Cerca

Vatican News
Veliki četvrtak Veliki četvrtak 

O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Zahvalimo Bogu za današnje vrijeme u kojem nas je postavio za Kristove službenike i što nam pomaže da danas možemo razabrati ne samo nevolje, grijehe i slabosti u Crkvi i svijetu, nego što smo upravo danas svjedoci posebnog djelovanja Duha Svetoga u Crkvi

Vedran Šmitran - Zagreb

Danas na Veliki četvrtak, kad se Crkva spominje ustanove Svećeništva i Euharistije, ponajprije zahvalimo Bogu što smo svećenici, što smo pozvani po Božjoj ljubavi. Zahvalimo Bogu za današnje vrijeme u kojem nas je postavio za Kristove službenike i što nam pomaže da danas možemo razabrati ne samo nevolje, grijehe i slabosti u Crkvi i svijetu, nego što smo upravo danas svjedoci posebnog djelovanja Duha Svetoga u Crkvi – poručio je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, predvodeći danas u zagrebačkoj katedrali, u zajedništvu s pomoćnim biskupima i više od 200 svećenika, Svetu Misu posvete ulja.

U našoj suvremenosti upravo je krjepost vjernosti u krizi. Braćo svećenici, neka naša vjernost svećeničkim obećanjima, vjernost života u beženstvu i svetoj čistoći, bude primjer i uzor braći i sestrama u Crkvi – poručio je zagrebački nadbiskup okupljenim svećenicima, zaključivši kako je u Crkvi uvijek bilo grješnika, počevši od Jude Iškariotskoga, ali je Crkva ipak sveta jer je Krist neprestano posvećuje.

Bog koji posvećuje svoj narod, odnosno povijest blizine Boga i čovjeka središnja je misao i ovogodišnje uskrsne poruke zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Veliki tjedan i Sveto trodnevlje zorno pokazuju da je povijest Božjega spasenja povijest blizine Boga i čovjeka. To je povijest Božjega dara slobode u kojem čovjek čezne za Bogom, ali istodobno i povijest Božjega milosrđa, toga dara po kojem Bog traži i susreće čovjeka koji se od Njega udaljio gubeći pritom sebe sama – piše kardinal.

Ta Božja blizina, braćo i sestre, najpotrebnija nam je u Hrvatskoj. U njoj se, snagom proročkoga poslanja Crkve, usuđujem govoriti o nadi za hrvatski narod upravo u trenutcima kada se čini da smo slabi, da smo u mnogočemu stavljeni pred snagu koja ne računa s Bogom i bahato izruguje važnost Kristove blizine. U rječniku politike, gospodarstva, tehnologije nalaze se riječi o tome da je nešto neizbježno, nužno, jedino moguće, da nema alternative. Kao da nema prostora za preobraženi svijet u kojemu živi iskrenost, poštenje, ljubav.

Uskrs govori rječnikom u kojem Krist ulazi u borbu sa zlom što ga je čovjek izabrao, da oslobodi čovjeka preuzimajući u svojoj slobodi na sebe krivnju; da Bog vrati čovjeka u život, darujući mu svoj život. I toliko puta u patnjama ljudi čujemo kako se krivica pripisuje Bogu, proziva se njegova šutnja i zbog nje ga se odbacuje.

Za Isusove je učenice i učenike bilo najbolnije iskustvo Isusove smrti, jer je ostavljala ranu, gubitak njegove blizine. Ali vjera i ljubav nisu prestajale čuvati nadu te blizine. Čežnja za blizinom dovodi ih pod križ, ali i na grob, koji je u jutro uskrsnuća ostao prazan. U Kristovu uskrsnuću i pobjedi nad grijehom, u pobjedi nad udaljenošću od Boga, nalazi se naša vječnost. U tom daru pozvani smo druge darivati – noseći Božju blizinu. To možemo ne svojom snagom, nego tako da budemo blizu Bogu, da čujemo što nam govori, da osjetimo dodir njegova milosrđa.

