Razmišljanje o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije

Ivica Hadaš - Vatikan

Potaknuti današnjim liturgijskim čitanjima molimo Boga da blagdan rođenja Blažene Djevice Marije poveća mir u našim srcima. To je blagdan koji nam mora pomoći da u nama raste mir, jer nam govori o ljubavi Božjoj prema nama.

Znamo da jedino Blažena Djevica Marija i sveti Ivan Krstitelj u liturgijskom kalendaru imaju slavlje svojega rođenja i slavlje odlaska s ovoga svijeta. Ostale svece slavimo jednim slavljem, redovito samo na dan njihove smrti.

Rođenje Blažene Djevice Marije koje, dakle, danas slavimo, znak je da je Bog pripravio za nas spasenje, pripravio je tijelo i dušu Isusove Majke, koja je i naša majka, upravo da nam bude znak. Sveti Pavao u poslanici Rimljanima (8,29) piše: „Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina Njegova te da On bude prvorođenac među mnogom braćom“. To je osobito istina za Presvetu Djevicu Mariju koja je predodređena da bude stvorena na sliku Sina Božjega i konačno svojega Sina. Marija je prva predodređena, izabrana, opravdana i proslavljena. Bog je unaprijed pripremio sve stvari da grješno čovječanstvo dobije Majku i da bude otkupljeno. Sveti Pavao također piše: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Možemo reći da je Bog stvarao sve generacije ljudi imajući viziju Marijina i Isusova rođenja, te je unutar svega toga djelovao nadnaravnim sredstvima. Kad se prisjetimo Marijinog rođenja, vidimo da postoji u njem naravni i nadnaravni dio, i jedan i drugi imaju veliku važnost. Generacije i generacije ljudi, možemo reći, generacije grješnika, Bog vodi prema rođenju Marije i Isusa koji otvaraju novu stranicu ljudske povijesti i općenito novost života.

Zapisan je dan kada smo se rodili. No, nitko ne može zapisati kada smo počeli živjeti u utrobi svoje majke. Ne znamo, zapravo, ni kada je Blažena Djevica Marija rođena. Unatoč tomu, slavimo njezin rođendan blagdanom koji se pučki zove Mala Gospa. Dovršenje njezina zemaljskog života i poslanja koje je ostvareno u božanskom daru uznesenja na nebo, nazivamo pak Velika Gospa. Dakle, „Mala Gospa“ je početak Marijina izabranja i poslanja, a „Velika Gospa“ je svetkovina izvršene zadaće Majke, Suputnice i Supatnice pod križem Sina Isusa Krista.

Vjerujemo da je Marijina svetost, nakon one Kristove, bila najsavršenija. Božju svetost doživljavamo kao duboku tajnu. Ipak, ako pokušamo uočiti Marijinu poniznost, njezinu skrovitost, njezino siromaštvo, njezino povlačenje u tišinu, njezinu samoću, to je put da je upoznamo, a upoznati je znači naći mudrost. Njezina svetost je šutnja u kojoj se samo Krista može čuti.

U razmatranju o Presvetoj Djevici Mariji otkrivamo Božju veličinu i Njegov plan ljubavi. Marijina je najveća slava: nemati ništa od onoga „JA“ koje se toliko želi isticati i hvaliti.

Marija nije nikada postavila bilo kakvu smetnju Božjem milosrđu, nije se ni na kakav način opirala Njegovoj ljubavi i Njegovoj volji. Zato je od Njega primila više nego ijedno drugo ljudsko biće. Bog je, naime, u njoj htio savršeno izvršiti svoju volju. Stoga je među svim svetima savršeno najsiromašnija, savršeno najskrovitija, jedina koja apsolutno „nema ništa“ i zbog toga nam može na najpotpuniji način posredovati milost Boga koji je beskrajna darežljivost.

Sve što govorimo o Mariji kao Isusovoj Majci, sve što s njom slavimo, utemeljeno je na Božjem naumu da ona bude Majka Njegovu Sinu koji iako Bog, postaje čovjekom kao mi; rađa ga žena ljudskoga roda. Tako je i s njezinim rođenjem. Marija je začeta i rođena kao i svi mi. Ali, potrebno je spoznati i prihvatiti uzvišenu istinu da se Marija u svom začeću, po ljubavi svojih roditelja Ane i Joakima, razlikuje od nas po posebnoj Božjoj odredbi: Njezino je začeće razlikuje od nas po tome što je ona začeta i rođena „puna milosti“. U začeću je bila izuzeta od Adamova grijeha, od istočnoga grijeha koji je izvor svih nevolja koje proživljavamo u svom životu i u ljudskoj povijesti. To uzvišeno otajstvo slavimo u svetkovini Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Marija je začeta kao i mi, rođena kao i mi, ali je došla na svijet natopljena milošću Božjom, bogata u začeću i rođenju božanskim životom, te slobodna od grijeha. Bog je tako odredio da majka Njegovoga Sina, Isusa Krista, mora biti sveta kao prvi Adam; mora biti sveta kako bi mogla začeti i roditi Božjega Sina. Bezgrešno začeće ne znači ništa drugo nego da je majka Marija od začeća bila puna milosti, puna Božjega života, jednostavno bezgrešna i obdarena darom božanskoga života.

Mi nismo začeti tako, niti se rađamo tako. Ne rađamo se kao Marija, zato nam je potrebna pomoć patnje, smrti i uskrsnuća njezina Sina kako bismo stekli milost koju je Marija imala u svom začeću, u svom rođenju, u svom životu i svojoj zadaći Majke Gospodinove. Ono što je Marija dobila po posebnoj naklonosti Božjoj, mi dobivamo u sakramentima. Moramo se krstiti u Kristovu smrt da bismo dobili istu milost koju je Marija dobila u svom začeću.

Papa Franjo neprestano ističe da osoba mora biti u središtu zbivanja. Zato se trebamo pitati što nam danas može reći blagdan Rođenja Majke Isusove? Taj nam blagdan govori kako je svaki čovjek snagom krštenja postao ravnopravan Mariji. Ona je već u začeću bila puna milosti, a krštenici su tu puninu milosti zadobili. Primili su isti božanski život koji je Marija imala čim je u utrobi majke počela živjeti. Milost krštenja izjednačuje nas s majkom Marijom, dobili smo istu milost kojom ju je anđeo Gabrijel pozdravio: „Zdravo, Marijo milosti puna!“ Kada ju mi krštenici tako pozdravljamo, pozdravljamo i jedni druge, jer smo puni Božjega života.

Današnji nam blagdan posvješćuje da je Marijin Sin naš brat koji nas bogati svojim božanskim životom. No, treba se također pitati: s koliko su brige roditelji Joakim i Ana prihvatili dijete koje će biti majka Sina Božjega? S koliko su brige, nadalje, Marija i Josip prihvatili odgovornost za Sina Božjega? Kakva je odgovornost roditelja prema darovanoj im djeci? Kakva je odgovornost čitavoga društva i čitave Crkve za ta mlada stvorenja koja su bez njihovog pitanja došla na svijet i pred kojima je životno poslanje. Tko tu djecu uči? Tko im govori? Od koga su naučili zlo koje čine? Što svojim životom nudimo djeci i mladima? Da bismo odgojili mlade, trebamo najprije preodgojiti odrasle.

Blagdan Marijina rođenja snažna je opomena roditeljima, obiteljima, opomena vjeroučiteljima, opomena cijeloj Crkvi, da djecu prihvatimo kao što su sveti roditelji Ana i Joakim prihvatili Mariju i kao što su Marija i Josip prihvatili brigu za Isusa Krista i za Njegovo poslanje u svijetu.