđelje sutrašnje liturgije pomaže nam promatrati put vjere apostola i osobito svetoga Tome. Vidimo i plodove Isusova uskrsnuća, jer apostoli su vjerom u Isusovo uskrsnuće činili čuda.

Ivan evanđelist nam pripovijeda kako je Isus uskrsnuo dok su Njegovi učenici bili u dvorani Posljednje večere. Naime, onamo su se povukli zbog straha od Židova. No, iako su imali zatvorena vrata, Isus je došao i stao među njih.

Uskrsli Isus nije više uvjetovan materijalnim obilježjima našega života. Zatvorena vrata ne mogu ga zaustaviti. Može se pojaviti gdje god želi i kad god želi; ili još točnije, od trenutka kada je svojim božanstvom prisutan posvuda, može se ukazati kako i kada hoće.

Uskrsli Isus učenicima donosi mir, radost i apostolski dinamizam. Prve riječi koje kaže učenicima jesu: „Mir vama“. To je uobičajeni židovski pozdrav koji, međutim, na ustima Uskrsloga ima daleko važnije i dublje značenje. Isus stvarno donosi mir. Dapače, kao što kaže sveti Pavao, „On je naš mir“ (Ef 2,14), jer je u svojem čovještvu ostvario pomirenje između ljudi i Boga, pobjeđujući grijeh i smrt. Čovjekovi su neprijatelji, dakle, uništeni i On nam može donijeti mir.

Učenici jako trebaju taj mir, jer su uznemireni, zabrinuti i u strahu. Isus dolazi među njih, no ne upućuje im nikakav prijekor. Svi su učenici pobjegli nakon što je bio uhvaćen. Petar ga je zanijekao, međutim, Isus sada ne prekorava, nego im donosi mir.

Da bi pokazao izvor toga mira, Isus pokazuje učenicima svoje ruke i svoj bok, to jest svoje rane. „Njegove nas rane iscijeliše“, čitamo u trećoj pjesmi Sluge Jahvinog (Iz 53,5). Isusove ruke i bok izvor su mira, jer su očitovanje neizmjerne ljubavi Isusove koji je pobijedio svako zlo i svaku prepreku.

Zajedno s mirom Isus učenicima donosi radost. Evanđelje kaže: „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“. Uskrsno vrijeme je vrijeme radosti. U uskrsnoj osmini liturgija nas potiče da prije evanđelja kličemo: „Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps 118,24). Nemamo većeg razloga za radost od Isusova uskrsnuća. On je pobijedio sve neprijateljske i negativne strane svijeta; tako se sada cijeli naš život nalazi pod pozitivnim znakom, i to je za nas razlog istinske radosti.

Osim mira i radosti, Isus učenicima donosi apostolski dinamizam. Kaže im: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas“. Isusovo je uskrsnuće početak izvanrednog dinamizma ljubavi koji je sposoban preobraziti svijet. Ta se ljubav širi po Isusovim učenicima; osobito po apostolima i njihovim nasljednicima, no i po jednostavnim vjernicima. Naime, uskrsli Isus svakom kršćaninu daje poziv kao nastavak svojeg poslanja. Svaki je kršćanin pozvan svjedočiti Krista i Njegovo uskrsnuće kako bi u svijet nosio ljubav i radost.

Isus apostolima daje i vlast otpustiti ili zadržati grijehe. Na taj način oni postaju sudionici u Njegovoj vlasti suda. Božji oprost nudi se ljudima, no ne može biti dan onomu tko se zatvara Božjoj milosti.

Evanđelist je istaknuo da Toma nije bio s ostalim učenicima kada je došao Isus. Učenici su ga izvijestili: „Vidjeli smo Gospodina“, no nije htio vjerovati. Isusovo je uskrsnuće izvanredan i neočekivan događaj koji ne ulazi u naša ljudska shvaćanja. Toma ne želi vjerovati, a da bi vjerovao postavlja uvjet. Taj je uvjet značajan. Naime, Toma ne kaže: „Ako ne vidim Isusovo lice, ako ne čujem Njegov glas, neću vjerovati“, nego: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“. Toma je shvatio da su sad već istinska Isusova znamenja Njegove rane, jer one su očitovanje Njegove krajnje ljubavi kakve nitko nije mogao imati osim Njega.