Draga braćo i sestre, dok vam ovo pišem, u sebi već razmatram riječi koje su naši mladi izabrali za slogan Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati sljedeće godine u Zagrebu. Slogan ponavlja Marijine riječi: »Što god vam rekne, učinite!« Marija je Majka Božje blizine. Ona nas uči kako se radovati, kako trpjeti, kako darivati Božju blizinu u današnjoj kulturi udaljavanja i isključivanja. U vjeri u Krista Spasitelja nitko nije daleko. Zato vama u domovini i vama izvan nje bili u Gospodinu blagoslovljeni vazmeni blagdani. Sretan Uskrs! – zaključuje zagrebački nadbiskup u svojoj uskrsnoj poruci.

Povodom urušavanja dijela pariške katedrale Notre Dame uzrokovanog požarom, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u utorak (16. travnja) je izrazio solidarnost „s ljudima koji zbog toga supate, suosjećaju sa stanovnicima Pariza i Francuske, osobito s vjernicima koji su emotivno ili drugačije vezani uz njihovu divnu crkvu koju od milja zovu Naša Gospa“.

„Potresno je zaista bilo gledati urušavanje toga divnog spomenika koji nas je sve dirnuo u srce i zato sa svih strana stiže suosjećanje i podrška potresenom francuskom puku. I ja bih htio izraziti blizinu bratu, mons. Michelu Aupetitu, nadbiskupu Pariza, koji sigurno noćas nije ni spavao. Potresen tim događajem, kako će ‘normalno’ živjeti? Isto tako, htio bih izraziti suosjećanje i kolegi, predsjedniku Francuske biskupske konferencije biskupu Reimsa mons. Éricu de Moulins-Beauforu koji zbog toga potresnog događaja također supati sa svojim bratom, sa svim vjernicima i ljudima dobre volje, osobito onima koji vole kulturu. Raduje me da je svijet mobiliziran, da već sada najavljuju pomoć i da će crkva, nadamo se, biti obnovljena. Ali urušavanje je bilo uistinu potresno“ – rekao je nadbiskup Puljić, a prenijela IKA.

Biskupsko ređenje đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića potaknulo je uredništvo „Glasa Koncila“ da u uskrsnome broju u redovitome intervjuu ugosti samoga ređenika.

Budući da se ređenje slavi na dan “Emausa”, na Uskrsni ponedjeljak, razgovor s mons. Ćurićem dobrim je dijelom usredotočen na uskrsnu dimenziju biskupske službe. Tako sugovornik među ostalim kaže: “Biskupe na osobit način i nazivamo nasljednicima apostola. A apostoli su ponajprije svjedoci uskrsnih susreta. Ta mi se ‘apostolska’ dimenzija vjere i Crkve uvijek činila jako važnom (…) jer se naša kršćanska vjera ne utemeljuje prije svega na nekom misaonom sustavu, na pokladu ideja, načela, pravila ili običaja, nego su početak naše vjere događaji. Ono što se doista zbilo, ono o čemu netko, u ovom slučaju apostoli, osobno svjedoče te se to svjedočanstvo pretače u naš sadašnji doživljaj i prihvaćanje.”

Mons. Ćurić se u svjetlu vazmenoga otajstva u razgovoru osvrće i na druge teme, a nije zaboravio ni trenutno najveći problem Slavonije: “Očito je potrebno stvarati još više mogućnosti za radna mjesta, truditi se uspostaviti što jasniji i sigurniji sustav u kojem će osobito mladi ljudi osjetiti da imaju životnu perspektivu. To je veoma velika i teška zadaća pred političkim i društvenim strukturama. Tu problematiku, jasno, osjeća i njom se bavi i crkvena zajednica, ne zaboravljajući naglašavati i dimenziju ljubavi prema zavičaju i doprinosa njegovu boljitku. Čini se da današnji migracijski procesi očituju i neke nove, složenije utjecaje, određenu veću ‘dostupnost’ svijeta, ‘lakoću’ odlaska, pa će se i odgovori i rješenja trebati pronalaziti uvijek i s nekom novom, suvremenom komponentom” – poručio je novoimenovani đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. 

Ovdje poslušajte prilog: O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
18 travnja 2019, 18:32