Portreti izbjeglica na glavnim zagrebačkim trgovima
Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)
Kada je početkom prošle godine Isusovačka služba za izbjeglice otvorila u Hrvatskoj prvi Centar za integraciju izbjeglica “SOL”, rođena je ideja o susretu običnih ljudi, o dojučerašnjim strancima koji su postali susjedi, o podršci, mjestu osnaživanja, integracije i susreta izbjeglica i lokalne zajednica. Da je ova ideja zahvatila i pokrenula i neke šire društvene promjene, dokazuje i fotografska izložba Oni sastavljena od pop up instalacija s portretima četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana koji trenutačno žive u Hrvatskoj.
Od jučer, na zagrebačkim ulicama, na četiri glavna zagrebačka trga (Trgu bana Jelačića, Preradovićevom trgu, Trgu Republike Hrvatske i Trgu kralja Tomislava), postavljene su kocke koje pričaju priču o mladiću Tonyu, dječaku Mehdiju i gospođama Safi i Kafii. Izložba je nastala u suradnji Isusovačke službe za izbjeglice i Festivala suvremenog židovskog filma u Zagrebu, realizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatske. Do 15. travnja, na svakom pojedinom punktu bit će prikazana četiri portreta jedne osobe koja je dobila međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, a koje su načinili ugledni hrvatski umjetnici Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec - koji su dali svoje viđenje četvero iznimnih ljudi iz Sirije, Iraka i Irana s njihovim životnim pričama.
Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Oslikavanje novih europskih građana.
Fotografi, od kojih je svaki imao svoj osoban pristup modelima i temi, složili su se da dobar dio našeg društva, i to društva koje je u devedesetima prošlo rat i na svojoj koži ima ratno iskustvo, nije dovoljno senzibilizirano prema izbjeglicama, koliko bi trebalo biti.
Tony, Mehdi, Safaa i Kafia svojim su potretima ogolili svoje životne priče, dijeleći ih sa svojim novim susjedima otvoreno, pozivajući na ispruženu ruku prijateljstva, razumijevanje i solidarnost. Pred nama je da, prolazeći pored njih i njihovih portreta na ulicama grada maknemo ograde koje dijele nas on njih, kako oni više ne bi bili samo stranci, migranti i izbjeglice, žrtve ili slučaj iz određenih kronika – već ljudi koji stoje pred nama s nadom da je novi život u miru i sigurnosti moguć baš ovdje među nama. Gdje živimo jedni pored drugim, kao ljudi među ljudima.
