Cerca

Vatican News
Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo (Mk 10,8) Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo  (Vatican News)

Razmišljanje uz 27. nedjelju kroz liturgijsku godinu

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Alan Modrić - Rim

U ovome mjesecu listopadu svjedočiti ćemo održavanju nove skupštine Biskupske Sinode koja će promišljati o temi „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. Zanimljivo je primjetiti da poslije teme obitelji, o kojoj je razmišljala Sinoda na svojoj prijašnjoj skupštini, sada se odlučuje izravnije i ozbiljnije razmotriti položaj mladih u Crkvi i u današnjem svijetu koji je, nažalost, posebno osjetljiv i ugrožen zbog raznih kriza, kušnji, zlouporaba kojima su izloženi mladi ljudi. Ne treba nas čuditi vremenski slijed takvih tema jer kako će biti izgrađeni mladi, o kojima stariji kažu da na njima svijet ostaje, takve će biti i obitelji koje će oni u budućnosti osnivati. Ako su mladić i djevojka od svojih roditelja, učitelja i odgajatelja u bilo kojem smislu bili odgajani u vjeri, ljubavi i poštenju, onda će takve vrijednosti nositi u sebi cijeli život i prenositi ih na svoje obitelji. Ako su naprotiv bilo podučavani nevjeri, sebičnosti i nepoštenju, bilo svjesno bilo nesvjesno, ako su bili nepravedno ranjeni i iskorišteni od starijih, onda se nemojmo čuditi što se današnje obitelji i brakovi nalaze u ozbiljnoj krizi kada se u isto takvoj krizi nalaze sami mladi koji stupaju u takve brakove i zasnivaju takve obitelji. Ono što mlade najviše pokreće i dira u srce jest savršena ljubav koja se s uspjehom nosi sa svakom ranom, lošim odgojem i nepravdom. Mladi su, jednostavno rečeno, gladni Ljubavi, pisane s velikim „Lj“, a o takvoj ljubavi slušamo i u misnim čitanjima 27. nedjelje kroz godinu.

Prvo misno čitanje i odlomak Evanđelja su duboko povezani. Tako nam prvo čitanje donosi odlomak iz knjige Postanka u kojem je odnos muškarca i žene, temelj društva, iznesen u slici uzvišene bračne ljubavi, ljubavi muža prema svojoj ženi. Čovjek se na zemlji osjeća usamljen, pa Bog odlučuje stvoriti mu pomoć. Najprije Bog predočava čovjeku čar svemira i životinjskog carstva. I danas čovjek putem znanosti, tehnike i kulture prodire u tajne materije, prirode i energije, što je u prvom misnom čitanju oslikano riječima:”nadjenuti ime”.  Međutim, čovjek se i dalje osjeća usamljen i nepotpun i Bog mu dovodi ženu. Pojavom žene nestaje samoća. Bolovi, radosti, tjeskobe, mučna pitanja prenose se u srce drugog stvorenja, ali koje je “pomoć kao što je on”. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu, koja neće prestati odjekivati kroz prostor i vrijeme:”Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega! Ženom neka se zove, od Čovjeka kada je uzeta!” U hebrejskom muž i žena su ista riječ u muškom i ženskom rodu. Među njima stvara se zajedništvo, jedinstvo tako duboko da postaju “jedno tijelo”. Stvarajući ženu, Bog uzima od čovjeka “rebro” da označi veličinu i dostojanstvo žene, ravnopravnost i istu narav. Ako ovaj međusobni odnos muža i žene napukne, prestane razgovor, sporazumijevanja i ljubav, i čovjek se vraća u svoju osamljenost, a s njome pada u patnju i otuđenost koja rađa mnogim zlima.

Markovo evanđelje koje slušamo na 27. nedjelju kroz godinu donosi nam teologiju ženidbe i dijete kao subjekt pouke starijima. Farizeji dolaze Isusu da ga kušaju u veoma složenom pitanju, o kojem se židovske škole u tim vremenima među sobom razilaze, kako, naime, shvatiti rastavu braka. Isus se ne poziva na razna tumačenja, nego na temeljnu normu u stvaranju:”Muško i žensko stvori ih… i dvoje njih bit će jedno tijelo.” Isus se poziva na idealni naum Božji, po kojem treba mjeriti i vrednovati kršćanski brak. Ideal ukazuje na posvemašnje darivanje koje ne može biti raskinuto zapovijeđu, pa bila to i Mojsijeva zapovijed. Isus ističe neraskidivost braka što znači slobodu i puninu ljubavi, i u takvom braku dijete se prihvaća kao dar ljubavi, dar Boga, kao samoga Isusa Krista koji u djetetu poučava starije kako treba prihvatiti Kraljevstvo Božje u poniznosti, otvorenosti, ljubavi.

Kakvu poruku mladi čovjek može naći u Riječi Božjoj koju možemo čuti ove nedjelje? Ako djevojka i mladić žele naći svoje potpuno uzajamno ostvarenje u braku i zajedničkoj obitelji, moraju svoj odnos izgrađivati na temeljima i idealima koje je Bog ugradio u samu prirodu, a to je potpuna vjernost jedno drugome, spremnost na žrtvu i odricanje kako bi brak i obitelj napredovali i rasli. Istina je, te dvije osnovne institucije u koje stupa jedan par, biti će izložene udarcima i krizama, ali ako se nih dvoje uzdaju u Boga i njegovu milost, onda će premostiti sve prepreke na koje će naići u zajedničkome životu. Osim toga, trebaju prihvatiti i dar života u obliku djece po kojima postaju najsličniji Ocu Stvoritelju, i po kojima taj isti Otac podučava svakog roditelja, učitelja i odgajatelja da su djeca najveće blago našega ljudskoga roda i da moraju biti zbrinuta i zaštićena onom skrbi kojom ih obuhvaća Gospodin Isus Krist. Njemu kao i Nebeskoj Majci Mariji, kojoj se na poseban način utječemo u mjesecu listopadu, povjerimo djecu i mlade u njihovoj izgradnji i sazrijevanju. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 27. nedjelju kroz liturgijsku godinu
06 listopada 2018, 18:54