Osam dana kasnije Isus se ponovo ukazao u dvorani Posljednje večere iza zatvorenih vrata i taj put Toma je bio prisutan.

Isus ponovo pozdravlja učenike pozdravom mira i potom se obraća Tomi. Isus nije bio vidljivo prisutan kada je Toma postavio svoj uvjet da bi vjerovao, no kao uskrsli, znao je što je rekao. Zato ga sada poziva da stavi svoj prst u Njegove ruke, da pruži ruku i stavi je u Njegov bok, te da više ne bude nevjernik, nego vjernik.

Na te su riječi sva Tomina opiranja odmah pala u vodu i on je čudesno ispovjedio vjeru. To je najljepša ispovijest vjere koja postoji u evanđelju: „Gospodin moj i Bog moj!“ Toma priznaje ne samo pobjedu Isusa uskrsloga, nego i Njegovo božanstvo. To mu je bilo nadahnuto. Uskrsli je Isus Sin Božji. To je bio od početka, no to je i sada po svojem uskrsnuću na očitiji način.

Dakle, Isus kaže Tomi: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Na taj je način istaknuto blaženstvo onoga koji vjeruje, a da nije vidio. To je naše blaženstvo. Posebnu vrijednost ima vjera koja se ispovijeda, bez izravnoga iskustva znakova Kristova uskrsnuća kao što su tu mogućnost imali apostoli. Ta vjera uspostavlja duboki odnos s Isusom, odnos koji je čudesan dar Božji. Svi su kršćani pozvani živjeti to blaženstvo.

Kristovo je uskrsnuće predmet vjere, no isto tako je izvor mnogih milosti. U prvom čitanju sutrašnje liturgije vidimo kako se milost očitovala kroz čuda koja su učinili apostoli. Poticajno je vidjeti kako je narod veličao apostole, jer je shvatio da čine čuda. No, apostoli su potpuno iskreno naglasili da ne čine oni ta čuda, nego snaga Krista uskrsloga.

Vjerovali su kako je dosta da ih samo Petrova sjena osjeni da bi se dogodilo čudo, stoga su pred njega iznosili bolesnike i tražili da ih ozdravi. To je divno očitovanje novoga života Krista uskrsloga.

U Knjizi otkrivenja pak vidimo kako se uskrsli Krist može očitovati i na zadivljujući način; ne jednostavno kako to opisuju evanđelja, nego na način koji izaziva vjerski strah. Pisac pripovijeda da je imao viđenje, dok je bio na otoku Patosu zbog riječi Božje i svjedočanstva za Isusa: „Vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav!“ To nam pomaže shvatiti izvanredno obilježje snage Isusa uskrsloga.

Isus koji je izazvao taj strah, također ga i okončava govoreći: Ne boj se! On se očituje: „Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi!“. On je uskrsli Isus u pravom smislu riječi, jer je pobijedio smrt i sada živi vječnost. „Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključeve smrti, i podzemlja“.

Naša vjera prihvaća te riječi koje nam opisuju Isusa uskrsloga. On je pobijedio smrt na konačan način. Njegovo uskrsnuće nije slično uskrsnuću Lazara koji se vratio u život, ali samo na kratko. Međutim, uskrsli Isus živi zauvijek. On ima vlast nad smrću i podzemljem. Moć ima uskrisiti od mrtvih kako sam ističe u Ivanovom evanđelju: „Kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće“ (Iv 5,21), zahvaljujući svojoj žrtvi koja je pobijedila smrt.

Naša srca moraju biti puna mira, radosti i apostolskog dinamizma. Živimo u divnom vremenu, jer živimo nakon Isusova uskrsnuća. On je prisutan u našem životu i može nam se očitovati kad god hoće. Očituje se na diskretan način u euharistiji, no može se očitovati i na druge načine kao što su ozdravljenja i čuda.

Ne smijemo zahtijevati čuda da bismo vjerovali u Njegovo uskrsnuće, nego moramo prihvatiti svjedočanstvo apostola, te primiti radost i mir koji uskrsli Isus ulijeva u naša srca. Uskrsli svakome prema njegovom pozivu priopćava snažan dinamizam za preobrazbu svijeta. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 2. vazmenu nedjelju
27 travnja 2019, 18:34