Nelson Mandela: Biti slobodan znači živjeti u svijetu u kojem se poštuje sloboda drugoga
Amedeo Lomonaco - Vatikan; Zrinka Makaj - Split
Biti slobodan ne znači biti slobodan od okova, nego živjeti u svijetu u kojem ćemo poštovati i isticati slobodu drugoga. Nitko nije rođen ni kao rob, ni kao gospodin, ni da bi živio u siromaštvu, nego smo svi rođeni da bismo živjeli kao braća. To su riječi Nelsona Mandele, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1993. godine, koje obilježavaju Međunarodni dan Nelsona Mandele koji se slavi 18. srpnja. Taj je dan, 2009. godine, ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, a on je prilika da se sjetimo onoga što je Mandela dao u svom životu, u svojoj borbi za demokraciju, mir i ljudska prava u cijelome svijetu.
Rodio se 18. lipnja 1918. godine u Mvezu, malome selu u jugoistočnome dijelu Južne Afrike. Bio je jedan od osnivača lige mladih Afričkog nacionalnog Kongresa 1944. godine. Godinama je bio vođa antisegregacijskoga pokreta. Od 1952. godine bio je više puta privođen, a 1964. osuđen na doživotni zatvor. Godine 1990. bio je oslobođen i poslije četiri godine izabran za predsjednika Južnoafričke Republike. Umro je 2013. godine u 96. godini života. Ali glas 'Madibe', kako su ga od milja zvali sugrađani, nije nestao ni iz sadašnjosti.
Trenutno živimo u vremenu obilježenom pandemijom koja uzrokuje žrtve, usporava ekonomije i širi nove strahove. To je i razdoblje sve većih napetosti, prosvjedā potaknutih smrću, 25. ožujka, mladoga Afroamerikanca Georgea Floyda, tijekom policijske kontrole. Razmišljanja i život Nelsona Mandele, čak i u ovome tako kompleksnom vremenu, tragovi su koje valja slijediti. Borio sam se protiv dominacije bijelaca i protiv dominacije crnaca – napisao je prvi izabrani Predsjednik Južnoafričke Republike – Stvarao sam ideal demokratskoga i slobodnoga društva u kojem će svi moći živjeti u miru i s jednakim mogućnostima.
Borba za pomirenje bio je motiv koji je poticao život Nelsona Mandele. Sveti Ivan Pavao II. istaknuo je to kada je, 1995. godine, susreo Mandelu tijekom svog apostolskog posjeta Južnoafričkoj Republici. U toj je prigodi Ivan Pavao II. istaknuo kako je to nacija koja je odlučno krenula putom pomirenja i mira među svim svojim sugrađanima. Nakon što ste bili tihi 'svjedok' i sudionik težnje vašega naroda prema pravoj slobodi, sada ste preuzeli na sebe odgovornost da nadahnete i potaknete svakoga da ostvari zadaću pomirenja i nacionalne obnove – istaknuo je tada Ivan Pavao Drugi.
Nelson Mandela je umro 5. prosinca prije sedam godina, ali njegova je ostavština jaka poruka koja je i danas bitna, pogotovo za mlade u njegovoj zemlji. U brzojavu koji je tada poslao obitelji, papa Franjo je napisao da, imajući u vidu trud koji je Nelson Mandela dao u promicanju ljudskog dostojanstva svih građana, i da bi oblikovao novu Južnoafričku Republiku izgrađenu na čvrstim temeljima nenasilja, pomirenja i istine, moli da primjer preminuloga Predsjednika nadahne mlade Južnoafrikance da u svojim političkim željama na prvo mjesto stave pravednost i zajedničko dobro.
Sjeme koje je bačeno i koje je proklijalo u Južnoj Africi i u drugim područjima svijeta, danas očekuje da će pronaći plodno tlo u cijelome svijetu, pogotovo tamo gdje se ne poštuju ljudska prava, kako bi se primilo na području politike, gospodarskih pokretača, u društvenom tkivu, i ponajviše u srcu svakoga čovjeka.
Otac Giulio Albanese, stručnjak za Afriku, u razgovoru je za našu radijsku postaju istaknuo da je potrebna solidarnost kako bismo izišli iz tih hitnih situacija. Ne možemo se sami spasiti. Ne možemo potvrđivati dinamike koje su tipične za individualizam postmoderne misli. Imajući na umu vrijeme u kojem je Mandela živio, koje je obilježeno dubokim podjelama i nasiljem, potrebno je istaknuti da je poslao snažnu poruku pomirenja. Potrebno je shvatiti da samo zajedno možemo izgraditi društvo. Njegova misao je stvarno bila univerzalna.
Otac Albanese je, osim toga, istaknuo kako znamo da je Mandela isticao poruku bratstva i zapravo nas je naučio da ako stvarno želimo promijeniti svijet, trebamo – kako bismo se izrazili po evanđelju – okrenuti drugi obraz. To znači da trebamo isticati logiku nenasilja i shvatiti da samovolja, kada dobije potporu, uzrokuje kaos i velike nesreće. Dakle, s jedne strane valja promicati pravdu, u koju je Mandela uvijek vjerovao i koje je bio istinski promicatelj, ali treba također prihvatiti i one koji su pogriješili – napomenuo je otac Albanese.
Ove je godine Dan Nelsona Mandele bio zasjenjen tugom obitelji Mandela, jer je 12. srpnja, u 60. godini života preminula Zindzi Mandela, kći Nelsona Mandele. Rodila se 23. prosinca 1960. u Sowetu, imala je samo 18 mjeseci kada joj je otac poslan u zatvor. Godine 1985. tadašnja je Vlada obećala pustiti Nelsona Mandelu na slobodu ako prizna nasilje koje je počinio njegov pokret Afrički nacionalni kongres. Zindzi Mandela je tada pročitala pismo u kojem je otac odbio tu ponudu, i to na javnom skupu, u prisutnosti mnoštva ljudi, i koji se prenosio u cijelom svijetu.
U brzojavu sućuti, Vijeće kršćanskih Crkvi Južnoafričke Republike podsjeća kako je i Zindzi Mandela živjela u velikoj otpornosti na sve što se događalo, isto kao i njezini roditelji. U tekstu se također ističe da je sadašnje vrijeme teško za tu državu ali i za svijet. Ovi nas trenuci podsjećaju da trebamo biti ujedinjeni u duhu koji će nam pomoći da radimo zajedno, kako bismo zajedno nadišli sve poteškoće.
