Papa u Asizu: Predugo su zahtjevi siromaha bili neuslišani

Žene prema kojima se odnosi kao prema robi za razmjenu, djeca svedena na ropstvo, izgladnjela, obitelji koje trpe zbog društvenih nejednakosti, nezaposleni, žrtve licemjerja onih koji misle samo kako da se obogate. Iz Porcijunkule u Asizu papa Franjo traži od svijeta da djeluje kako bi „popravio“ život tisuća ljudi koji se, u doba podjela i očaja, bore protiv različitih oblika siromaštva.

Vrijeme je da se siromašnima ponovno dade riječ, jer su predugo njihovi zahtjevi bili neuslišani – istaknuo je Papa gledajući pred sobom 500 siromašnih okupljenih u crkvi svete Marije od Anđela. Bilo je tu djece i starijih osoba, muškaraca i žena, Poljaka, Španjolaca, Francuza i Talijana, a bili su tu i riječki beskućnici te s njima predstavnici Franjevačkoga svjetovnog reda s Trsata. Njihove su životne priče različite, ali imaju zajedničku matricu: trpljenje i nadu u iskupljenje.

Papa se na početku govora obratio prisutnima zahvaljujući im što su prihvatili njegov poziv da peti Svjetski dan siromaha proslave u Asizu, te napominjući da je ta ideja došla upravo od njih; potom se razvila i sada smo – kako je rekao – na petoj proslavi toga dana. Zahvaljujući svima koji su se zauzeli oko obilježavanja toga dana, Papa je zahvalio i kardinalu Philippeu Barbarinu, bivšem nadbiskupu Lyona, koji je prije nekoliko godina bio doveden pred sud pod optužbom da je prikrivao slučajeve zlostavljanja, ali je potom definitivno oslobođen optužbe. Kardinal je, naime, bio u Asizu zajedno sa siromasima iz Francuske. On je među siromašnima – rekao je Papa gledajući ga – I on je dostojanstveno podnio iskustvo siromaštva. Napuštenost, nepovjerenje, i on se branio šutnjom i molitvom, Hvala kardinalu Barbarinu za njegovo svjedočanstvo koje izgrađuje Crkvu – rekao je Papa.

Nakon što je podsjetio na primjer svetca čije je uzeo ime, Papa je primijetio kako se prisutnost siromaha često smatra smetnjom, te se podnosi; katkada se može čuti da su za siromaštvo odgovorni siromasi; to je još jedna uvreda – istaknuo je te dodao – Krivnju svaljujemo na leđa najslabijih kako ne bismo izvršili ozbiljan ispit savjesti o vlastitim djelima, o nepravednosti nekih zakona i gospodarskih mjera; ispit savjesti o licemjerju onih koji se žele prekomjerno obogatiti.

Vrijeme je da otvorimo oči kako bismo vidjeli stanje nejednakosti u kojemu žive brojne obitelji. Vrijeme je da zasučemo rukave kako bismo vratili dostojanstvo otvaranjem radnih mjesta. Vrijeme je da se ponovno sablažnjavamo nad stvarnošću izgladnjele djece, svedene na ropstvo, prepuštene na milost i nemilost mora nakon brodoloma, nedužnih žrtava svih vrsta nasilja.

Vrijeme je da prestane nasilje nad ženama, da ih se poštuje i ne odnosi prema njima kao prema robi za razmjenu. Vrijeme je da se prekine krug ravnodušja kako bismo ponovno otkrili ljepotu susreta i dijaloga. Vrijeme je za susret – istaknuo je Papa. To znači da imamo ići jedni prema drugima otvorena srca i ispružene ruke. Znamo da svatko od nas treba drugoga, te da čak i slabost, ako se živi zajedno, može postati snaga koja svijet čini boljim.

Treba moliti – potaknuo je. Poput svetoga Franje, i mi na ovom svetom mjestu želimo zamoliti Gospodina da posluša naš vapaj i dođe nam u pomoć Jer, prva marginalizacija zbog koje trpe siromašni jest ona duhovna – istaknuo je papa Franjo te pohvalio velikodušnost brojnih mladih ljudi koji pronalaze vremena da pomognu siromašnima i donesu im hranu i tople napitke; ali najviše ga raduje kada čuje da se ti volonteri zadrže malo u razgovoru s ljudima, a katkada i mole s njima…

To su geste prihvata, najevanđeoskiji izraz koji smo pozvani učiniti svojim. Ponekad je dovoljan samo jedan osmijeh – rekao je navodeći riječi Majke Terezije. Tamo gdje postoji istinski osjećaj bratstva, tamo se živi i iskreno iskustvo prihvaćanja. Gdje, naprotiv, vlada strah od drugoga, prezir prema njegovu životu, tamo se rađa odbijanje.

Prihvat stvara osjećaj zajedništva; dok odbijanje, naprotiv, zatvara u vlastitu sebičnost – rekao je te se osvrnuo na prije iznesena svjedočanstva prisutnih, iz kojih proizlazi – kako je rekao – snažan osjećaj nade. Život nije uvijek bio blag s vama, štoviše, često vam je pokazivao okrutno lice. Marginalizacija, patnja zbog bolesti i samoće, nedostatak mnogih potrebnih sredstava nisu vas spriječili da očima punim zahvalnosti gledate male stvari koje su vam pomogle izdržati.  

Izdržati znači imati snage ići naprijed unatoč svemu – napomenuo je Papa. To nije pasivno djelovanje, naprotiv, to znači pronaći razloge da se ne predamo pred teškoćama, znajući da ih ne proživljavamo sami nego zajedno, te da ih jedino zajedno možemo nadvladati. Valja se stoga oduprijeti svakom iskušenju da se prepustite i padnete u samoću i tugu. (…) Molimo Gospodina da nam pomogne svoju slabost pretvoriti u snagu, kako bismo siromaštvo pretvorili u bogatstvo koje valja dijeliti i tako svijet učiniti boljim – rekao je papa Franjo.

(Vatican news - aa)