Papa Franjo u podcastu se osvrće na svoj osobni život
„Moje je srce skladište, puno je stvari koje čuvam. Svaki put moram proširiti police. Zbog toga što sam pomalo 'kolekcionar' u dobrom smislu te riječi, ne želim izgubiti ništa od onoga dobroga što mi ljudi daju. Ljudi vas toliko obraduju, primjerima, riječima, s jedan, dva čina. Svećenik je tu da uči ljude, ali mislim da puno naučimo od ljudi ako ih gledamo”. Početak je to intervjua pape Franje s argentinskim svećenikom Guillermom Marcóom u lipnju, a koji je objavljen 3. srpnja na podcastu koji vodi sam vlč. Marcó.
Razgovor je bio usredotočen na osobnija pitanja: Papin duhovni život, vrijeme izvan rodne Argentine... S obzirom da se u drugim medijima govori o aktualnim pitanjima, u podcastu vlč. Marcóa fokus je pak na „jednostavnim životnim temama“. S obzirom da vlč. Marcó poznaje papu Franju dugi niz godina, komentirao je na početku podcasta kako mu je postavljao pitanja koje si sam često pita, jer je poznavao kako je živio, kako je molio – „Često bi vam rekao, pred nekim problemom: : 'Pa, pusti me da se pomolim i onda ću ti odgovoriti'“, kazao je vlč. Marcó.
Kakva je Papina molitva?
Prvo pitanje bilo je upravo o molitvenom životu Pape. Sveti je Otac ustvrdio da je „biskupova molitva briga za stado, evanđeoski rečeno, a Papa je biskup, pa nastavlja u istom stilu. Slično je: moliti, zagovarati, zahvaljivati za svo učinjeno dobro”.
„Jeste li još uvijek ranoranilac u molitvi?” upitao ga je vlč. Marcó, na što je Rimski biskup odgovorio potvrdno, jer ako se ne moli ujutro, više se ne stigne moliti zbog toga što osobu zahvati niz svakodnevnih obaveza.
Šetnja - najveća nostalgija za životom u Buenos Airesu
Ono što Petrovom nasljedniku najviše nedostaje iz glavnoga argentinskog grada je mogućnost šetnje ulicama, kako je sam objasnio: „U Buenos Airesu ili sam hodao ili sam išao autobusom, itd. Ovdje su me uhvatili na djelu oba puta kada sam morao izići. Dva puta, zimi. Otišao sam u optiku, a gospođa s balkona (je vikala) 'Papa!', i to je bilo to, i kad sam otišao u dućan nije bilo nikoga - otišao sam blagosloviti jer je to bio dućan u vlasništvu prijatelja koji su restrukturirali, pitali su me ljudi 'zašto ne dođeš, toliko si nam pomogao?' Pa sam otišao. Mrak... Kakva loša sreća da je tu u blizini stajalište taksija, tamo je novinar čekao prijatelja da uzme taksi” .
Kakav je osjećaj pred tako velikom odgovornošću?
O svom duhovnom stanju pred poslanjem kao Petrov nasljednik, Papa je ustvrdio da Duh Sveti daje mnoge plodove, no nikada se ne govori o situacijama u kojima ste anestezirani. Ponekad se osjećate anesteziranima pred situacijama koje bi vas trebale natjerati da patite i pokrenuti se, a da ne propustite priliku.
“Gdje je kriza, ima i rasta”
Još jedna od tema o kojoj se raspravljalo u intervjuu bilo je upravljanje krizama: „Jedna od stvari koje sam ovdje naučio jest da se ne znamo nositi s krizama, a krize su ono što nas tjera na rast“, izjavio je Papa.
Kasnije je Papa citirao utemeljitelje Europske unije kao primjere ljudi koji su znali kako se nositi s krizama i rasli s njima, „nisu ih pretvarali u konflikte, ili crne ili bijele“.
“Kada krizu pretvorite u konflikt, izgubili ste. Zajedništvo je veće od sukoba, odnosno sukob vas smanjuje”, rekao je.
Svjedočanstvo starosti iz prve ruke
Naposljetku, povodom ciklusa kateheza o starijim osobama, koje je Rimski biskup započeo 23. veljače ove godine tijekom opće audijencije, vlč. Marcó želio je znati kako se Papa suočava s tom fazom svog života: „U ovim se godinama nasmijem sam sebi i idem dalje”, rekao je.
(Vatican news - ps)
