Beta verzija

Cerca

Vatican News
Pšenično klasje Pšenično klasje  (Pavlofox)

Razmišljanje o misnim čitanjima 11. nedjelje kroz godinu

Božje skrovito kraljevanje

Niko Bilić - Zagreb

Lagan val modroga mora, dok ga vatrena sunčana kruglja na zalasku uzvišeno obasjava, plijeni pogled i smiruje ubrzanu dušu. Naš prelijepi plavi Jadran privlači mnoštvo, silan svijet iz gotovo svih krajeva dolazi u potrazi za odmorom. Koja je to divna zgoda da i pravu duhovnu hranu potražimo! Je li slično bilo dok je Učitelj u Galileji poučavao uz more? Iz lađe, piše Evanđelje na početku poglavlja (Mk 4,1). A silno mnoštvo slušalo je. Iskoristimo i mi ovo ljeto 2018. koliko god možemo! Dok se tijelo krijepi počinkom, duša neka se hrani smirenim, krepkim promatranjem Božjega kraljevanja.

Krasota Božje prirode sama za se već govori. I upravo o tome sveti Učitelj Isus progovara, nudeći prikladnu sliku u dragim tajnama prirode da uočimo kako to Bog kraljuje. Čemu je nalik Božje kraljevstvo? Kakvom se usporedbom može opisati? (Mk 4,30) – pita Gospodin i daje poznate odgovore o sjemenu koje samo raste  (4,26) i sićušnom zrnu koje postaje golema biljka (4,31).

Ova Božja riječ budi u nama novo poštovanje prema ljudima koji žive i rade na selu, prijateljuju i boj bojuju s prirodom. Sjećamo se onog prvog nacrta Stvoriteljeva da čovjek obrađuje zemlju (Post 2,5), da opslužuje i čuva vrt Gospodnji (Post 2,15), da bude dobar gospodar (Post 1,26), vjeran i razuman upravitelj (Lk 12,42). S posebnom pažnjom mislimo iznova na velik programatski spis pape Franje: "Laudato si". Jesmo li ga već pročitali i k srcu uzeli? Sam ga je Sveti Otac prije tjedan dana ponovno ponudio kao velik program moćnim ljudima svijeta koji se brinu za izvore energije, a okupiše se u Vječnomu gradu. Hrvatska pak u velikoj Europskoj uniji s radošću i zahvalno gleda na našu eurozastupnicu gospođu Marijanu Petir, koja se već prije u našemu Saboru bila proslavila, a sada se, uz brojne aktivnosti, ustrajno i svesrdno zalaže upravo za život sela, čuvajući korijene drevne hrvatske stranke. Živi je primjer kako i u politici biti svjedokinja Evanđelja koje ustrajno nudi prokušana rješenja i daje odgovore; i danas kad je kršćanstvo na nerazumljiv, zaista sotonski način najprogonjenija vjera. Bog na svoj otajstven način kraljuje.

Jedino s Kristom Europa će imati svoje izvorno lijepo lice koje Bog daje. Jedino na kršćanskim korijenima moći će u isti mah i čuvati svoje jasne granice i spremno poslušati papu Franju, pružajući gostoljubivu ruku pomoćnicu nevoljnima. Je li upozorenje Potpredsjednika Sjedinjenih država novo ohrabrenje da se pouzdanije obratimo Isusu Spasitelju? Poručio je da propovjedaonice nisu ništa manje važne za svijet od Predsjednikove ili njegove govornice. Svakako, dobri papa Franjo prošloga nas je tjedna pozvao da se molimo za plodan susret dvojice oprečnih političkih čelnika. I evo, došla je nova nada.

Gospodin, da bi progovorio o Božjemu kraljevstvu, redovito uzima sliku čovjeka. Bez usporedbe nije im zborio – ističe Evanđelje (Mk 4,34). Tako je to i ovaj put. Čovjek za sjetve, sijač koji sije sjeme, polazište je Gospodinova tumačenja. Čovjek kao usporedba za kraljevstvo Božje iznova nas podsjeća na osnovno svojstvo Svetoga pisma: to je Božji govor sročen ljudskim jezikom. Vječna Riječ – Logos – daje nam se onako kako već možemo slušati (Mk 4,33). Odatle radosna i važna zadaća za mene skromno ali jasno svojim slabašnim riječima pozvati vas, cijenjeni slušatelji, na novo promatranje Božje objave. Neka se duša napije na božanskom izvoru. Iskoristimo povlašteno mjesto na kojem dobri Učitelj svojim učenicima u bliskom otvorenom razgovoru sve tajnovite usporedbe razrješuje (usp. Mk 4,34)!

Klas, prepun zrnja, poznat nam je iz druge pouke o pšeničnom zrnu koje padne na zemlju i onda umre da bi donijelo silan, bogat rod. Gospodin Isus opisuje put kojim će on sam ostvariti onu pra-zapovijed koju Bog kao blagoslov daje, pozivljući nas da budemo plodni, da donosimo rod (Post 1,28). Naš Gospodin i Učitelj svojim vlastitim životom dao nam je primjer kako to Bog kraljuje. Otac nebeski slavnim je uskrsnućem dao blažen odgovor na tjeskoban upit s križa: "Zašto si me ostavio?" (Mk 15,34). I, evo, pod vodstvom pape Franje, Crkva Isusova, obilat rod iz Kristova zrna koje je palo i umrlo, živi već u svom trećem tisućljeću.

