Iz života Crkve u Hrvatskoj

Neno Kužina - Zagreb

Na devetu godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe 25. siječnja, Presvetu euharistiju  u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.  „Nadbiskup Ivan trudio se služiti evanđelju nade. U Augustinovom duhu te u duhu svoga gesla „Ljubiti Crkvu“ volio je Zadarsku nadbiskupiju. Nošen misijskim žarom svetoga apostola Pavla, čije obraćenje liturgija spominje na godišnjicu njegove smrti i nadbiskup Prenđa htio je „biti svima sve“, kako izvješćuju Djela apostolska“ rekao je mons. Puljić.

Povodom Dana života, koji se ove godine obilježava 3. veljače, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj dubrovački biskup Mate Uzinić predstavio je prigodnu poruku. Obilježavanje Dana života svima nam je prigoda da preispitamo svoju savjest: Kakvo je naše srce? Činimo li kompromise sa zlom? Pridonosimo li konkretno riječju, djelom i primjerom zaštiti života i dostojanstva nerođenog djeteta, bolesnih, starijih i umirućih osoba? U ispitu savjesti s tim pitanjima u odnosu na tek začeti život suočavaju se ponajprije žena – majka i muškarac – otac koji su za njega najodgovorniji. U svjetlu zakona ljubavi, oboje su pozvani slušati glas savjesti, ne dajući se zavesti nečovječnim zakonima i obmanjujućim glasovima, koji ugrožavaju život nezaštićenoga ljudskog bića, kojemu su oni, kao majka i otac, »najbliži bližnji«. Ništa im ne bi smjelo zamagliti svijest o tome da je tolika velika vrijednost ljudskog života i toliko neotuđivo pravo na život nerođenog djeteta, da se ni na koji način ne može, pravom nad vlastitim tijelom, opravdavati donošenje odluke o tome životu, koji je sam sebi svrha i koji se nikada ne može smatrati »svojinom« drugoga ljudskog bića.  Mi katolici smo, nastavlja biskup Uzinić, dodatno pozvani zapitati se jesu li naše obitelji svetišta života i prve škole ljubavi. Vrednujući sve ono dobro što se već čini u Crkvi, valja dati odgovor i na pitanje u kojoj su mjeri naše crkvene zajednice utočišta majkama i obiteljima u nevolji te mjesta solidarnosti za bolesne, nemoćne, stare i umiruće. Obraćenje na koje nas Krist poziva, a govor o savjesti je uvijek poziv na obraćenje, sastoji se u tome da činimo djela milosrđa, osobito najmanjima među nama. Stoga nastojmo iz dana u dan odgajati našu osobnu savjest u svjetlu zakona ljubavi koji nas potiče da gladne hranimo, žedne pojimo, strance primamo, gole odijevamo, a bolesnike i zatvorenike pohodimo, jer ćemo upravo po tom kriteriju biti na kraju vremena prosuđivani. Slušajući glas savjesti pozivamo sve da nam se pridruže u protivljenju donošenju zakona koji bi ozakonili namjerno prekidanje života nerođene djece, tih najnevinijih i najnezaštićenijih članova ljudske obitelji, jednako kao i onih koji bi ozakonili namjerno prekidanje života nemoćnih, bolesnih ili starih članova našega društva, čitamo u poruci biskupa Uzinića.

Pokop mons. Ivana Mustaća, župnika u Biogradu na moru, koji je preminuo  u 63. godini, u njegovoj rodnoj župi Rođenja BDM u Privlaci okupio je brojne svećenike i nepregledno mnoštvo vjernika iz Zadarske nadbiskupije, iz mnogih hrvatskih gradova i inozemstva.  Nepregledno mnoštvo svjedočilo je koliko je don Ivan bio svećenik koji je uistinu živio za narod koji mu je potvrdio koliko je bio omiljeni župnik i zaslužni, požrtvovni svećenik koji je bio djelitelj svetih otajstava vjere, evangelizator, katehist, pomagatelj mnogih u duhovnoj i materijalnoj potrebi. Nadbiskup Želimir Puljić rekao je da je pokojnik u svojoj oporuci napisao da je „uživao što je mogao biti službenik oltara. Dan prije svoje smrti, u nedjelju 20. siječnja, posljednji put sudjelovao je na euharistijskom slavlju, a u ponedjeljak, 21. siječnja već se pridružio nebeskom slavlju. „Bilo mi je lijepo i dirljivo čitati oporuku don Ivana koju je napisao 1. svibnja 2015. g. prije odlaska na operaciju srca. Tekst ispisan čitljivim rukopisom očituje i ‘čitljivost njegove duše’. Ta je oporuka kronologija njegova života i ispovijed svećenika koji je ‘bio sretan u svom zvanju’. Ta oporuka govori o svećeniku koji je volio povjerene mu ljude u župama gdje je pastoralno djelovao. Crkveni pokreti kao razne duhovne stvarnosti pomogli su mu ‘otkrivati lice Krista Spasitelja’“, rekao je zadarski nadbiskup, a prenijela HKM.

U povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta 27. siječnja, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije i Židovskog informativno-obrazovnog centra – Hatikva održan je 24. siječnja molitveno-komemorativni susret ispred zagrebačke katedrale. Počeo je hrvatskom himnom i psalmom „Ti si, Gospodine, baština moja“, u zajedničkoj izvedbi bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i članova židovske zajednice. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić naglasio je kako spomen i u židovstvu i u kršćanstvu na živ način povezuje prošlost i sadašnjost, jer, dok se spominjemo žrtava neljudskoga postupanja i pokušaja da se uništi židovski narod, susrećemo se s tajnom zla, ali ga ne gledamo samo u okvirima prošlosti, nego smo ga svjesni i u sadašnjosti. Ideologija rasizma, usmjerena protiv Boga i čovjeka, nastala je na neistini o čovjeku i o židovskom narodu, širila se mržnjom, do neizrecive mjere patnje, koju ni riječi ni slike ne mogu izraziti. Kardinal je rekao kako mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi. Upravo svjesni snage zla, u ovom spomenu stavljamo preda se vrjednote dobra, nesebičnosti i ljubavi. To je sustav vrijednosti koji mi, kršćani, dijelimo s našom starijom braćom, Židovima. Ovdje smo da bismo zajedno gradili uzajamno poštovanje i ljubav, na dobro našega hrvatskog društva i svega čovječanstva. Spomen-natpis Dana sjećanja na žrtve Holokausta stavili smo na pročelje zagrebačke katedrale, na njezin zvonik. Zvonik je znak povezanosti neba i zemlje, Gospodina i čovjeka, prolaznosti svijeta i vječnosti. Nedužne žrtve su nam poticaj da se brinemo za druge, osobito u okolnostima u kojima se širi neistina i mržnja. Neka ovo zajedništvo bude i ohrabrenje na putu, ne samo razgovora i prigodnih susreta katolika i židovskih vjernika, nego istinske pomoći, suradnje, prihvaćanja i ljubavi, riječi su zagrebačkog nadbiskupa.