O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Komisija Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ jučer je javnosti predstavila Izjavu o pravnoj, radnoj i socijalnoj sigurnosti kao jamstvu dostojanstva čovjeka u hrvatskome društvu.

U uvodnome dijelu Izjave Komisija ističe da odgovornost za postizanje općega dobra, osim pojedinim osobama, pripada prije svega državi jer je skrb za opće dobro razlog postojanja političke vlasti iz čega proizlazi da je država u službi građana koji su joj, kroz ustavni poredak, ustupili dio svoga suvereniteta. Stoga oni koji vode državu moraju biti u službi svih građana i skrbiti se o njihovim različitim potrebama, uključujući i jednu od temeljnih ljudskih potreba – onom za sigurnošću. Svjedoci smo, nažalost, obrnuta procesa, koji kao da sugerira da su građani u službi države, a ne obratno. Takav sustav (...) u kojemu politika prestaje biti idealom služenja općemu dobru i postaje sredstvo za podilaženje partikularnim interesima ima niz negativnih posljedica, među kojima je svakako najvažnija nesigurnost građana koja se ponajprije ogleda na tri ključne i međusobno usko povezane razine: pravna, radna i socijalna.

Preduvjet ostvarivanja pravne sigurnosti (...) jest istinska trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Promatrajući našu stvarnost iz te perspektive, istinska trodioba vlasti, kao isključivo jamstvo različitih oblika sigurnosti građana, u Republici Hrvatskoj još nije na razini na kojoj bi trebala biti. Zakonodavac intervenira u pravni poredak, pa i onda kad to nije apsolutno nužno te učestale izmjene zakona (...) dovode do pravnoga kaosa zbog neusklađenosti ili čak izravne suprotnosti pojedinih dijelova pravnoga sustava. Osim toga, nerijetko su zakoni lišeni elementarne pravednosti, a kada se zakonodavac i poziva na pravednost, populistički zanemaruje temeljna pravna načela na kojima se izgrađuje pravna sigurnost (npr. zabrana retroaktivnosti). Stoga je teško oteti se dojmu da su brojni zakoni doneseni ne radi ostvarivanja općega dobra, nego radi partikularnih interesa pojedinih profesionalnih ili inih skupina – upozorava Komisija, upozoravajući ujedno i na zanemarivanje načela razmjernosti: U državi vladavine prava nije opravdano da lakše povrede zakona budu strože sankcionirane od težih. Nije pravedno, a niti u skladu s načelom razmjernosti, ovršiti imovinu zbog manjega duga, uz istodobno toleriranje i davanje poreznih i inih povlastica velikim dužnicima.

Glede radne i socijalne sigurnosti Komisija upozorava kako je u Hrvatskoj previše primjera koji sugeriraju sustavne razmjere nepoštivanja prava na rad i slobode rada i koji svjedoče o kršenju dostojanstva čovjeka radnika. Sigurnost radnih mjesta, ponajprije u privatnom i tzv. realnom sektoru, ugrožena je zbog neodgovornosti poslodavaca, raširenoga mentaliteta grabežljivoga (predatorskoga) kapitalizma i neodgovarajuće zaštite prava radnika. Sindikati, koji bi se trebali učinkovito skrbiti za prava radnika, zbog razjedinjenosti i rascjepkanosti gube u hrvatskom društvu svoju prijeko potrebnu ulogu istinskih boraca za prava radnika i rada. Među građanima prevladava percepcija da zbog određenih interesa, više ili manje prikriveno, pristaju na kompromise s političkim elitama, na štetu prava i interesa radnika. Ovomu vremenu i hrvatskomu društvu trebaju snažne sindikalne organizacije koje će biti kadre boriti se s nemilosrdnim i nepravednim oblicima stjecanja kapitala koji ide na štetu radnika i rada – ističe se u Izjavi, uz napomenu da kritiku zaslužuje i porezni sustav koji demotivira rad – proizvodni, administrativni, kreativni. Veća porezna opterećenja za one koji rade i zarađuju više potiču niz negativnih trendova, uključujući i iseljavanje visokoobrazovanih kadrova. S druge stane, tako prikupljeni proračunski prihodi nisu usmjereni ponajprije prema javnim uslugama i politikama, kao i stvaranju novih vrijednosti, nego u velikoj mjeri služe održavanju velikoga i slabo učinkovitoga i, još uvijek, nereformiranoga aparata javne i državne uprave.

Komisija također podsjeća kako nas povijest i iskustvo uči da je apsolutna sigurnost iluzija. Svijet u kojem živimo bremenit je rizicima i izazovima te se ni od jedne vlasti ne može očekivati potpuno isključenje življenja u granicama rizika. Međutim, prioritet svake razumne vlasti mora biti smanjivanje razine nesigurnosti, čak i one potencijalne, na što manju mjeru (...). Sigurnost sama po sebi nije svrha, nego temeljni uvjet za potpuno ostvarenje čovjekove slobode, kako u radnom i socijalnom, tako i u obiteljskom i vjerskom području života. Nesigurnost je u tom smislu predvorje neslobode jer potiče različite oblike ovisnosti, podaništva i frustracije.

Stoga Komisija, u skladu sa svojim poslanjem promicanja »pravde i mira« na temeljima socijalnoga nauka Katoličke Crkve, poziva sve odgovorne u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti da svojim aktivnim postupanjem pridonesu otklanjanju naznačenih pravnih, radnih i sigurnosnih problema. Svima je, naime, u interesu učinkovita pravna država, poštivanje trodiobe vlasti i ustavnih prava građana. Jer, samo na taj način može se pospješiti opće ili zajedničko dobro te ostvarivati pravna, radna i socijalna sigurnost koja će, u suvremenom hrvatskom društvu, svakomu čovjeku i obitelji jamčiti dostojan, pravedan i siguran život – zaključuje se u Izjavi koju potpisuje predsjednik Komisije HBK „Iustitia et pax“ đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Gostujući jučer u emisiji Aktualno Hrvatskoga katoličkog radija, nadbiskup Hranić je istaknuo: Na sastavljanje Izjave potaknulo nas je ono što nam ljudi govore i na što se žale. Inače je zadaća Komisije da kritičkim okom promatra društvenu stvarnost, da sluša ljude na terenu, da prati problematiku s kojom se susreću, i to Isusovim očima i srcem, te da bude glas onih koji si ne mogu pomoći.

U kapeli Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. u Rijeci prošloga je ponedjeljka (22. listopada) svečanom Euharistijom proslavljen blagdan ovoga svetog Pape. Svetu Misu predslavio je riječki nadbiskup Ivan Devčić koji se ovom prigodom prisjetio milosnih dana boravka Ivana Pavla II. u našoj Domovini, osobito u Rijeci, u lipnju 2003. godine. Zadivljujuće je koliko nas je Papa volio, brinuo se i zalagao za nas. On ima svoje časno mjesto ne samo u povijesti Rimokatoličke Crkve, povijesti Europe i svijeta, nego i u našoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti – istaknuo je nadbiskup Devčić.