Osvrt na knjigu "Marija u riječi Benedikta XVI."
Marito Mihovil Letica - Zagreb
ʺAnđeo uđe k njoj i reče: ʹZdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!ʹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: ʹNe boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.ʹʺ (Lk 1,28-33)
U tom ulomku iz prvoga poglavlja evanđelja sv. Luke, kojega Dante Alighieri nazva ʺpiscem blagosti i nježnosti Kristoveʺ, anđeo Gabrijel navješćuje Mariji da će roditi ʺSina Svevišnjegaʺ, a ona posluhom vjere daje pristanak. Svom je dušom svojom prigrlila božansku spasiteljsku volju, Božji plan. Duhovno Marijino majčinstvo proteže se tako na sve ljude koje Isus je došao spasiti. Uz ʺnovoga Adamaʺ, Bogočovjeka Krista, Bogorodica Marija posluhom vjere postade ʺnova Evaʺ, prava i istinska majka svih živih, koja majčinskom ljubavlju surađuje na njihovu rađanju i odgajanju u milosti. Bivajući do kraja života Djevicom i iskazujući se Majkom, uznesena je na nebo te nam u vječnosti prosijeva Marijin lik, koji autentična je slika Crkve, njezino najsavršenije ostvarenje i putokaz u hodnji kroz povijest spasenja upravljenoj prema eshatonu.
U Knjižnici ʺMarijeʺ, izdavača Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, objavljena je 2018. knjiga ʺMarija u riječi Benedikta XVI.ʺ Knjigu je preveo, uredio te predgovor napisao dr. Dinko Aračić, autor uvoda je fra Petar Lubina, urednik ʺMarijeʺ, a pogovor naslovljen ʺMarija u misli Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.ʺ napisala je doc. dr. sc. sestra Valerija Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Na ovitku knjige čitamo:
ʺBenedikt XVI. ocrtava Marijin lik u svjetlu evanđelja i povezuje ga s Kristom, a njezinu ulogu uključuje u sveukupno Božje otajstvo. Jedinstvena osoba u Božjem spasenjskom djelovanju i dijalogu s ljudima, Marija je paradigma vjerničkog odnosa prema Bogu, Crkvi i ljudskoj povijesti. Benediktov govor o Gospi dojmljiv je i sadržajan. Posjeduje moć intuicije i bogatstvo izričaja, nutarnju snagu srca. / Ova knjižica namijenjena je vjernicima kojima je Majka Isusova čvrst oslonac u životu, nada i povjerenje u Boga koji je ljubav i milosrđe. Dobro će doći i vjeroučiteljima, kako bi mladima prenijeli bit i sadržaj marijanskih blagdana, a navjestiteljima Božje riječi pomagalo je kako ispravno govoriti o Onoj koja je svijetu donijela Spasitelja.ʺ
Tomu kratkom opisu knjige i nagovoru na čitanje mogla bi se uputiti jedna zamjedba, nikako zamjerka. Naime, knjiga ʺMarija u riječi Benedikta XVI.ʺ nazvana je umanjenicom ʺknjižicaʺ. Skromnost je u većini slučajeva vrlina, ali ne uvijek, a to zasigurno nije kada se nekoj stvarnosti pridjeljuju neodgovarajući jezični izrazi. Dotično djelo, kojega je opseg nešto više od 200 stanica, zasigurno je po bibliotekarskim klasifikacijama – knjiga. A dubina i obuhvatnost njezina sadržaja, u njoj objedinjenih jedincatih, nenadvladivih i vječnih biblijskih i evanđeoskih istina, što ih je, k tome, čitateljstvu prenio i interpretirao jedan papa, uz sve velikan teologije druge polovice 20. i početka 21. stoljeća – doista se ne mogu izraziti umanjenicom, deminutivom. Na možebitni prigovor da i sama riječ ʺBiblijaʺ dospijeva od grčkoga ʺtà biblíaʺ, u doslovnom značenju ʹknjižiceʹ, ʹsveščićiʹ, valja unaprijed odgovoriti kako je riječ o informativnoj etimološkoj zanimljivosti koja u ovome tekstu i kontekstu nema nikakvu argumentacijsku snagu. Uostalom, nema sumnje da su kristijanizirani grčki izrazi nadišli i evanđeoskim istinama zakrilili svoja polazišna značenja. Uza sve to, nije zgorega napomenuti da se prema UNESCO-ovoj definiciji i klasifikaciji iz 1964., koja vrijedi i danas, knjige razlikuju od brošura po tome što obasežu 49 i više stranica. Dakle, knjiga ʺMarija u riječi Benedikta XVI.ʺ čak četverostruko premašuje tu donju granicu.
No vratimo se sadržaju knjige. Govoreći o blagdanu Navještenja Gospodinova – Blagovijesti, Benedikt XVI. razmatra i objašnjava:
ʺPrva riječ o kojoj bih želio zajedno s vama razmišljati je Anđelov pozdrav Mariji. U prijevodu Anđeo veli: ʹZdravo, Marijoʹ. No, u grčkom izvorniku ta riječ glasi ʹhaireʹ, što zapravo znači ʹveseli se, raduj seʹ. I tu je prva činjenica koja iznenađuje. Pozdrav koji su upotrebljavali Židovi bio je ʹšalomʹ, ʹmirʹ, dok je u grčkom svijetu glasio ʹhaireʹ, ʹraduj seʹ. Ušavši u Marijinu kuću, iznenađujuće je da Anđeo pozdravlja grčkim pozdravom: ʹhaireʹ, ʹraduj se, veseli seʹ. A Grci, kad su 40 godina kasnije čitali to evanđelje, mogli su prepoznati važnu poruku, naime, shvatiti da je s početkom Novoga zavjeta, na koji se poziva ovaj odlomak iz Evanđelja po Luki, nastupilo vrijeme otvaranja narodima svijeta, svemu narodu Božjem, koji odsada uključuje ne samo židovski narod, nego i cijeli svijet, sve narode. U tome grčkom pozdravu objavljuje se nova univerzalnost kraljevstva pravoga Davidova Sina.ʺ Papa Benedikt XVI. nadalje razjašnjava i ističe: ʺZapravo, prvi čin koji je Marija učinila nakon prihvaćanja Anđelove poruke bio je da žurno pohodi svoju rođakinju Elizabetu kako bi joj bila na usluzi (usp. Lk 1,39). Taj Djevičin čin bio je pothvat prave ljubavi, skroman i odvažan, potaknut vjerom u Božju riječ i unutarnjim djelovanjem Duha Svetoga. Tko ljubi, zaboravlja samoga sebe i stavlja se u službu svoga bližnjega. To neka bude pralik i uzor Crkve! Svaka crkvena zajednica, poput Majke Kristove, pozvana je prihvatiti potpunim raspoloženjem otajstvo Boga koji dolazi da se u njoj nastani i da je upućuje na putove ljubavi.ʺ
Knjiga ʺMarija u riječi Benedikta XVI.ʺ na posve osobit način govori o Djevici Mariji, službenici Riječi i uzoru radosne, evanđeoskom porukom ponesene vjere. Prevedena je iznimno dobro i vrlo lijepo, visokim stilskim osobitostima hrvatskoga jezika. Također treba reći da predgovor, uvod i pogovor zavrjeđuju svaku pohvalu. Naposljetku, knjigu zdušno preporučujem našemu katoličkom čitateljstvu.
