Papa potaknuo na molitvu Gospodinu da nam pomogne pobijediti strah

Ivica Hadaš - Vatikan

U ove dane velike patnje, mnogo je straha. Starije osobe koji su sami u staračkim domovima, bolnicama i u svojim kućama, te ne znaju što se može dogoditi, boje se. Radnici bez stalnoga zaposlenja koji razmišljaju kako nahraniti svoju djecu i vide da dolazi glad, boje se. Mnogi socijalni radnici koji u ovom trenutku pomažu kako bi društvo išlo dalje, a istovremeno se mogu zaraziti, boje se. Svatko od nas najbolje zna čega se boji, svi se bojimo. Molimo Gospodina kako bi nam pomogao da imamo povjerenja, da podnosimo i pobijedimo strahove – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte.

Komentirajući prvo čitanje današnje liturgije iz Knjige izlaska, koje govori o zlatnom teletu, Papa je govorio o idolima srca koje često skrivamo na lukav način, te napomenuo kako zbog idolatrije gubimo sve, pa i same Gospodinove darove. Idolopoklonstvo nas vodi u pogrešnu religioznost – rekao je Papa i zatražio da ispitamo savjest kako bismo otkrili svoje skrivene idole.

Prvo čitanje govori o pobuni naroda – rekao je Sveti Otac i podsjetio – Mojsije je otišao na goru kako bi primio zakon. Bog mu ga je napisao svojom rukom u kamenu i dao. No narodu je bilo dosadno, te se okupio oko Arona i rekao: „Već dugo ne znamo gdje je Mojsije, kamo je otišao i nemamo vođe. Napravite nam boga koji će nam pomoći da idemo dalje“. Aron koji će kasnije postati Božji svećenik, a tamo je bio svećenik gluposti i idolatrije, rekao je: „Dajte mi sve zlato i srebro koje imate; dali su mu i napravili zlatno tele“.

U psalmu smo čuli kako se Bog žali: „Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku slivenu. Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu“. Tu, u tom trenutku, kada počinje čitanje: „Gospodin progovori Mojsiju: 'Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'“ – rekao je papa Franjo i upozorio – To je pravo odmetništvo od vjere! Od živoga Boga okrenuli su se idolatriji. Nisu imali strpljenja čekati da se Mojsije vrati. Htjeli su novosti, htjeli su nešto izvanredno u liturgiji, nešto posebno…

Narod je osjećao nostalgiju za idolima i mislio na egipatske idole, no to je bila nostalgija vraćanja na lošije, nije znao čekati živoga Boga – rekao je Papa i istaknuo - Ta je nostalgija bolest kao i naša. Počeli su hoditi s oduševljenjem, jer su slobodni, no poslije su se počeli žaliti: „Da, ali, ovo je teško vrijeme, pustinja, žedni smo, hoćemo vodu, meso…, u Egiptu smo jeli luk, dobre stvari, a ovdje toga nema…“. Idolatrija je uvijek selektivna. Tjera vas da razmišljate o dobrim stvarima koje vam daje, no ne pokazuje vam loše stvari. U tom su slučaju mislili na ono što su  prije jeli, a zaboravili su da je to bila hrana u ropstvu. To je selektivna idolatrija.

Idolatrija sve oduzima – rekao je Sveti Otac i nastavio – Aron, da bi napravio tele tražio je od naroda: „Dajte mi zlato i srebro“. No to im je zlato i srebro dao Gospodin kada im je rekao: „Tražite od Egipćana da vam posude zlato“, a onda su otišli s njim. To je bio Gospodinov dar i od Njegovog su dara napravili idola. To je vrlo loše. No to se događa i nama kada idemo prema idolatriji, kada smo navezani na stvari koje nas udaljavaju od Boga, jer radimo drugoga boga od darova koje nam je Gospodin dao. To radimo umom, voljom, ljubavlju i srcem koji su Gospodinovi darovi, a koje koristimo da bismo napravili idolatriju.

Netko bi mogao reći: „Kod kuće nemamo idole, nego raspelo i Gospinu sliku, a to nisu idoli – rekao je papa Franjo i dodao – No to nije važno, nego ono što je u srcu. Pitanje koje si danas moramo postaviti je sljedeće: koje idole imamo u srcu? Koji je to skriveni izlaz gdje se osjećamo dobro i koji nas udaljava od živoga Boga. I mi vrlo lukavo koristimo idolatriju;  znamo sakriti idole, kao što je činila Rahela kada je pobjegla od svojega oca i sakrila ih u devino sedlo i među odjeću. I mi smo među svojom odjećom srca sakrili mnoge idole.

Koji su to naši idoli? Koji su to naši idoli svjetovnosti? – upitao je Papa i upozorio – Idolatrija dolazi i do pobožnosti, jer narod je htio zlatno tele, ne da bi napravio cirkus, nego da bi mu se klanjao. Idolatrija vas vodi u pogrešnu religioznost, dapače, često u svjetovnost koja je zapravo idolatrija; slavlje sakramenta mijenja u svjetovno slavlje. Zamislimo si, na primjer, svadbu. Ne znamo je li to sakrament gdje mladenci uistinu daju sve i ljube se pred Bogom, obećavaju da će biti vjerni pred Bogom, te primaju Božju milost, ili je to, zbog odjeće koju nose, modna izložba, odnosno svjetovnost. To je idolatrija. To je primjer, jer idolatrija se ne zaustavlja, uvijek ide dalje.

Pitanje koje si svi moramo postaviti jest: koji su to naši idoli? – rekao je Sveti Otac i primijetio – Svatko ima svoje. Koji su to moji idoli? Gdje ih skrivam? Neka nas Gospodin ne nađe na kraju života i kaže svakome od nas: „Pokvario si se, udaljio si se od života na koji sam te usmjerio, klanjao si se idolima. Molimo Gospodina za milost da upoznamo svoje idole. Ako ih ne možemo istjerati, barem da ih držimo u kutu.

Na kraju je Papa slavlje završio klanjanjem i euharistijskim blagoslovom, pozvavši na duhovnu pričest, moleći: Isuse moj, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom Sakramentu. Ljubim Te više od svih stvari i želim Te u svojoj duši. Budući da Te sada ne mogu primiti u sakramentu, dođi barem u duhu u moje srce. Kao da si već došao, grlim Te i cijeli se ujedinjujem s Tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe!