Povjesničari i stručnjaci o počecima Crkve. P. Ardura: prečesto smo ignorirali rani razvoj Crkve

Okrećemo svoj pogled u prošlost kako bismo ispitali razvoj kršćanstva, i to ne samo u mediteranskim područjima. Upravo je s tom perspektivom započela konferencija u Vatikanu, na programu od 27. do 29. listopada, koja u naslovu ukazuje i na metodu: "Istraživanje povijesti ranih stoljeća Crkve". To je zapravo metoda povijesnog istraživanja kojoj je cilj prikupiti i ispitati elemente, pa i one divergentne, u svjetlu novijih nedavnih saznanja. Usredotočenost konferencije je na počecima kršćanstva, u razdobljima povijesti u kojima je sjeme evanđelja izniklo iz krvi mučenika. Konferencija koju organizira Papinski odbor za povijesne znanosti u suradnji s Katoličkim sveučilištem u Lyonu predstavljena je u Tiskovnom uredu Svete Stolice.

Predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti, p. Bernard Ardura, istaknuo je u razgovoru za Vatican News da su se željeli odazvati pozivu pape Franje, raditi sa znanstvenicima iz svih znanstvenih krugova, iz najrazličitijih kulturnih osjetljivosti i iz najrazličitijih historiografskih pristupa. Nećemo donositi sigurne zaključke, koji se nameću, nego želimo dati prostor istraživačima koji su stekli znanja u različitim disciplinama. Postoji vizija povijesti Crkve – rekao je p. Ardura – koja ne može zanemariti činjenicu da je Crkva u koju vjerujemo potpomognuta Duhom Svetim. S p. Ardurom razgovarao je Amedeo Lomonaco.

Padre Ardura, kakav doprinos ta konferencija može dati historiografiji ranih stoljeća Crkve?

Još uvijek postoje neke točke koje valja istražiti. Na primjer, imamo arheološka otkrića. Tu su i studije o književnim tekstovima koje do sada nisu bile rasprostranjene. Stavljajući sve te elemente zajedno, možemo dobiti predodžbu o prisutnosti kršćana u prvim stoljećima povijesti Crkve.

Prva stoljeća povijesti Crkve također su stoljeća progona, Crkve mučenice. Možemo li reći da su ti korijeni i autentična budućnost Crkve?

Svakako, jer ako postoji razvoj u povijesti Crkve, njezina bit i njezini elementi uvijek ostaju isti. Na Drugom vatikanskom koncilu, u konstituciji Lumen Gentium, imamo tvrdnju da mučeništva "Crkvi nikada neće nedostajati" jer je ono "najviši dokaz ljubavi".

Kršćanstvo je upravo bilo sjeme koje je niknulo, i u krvi, najprije među periferijama, a potom i u srcu Rimskog Carstva. Crkva je od svog nastanka imala misijsku i univerzalnu dimenziju...

Da, jer je Isus poslao svoje učenike po cijelom svijetu da naviještaju evanđelje, Radosnu vijest našeg otkupljenja. Ljubljeni smo od našeg Boga Oca koji nas čeka u svom vječnom domu.

P. Ardura, koje pouke možemo izvući proučavajući sukob između kršćana i pogana, koji se razvijao i u dramatičnim kontekstima u ranim stoljećima Crkve?

Promjena je došla kroz razmjenu, obostrano upoznavanje. Često naše suprotnosti proizlaze jednostavno iz neznanja. To je ono što konferencija namjerava razviti i predložiti. Prečesto smo ignorirali razvoj početka Crkve. A onda nam znanosti, koje nazivamo pomoćnima i koje pomažu razumjeti neke elemente razvoja povijesti, pomažu razumjeti kako se evanđelje proširilo ne samo u mediteranskom bazenu. Proširilo se također na Istok i Daleki istok.

Posljednjih desetljeća stečeno je novo znanje o podrijetlu kršćanstva...

Znanja stečena u posljednjih dvadesetak godina iz područja arheologije i ona prisutna u književnim tekstovima posebno su sofisticirane analize.

(Vatican news – al – bj)