Ovaj put, međutim, u Gospodinovoj pouci u središtu je dojam kako zemlja sama od sebe donosi plod. Svatko tko je u vrtu, ili na polju, ili u vlastitom stanu sadio cvijet, povrće, usjeve, zna o čemu je riječ. Koja je radosti vidjeti kako nova biljka raste! Nikne, klija, izrasta nježna stabljika, zelen listić izvija, i evo nešto novo pupa, cvjeta, buja! Samo od sebe. Izvorni biblijski jezik rabi riječ koju dobro poznamo: αὐτομάτη stoji na grčkom. Ali starozavjetni prorok razjašnjava i ne ostavlja nas na površnom gledanju: Bog uzima mladicu i sadi je – zapisuje Ezekiel (Ez 17,22); Gospodin je rekao, on će i učiniti (17,24).

Isus nas svojim Evanđeljem danas poziva da ozbiljno, dubinski, s poštovanjem promotrimo i prihvatimo djelovanje Oca nebeskoga. Oslobađa nas od pritiska koji nam stvara naš nagon da sve moramo svojim silama, oslobađa nas od pritiska koji nam stvara i suvremeni svijet, tražeći od svakoga da se probije i nametne svojim metodama i svojom borbom, da izgradi svoje kraljevstvo. Ono što nam je Božja ruka podarila na prvom je mjestu, vrijedno je prije svega ostaloga što slijedi. Na ljetnom odmoru to posebice možemo otkriti. Srce mi kuca ne od moje volje, snage ili mara. Dišem. Živim. Gospodinov je to dar, poziv na radosnu zahvalnost.

Bolne duše gledamo kako u domovini najviše državne institucije same pred svojim narodom – izvorom i nositeljem suvereniteta u demokraciji – ruše povjerenje koje su uživale. Upravo zato evanđeoski nauk o tome kako Bog kraljuje iznova nas privlači, budi poštovanje, pruža novo ufanje i daje oslonac. U Kristu je snaga za slogu cijeloga naroda i za priznavanje temelja domovine. Kristov pogled prepoznaje kako se to Božji narod u izravnoj demokraciji trudi za pravedniji sustav vlasti, za slobodu od političke trgovine ljudima, laži, izokretanja i vrijeđanja, i od nametanja razorne ideologije izvana. Zar nisu same prirodne ljepote i silna bogatstva, koja nam je Bog podario baš ovdje, dovoljan razlog da s Božjom pomoći ostavimo korumpiranost srca, svaku pokvarenost i pošteno se založimo za život, za obitelj, za zajedničko dobro sviju nas!?

S pravom Apostol upozorava i na konačan Božji sud koji prorok najavljuje (Ez 17,24): Ako sam u ovome smrtnom tijelu bio ponizan, priznavao koliko sam malen, prihvaćao skromno mjesto poput kakva niska drveta, na sudištu Kristovu (2 Kor 5,10) bjelodano će se očitovati kako me Bog u svojem milosrđu uzvisio. Ako sam pak oholo sama sebe uzvisivao i "pravio se važan", pravedni sud Isusov pokazat će kako me sam Gospodin s pravom ponizuje.

U istinskom biblijskom duhu Gospodin našu pozornost usmjerava na ono maleno, neznatno, na mrvicu koju bismo gotovo po strani ostavili, a tako je vrijedna. Odmah nam na um padaju oni preostali ulomci nakon što je Isus čudesno umnožio kruh. Prikupilo ih se toliko da – s dvanaest (Mk 6,43), odnosno sedam košara (8,8) – nova gozba može početi. Isti prorok Ezekiel najavio je već: Gospodin će uzeti tek malu grančicu s cedrova vrha (Ez 17, 22), ali kad je zasadi, razgranat će se i donijeti plod (17,23). Od nejake, sitne mladice nastat će veličanstveni cedar. I to na najvišoj gori. Dok ljetno sunce žeže, najbolje ćemo shvatiti kako je ugodno i blaženo kad ptice u sjeni toga drva nalaze zaklon, zaštićene svijaju gnijezdo. O tome Učitelj Isus govori kad ocrtava velike grane i njihovu sjenu, a sve iz sitnoga sjemena (Mk 4,32).

Božje vladanje skromno je i skrovito, ali presudno, odlučno. Dana nam je milost da se, čim plod dopusti, latimo srpa (usp. Mk 4,29), jer eto velike žetve u koju nas gospodar šalje kao radnike (usp. Mt 9,38; Lk 10,2). Već zriju zlatni klasovi i Gospodin nas šalje žeti ono oko čega se nismo trudili (usp. Iv 4,38). Euharistija koju Crkva slavi ove nedjelje otkriva svoj puni identitet kao zahvalna žrtva. A radosna vijest ohrabruje nas da velikodušno dadnemo Bogu svoj prinos pa bio on naoko i posve sićušno, jedva vidljivo zrnce. Tako ćemo doći do vrijednih plodova koji ostaju.

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o misnim čitanjima 11. nedjelje kroz godinu
16 lipnja 2018, 17:47