Papa molio za liječnike i svećenike koji su preminuli služeći bolesnima od koronavirusa

Ivica Hadaš - Vatikan

Obavijestili su me da je ovih dana preminulo nekoliko liječnika i svećenika, ne znam ima li preminulih bolničara i medicinskih sestara, no ima ih zaraženih, jer su služili bolesnima. Molimo za njih i njihove obitelji; Bogu zahvaljujem za njihov herojski primjer koji nam daju u brizi za bolesne – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte. Komentirajući evanđelje današnje liturgije koje govori kako Isus ozdravlja bolesnog kod kupališta Bethzatha, Papa je upozorio na opasnost od grijeha lijenosti, tromosti i mlohavosti.

Današnja nas liturgija potiče na razmišljanje o vodi kao simbolu spasenja, jer je sredstvo spasenja; no voda je i sredstvo uništenja, sjetimo se potopa – rekao je Sveti Otac i istaknuo – U današnjim se čitanjima radi o vodi za spasenje. U prvom se čitanju govori o vodi koja vodi u život, koja liječi vode mora, odnosno o novoj vodi koja liječi. U evanđelju se govori o kupalištu kamo su išli bolesni, punom vode za ozdravljenje; naime, govorilo se da se svako malo uzbiba, kao da je rijeka, jer anđeo je silazio s neba da bi je uzbibao, a prvi koji su se bacili u vodu, ozdravili su.

Na trjemovima je kupališta Bethzatha ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih – rekao je papa Franjo i nastavio – Čekali su ozdravljenje, da se uzbiba voda. Tamo je bio i čovjek koji je bolovao 38 godina. Biti tamo 38 godina i čekati ozdravljenje… Nad time se treba zamisliti. To je malo previše, jer čovjek koji želi ozdraviti, nađe si nekoga tko će mu pomoći, kreće se, okretan je i pomalo lukav. No 38 godina biti tamo, do te mjere da se više ne zna je li bolestan ili mrtav…

Isus, vidjevši ga kako leži i znajući da je tamo bio dugo, kazao mu je: „Želiš li ozdraviti?“ – rekao je Papa i dodao – Odgovor je zanimljiv, nije rekao da hoće, žalio se. Bolesnik je odgovorio: „Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe“. To je čovjek koji je uvijek kasnio. Isus mu je rekao: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ Čovjek je odmah ozdravio.

Moramo se zamisliti nad ponašanjem tog čovjeka. Bio je bolestan? – upitao je Sveti Otac i odgovorio – Da, vjerojatno je bolovao od nekog invaliditeta, no čini se da je mogao pomalo hodati. Bio je bolestan u srcu, u duši, bolestan od pesimizma, žalosti i mlohavosti. To je bolest čovjeka koji kaže: „Da, želim živjeti, ali…“, i stoji tamo. Odgovor je trebao biti: „Da, hoću ozdraviti!“; a ne žaliti se: „Drugi su prije mene, uvijek drugi“. Taj odgovor na Isusovu ponudu ozdravljenja je žaljenje na druge. To znači 38 godina žaliti se na druge i ne učiniti ništa kako bi ozdravio.

Bila je subota; čuli smo što su učinili pismoznanci. No ključ je susret s Isusom – rekao je papa Franjo i primijetio – Isus je kasnije bolesnoga susreo u hramu i rekao mu: „Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!“ Taj je čovjek bio u grijehu, no nije bio tamo jer je učinio nešto veliko. Njegov je grijeh bio to što se samo brinuo kako preživjeti i što se žalio na druge. To je grijeh žalosti koji je đavolsko sjeme, grijeh nesposobnosti donošenja odluke za vlastiti život, gledanja života drugih da bi se žalili. Ne da bi ih kritizirali, nego žalili se na njih. Oni su prvi, mi smo žrtve tog života… To su osobe koje se neprestano žale.  

Ako tu prispodobu usporedimo s onom o slijepcu od rođenja koju smo slušali u nedjelju, vidimo s koliko radosti i kako je slijepac odlučno prihvatio ozdravljenje i otišao raspravljati s pismoznancima – rekao je Papa i napomenuo – Međutim, taj je bolesnik samo otišao i rekao: „Onaj koji me ozdravi reče mi“ i točka. Mlohavost je otrov; magla koja guši dušu i ne da joj živjeti. To je droga, jer ako je često probate, sviđa vam se i završit ćete kao tužni ovisnici. To je mlohava ovisnost. To je poput zraka. Taj je grijeh prilično uobičajen među nama; žalost i mlohavost; ne kažem melankolija, no približava joj se.

Dobro je ponovo pročitati 5. poglavlje Ivanova evanđelja kako bismo vidjeli kakva je to bolest u koju možemo pasti – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Voda je zato da nas spasi. Neki će reći: „No mi se ne možemo spasiti“. Zašto? „Zato što je to krivnja drugih“. I 38 godina će ostati tamo… Bolesnik je rekao: „Isus me ozdravio“. Ne vidi reakcije drugih koji su ozdravili, koji su uzeli svoju postelju i plesali, pjevali, zahvaljivali i govorili o tome cijelom svijetu. Ne; išao je dalje.

Drugi su mu rekli da ne smije nositi postelju, jer je subota, a on im je odgovorio: „Onaj koji me ozdravi rekao mi je da mogu“ i išao je dalje – rekao je papa Franjo i primijetio – I nakon toga, umjesto da je otišao Isusu zahvaliti, otišao je Židovima i rekao da je Isus onaj koji ga je ozdravio. To je siv život zbog tog lošeg duha koji je mlohavost, žalost i melankolija. Razmislimo o vodi koja je simbol naše snage i života, te koju je Isus koristio da bi nas ponovo rodio u krštenju. Razmislimo je li netko od nas u opasnosti da padne u tu mlohavost, u taj grijeh neutralnosti; nije ni bijelo ni crno, ne zna se što je.

To je grijeh koji đavao može koristiti kako bi uništio naš duhovni i naš život kao osobe. Neka nam Gospodin pomogne shvatiti koliko je loš i zao taj grijeh – rekao je Papa i na kraju slavlje završio klanjanjem i euharistijskim blagoslovom, pozvavši na duhovnu pričest i moleći: Isuse moj, vjerujem da si uistinu prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ljubim Te više od svih stvari i želim Te u svojoj duši. Budući da Te sada ne mogu primiti u sakramentu, dođi barem u duhu u moje srce. Kao da si već došao, grlim Te i ujedinjujem se s tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od tebe.