Traži

Križ u Vukovaru Križ u Vukovaru 

Dvadesetsedma godišnjica stradanja Vukovara i Škabrnje

Nakon teških vremena rata, zalažemo se za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu

Marito Mihovi Letica - Zagreb

ʺVeseli se, tužna mati, / Padoše ti verli sini, / Ko junaci, ko Horvati, / Ljaše kervcu domovini!ʺ Tako glasi dvanaesta od ukupno četrnaest strofa pjesme ʺHorvatska domovinaʺ, koju napisao je Antun Mihanović te je prvi put objavio u književnome listu ʺDanicaʺ dana 14. ožujka 1835. Dvije početne i dvije završne strofe uzete su za predložak hrvatske himne ʺLijepa naša domovinoʺ, koju uglazbio je Josip Runjanin.

U trinaestoj i pretposljednjoj strofi Mihanović spominje rijeke Savu i Dunav: ʺTeci, Sava hitra, teci / Nit’ ti Dunaj silu gubi, / Kud li šumiš, světu reci: / Da svog’ doma Horvat ljubiʺ. Današnja himna ʺLijepa našaʺ doživjela je u odnosu na Mihanovićeve stihove stanovite dopune, izmjene i jezične prilagodbe: Savi i Dunavu pridružena je Drava, nakon toga i ʺsinje moreʺ, a riječ ʺdomʺ zamijenjena je riječju ʺnarodʺ.

Nama je važno uvidjeti da se u svim inačicama pjesme spominje rijeka Dunav. Posrijedi je druga po veličini europska rijeka, koja izvire na jugozapadu Njemačke te nakon gotovo tri tisuće kilometara dugoga toka uvire u Crno more. Dunav protječe kroz četiri glavna grada europskih država – Beč, Bratislavu, Budimpeštu i Beograd – a to su, uz izuzetak Bratislave, politička središta gdje se tijekom povijesti odlučivalo o načinu kako vladati Hrvatskom i držati je u pokornosti. Stoga Dunav ima za Hrvatsku i Hrvate osobito simboličko značenje: to je rijeka zajedništva i susreta, ali u isti mah i rijeka drugosti i razgraničenja. Pitanje granice na Dunavu odnosno uz Dunav, Hrvatska i Srbija još i danas nisu riješile. Dovoljno je prisjetiti se slučajeva Vukovarske i Šarengradske ade.

Prošle godine, kada je Hrvatska obilježavala 26. godišnjicu tragedije Vukovara i Škabrnje, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je 18. studenoga Vukovar, grad na Dunavu, te se nazočnomu mnoštvu i svekolikoj javnosti obratila govorom. ″Već su učinjeni neki koraci i već sam nekoliko puta kazala kako će puno vode proteći Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija mogu govoriti da su prijateljske države, ali to ne znači da ne možemo razgovarati″, rekla je uz ostalo tom prilikom predsjednica Grabar-Kitarović te dodala da je razgovor sa Srbijom nužan u cilju što bržega rješavanja otvorenih međudržavnih pitanja, posebice nestalih osoba.

I danas, godinu dana potom, kada Hrvatska s pijetetom obilježava 27. godišnjicu stradanja Vukovara i Škabrnje, pitanje poginulih i nestalih branitelja i civila jednako je bolno. Ne smijemo pritom zaboraviti ni muke i patnje koje su podnijeli preživjeli zatočenici srpskih zatvora i srbijanskih koncentracijskih logora, pri čemu posebno mjesto trebaju zauzimati silovane žene.

Vukovar je i danas živa rana na kolektivnom biću hrvatskoga naroda i njegove zemlje. Bitka za Vukovar ostat će u povijesti zapisana kao najveća i najkrvavija u Domovinskome ratu, vođena od kolovoza do studenoga 1991. godine. Tzv. Jugoslavenska narodna armija uz pomoć raznih srpskih paravojnih postrojba uspjela je nakon 87 dana slomiti junački i nadljudski otpor neusporedivo malobrojnih i slabije naoružanih hrvatskih branitelja. Dana 18. studenoga Vukovar je okupiran te su započele masovne likvidacije hrvatskih vojnika i civila. Tijekom opsade grad je u potpunosti razoren.

Prisjetimo se posljednjega javljanja legendarnoga vukovarskog izvjestitelja Siniše Glavaševića, kojega će nedugo potom na okrutan način usmrtiti na Ovčari: ʺSlika Vukovara u dvadeset drugom satu osamdeset sedmog dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris paljevine, pod nogama se osjete ostaci trupovlja, građevinskog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina.“ Tišina o kojoj govori Glavašević nadvila se nad gradom nakon brojnih smrti njegovih branitelja i civila te se ujedno nadavala kao uvertira u nove smrti, stradanja i patnje.

Dostupni podatci govore nam da je na području Vukovara dana 19. studenoga 1991. bilo 19.100 civila, 420 ranjenika i bolesnika bilo je na dan okupacije u vukovarskoj bolnici, broj branitelja Vukovara ni u jednom trenutku nije bio veći od 2.000, nasuprot 30.000 do 50.000 neprijateljskih vojnika. Nakon pada Vukovara više od 200 osoba, u dobi od 16 do 72 godine, mahom ranjenika iz vukovarske bolnice, ubijeno je na Ovčari. U obrani Vukovara poginulo je ukupno 879 branitelja, ranjeno ih je više od 770. Broj poginulih civila je 1624, a ranjenih oko 2.500. Još uvijek se traga za više od 1.500 osoba nestalih u Domovinskome ratu, od kojih je više od 650 s područja hrvatskoga Podunavlja. Neki drugi podatci govore o znatno većem broju poginulih hrvatskih vojnika, koji seže čak do 2.500. U svakom slučaju, brojevi su to koji jasno govore o tragičnome stradanju Vukovara – grada heroja. Žrtava Vukovara, ponosnoga grada na Dunavu koji je 1991. podnio žrtvu za slobodu domovine nam Hrvatske, imamo se vazda prisjećati sa zahvalnošću, pijetetom i kršćanskom vjerom u život vječni.

Što se tiče građevina, mjerodavni podatci govore da je 91 posto ukupnoga broja stanova na gradskom području uništeno ili oštećeno. Treba istaknuti da ratnih razaranja nisu bile pošteđene ni vukovarska bolnica, prepuna ranjenih branitelja i civila, ni crkve i drugi sakralni objekti. Crveni križ na krovu bolnice i križevi na crkvama nisu agresorima bili znakovi za objekte koji prema svim konvencijama ratovanja ne smiju biti smatrani vojnim ciljevima, nego naprotiv, upravo su ti križevi bivali metama na koje se sručila sva sila destruktivne mržnje prema svemu što je hrvatsko i katoličko.

Veliku simboličku i komemorativnu snagu nosi lik ranjenog Isusa iz Vukovara, oskvrnjenog mnogim gelerima, okljaštrenog – što ga je papa sv. Ivan Pavao II. dana 7. lipnja 2003. u Osijeku blagoslovio za vukovarsku crkvu sv. Filipa i Jakova.

Ovaj osvrt završavamo još i danas aktualnim i smjerokaznim riječima koje tada je izgovorio sveti papa Ivan Pavao II.:

ʺNakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još neizliječene rane, zalažemo se za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu, sve što zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, otvorenih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju.ʺ 

Ovdje poslušajte prilog: Dvadesetsedma godišnjica stradanja Vukovara i Škabrnje
18 studenoga 2018, 16:22